Može li kraj ljeta proći bez punjenih paprika? Nikako! Znam, punili smo ih već kad smo radili japrak no ovo je sasvim drugačija punjena paprika, ona djedova gusarska. Naime, gospodin Hrvoje Zrnčić, obiteljski prijatelj, nam je natuknuo da postoji jedan recept njegovog djeda koji si on bar jednom godišnje pripremi u njegov spomen. Djed, također Hrvoje, bio je Opuzenac, tim nam draži recept pošto je općepoznata naša ljubav prema Opuzenu, Opuzencima i dolini Neretve.
Za pečene punjene paprike ste zasigurno čuli, bar ja jesam. Nisam ih do sad pripremala no ovaj recept još nisam nigdje vidjela ni okusila. Veselili smo se probati a veselila se s nama i cijela familija i Hrvoje koji nam je recept ustupio.
Pošto se kod nas, vjerujte mi, na hrani nikada ne špara, tako smo i ovaj put malčice pretjerali s količinama, tako da ću vam u receptu prepoloviti količine koje smo mi koristili na one, nazvala bi ih, normalne.
Recept
Punjene paprike:
10 paprika (babure su tu najbolje)
700 grama mesa (svinjetine i junetine)
20 dkg riže
2 glavice luka
1/2 glavice češnjaka
peršin, celer, ružmarin
crvena paprika
sol, papar
maslinovo ulje
Šalša:
1,5 kg domaće rajčice
pola glavice češnjaka
sol
2 velike žlice šećera
maslinovo ulje
Sjeli smo oko stola čisto da prođemo kroz recept. Nikad čula. Veselila sam se isprobati ovakvo nešto iz razloga što bih, da mi je netko dao recept bez detaljnih uputa koje sam dobila od Hrvoja, ja to skroz drugačije.
Prva stvar, meso bih samljela jer tko je vidio rezuckati meso? Naime, u ovom se receptu meso nije mljeveno već sitno rezano. Rukom. Pretpostavila sam da u vrijeme djeda Hrvoja nije bilo svugdje dostupnih mašina za mljevenje pa se ipak za to trebalo pomučiti. S konačnim rezultatom sam zaključila da bi meso uvijek i za sve trebalo rezuckati a ne samljeti jer su tekstura i okus naprosto fantastični.
Naravno da sam posao rezuckanja mesa s veseljem prepustila u ruke vještijih koji su, ako ništa drugo, odradili velik broj kolinja i rezanja mesa za kobasice.
Za to vrijeme sam se bavila pripremom, čišćenjem paprika i rezanjem luka na sitne kockice.
Pripremila sam i začine. Svježi peršin, ružmarin i listove celera sam sitno isjeckala, češnjak očistila da čeka svoj red kad ćemo ga protisnuti. Naime, iako volim sjeckati i rezuckati, moram priznati da mi je češnjak draži ipak protisnuti.
Napisala sam u receptu domaću rajčicu jer zaista, okus i miris upravo domaće rajčice je ključan za ovu šalšu.
Taman kad sam bila pri kraju sa pripremom povrća i začina koje ćemo koristiti, spremno je bilo i meso.
U ogromnu tavu sam ulila maslinovo ulje i na njemu prodinstala sitno isjeckani luk. Sad je vrijeme za češnjak pa sam i njega protisnula u luk.
Na prodinstani luk i češnjak sam dodala žlicu crvene paprike i usitnjeno meso.
Uvijek mi bude neopisivo žao što blog ne može dočarati mirise. Jer ovo je bilo božanstveno.
Meso sam po Hrvojevim uputama prodinstala dok nije bilo na pola gotovo, začinila sam i dodala mu rižu. Sve skupa se još dinstalo dvije tri minute a onda sam maknula sa štednjaka i pustila da se prohladi.
Za to vrijeme sam do kraja pripremila rajčicu za šalšu. Mislila sam je sitno narezati no ovo je bila toliko zrela divna rajčica da sam je jednostavno rukama zgnječila.
Naravno, trebalo je nešto popiti u međuvremenu pa smo zaključili da je ovo savršena prigoda da se otvori Teran barrique Franca Armana koji sam donijela iz Istre. Ne moram vam govoriti da smo toliko uživali da se taman meso ohladilo dovoljno da bi s njim nadjenula paprike.
Na dno tepsije sam ulila malo ulja, čisto da se ne zapeku paprike i na njih naslagala paprike punjene 2/3. Računam da će riža još malo nabubriti i dati na volumenu.
Hrvoje je bio iznenađen mojom praksom da otvore paprike stavljam prema gore. On ih, naime, polegne u tepsiju da bi se što već površina paprike zapekla. Probali smo ovako, bilo je odlično no svakako bih slijedeći put išla djedovom metodom da paprike polegnem upravo zbog toga da ima više te zapečene površine.
Zagrijali smo pećnicu na 180 °C i pekli paprike cca sat vremena. Vjerojatno i to ovisi o količini paprika tako da prvojerite tu i tamo jesu li se dovoljno zarumenile i vidjet ćete već i sami kad su dovoljno pečene.
Za to vrijeme se šalša već kuhala. Jednostavno a prefino. Rajčica se kuhala sa pola glavice protisnutog češnjaka taman koliko se i paprika pekla, otprilike sat vremena do gotovog. Tokom kuhanja sam dodala dvije velike pune žlice šećera. Domaća rajčica često bude kiselija a šalša bi trebala biti slatka u konačnici i iz tog razloga je bitna količina šećera koju u nju dodajemo. Količinski sol si sami odredite jer tu ne volim točne količine jer svatko voli više ili manje slano. Pri samom kraju kuhanja sam šalšu bogato zalila sa maslinovim uljem.
Gotove pečene paprike smo zalili sa šalšom i poslužili. Iskreno, to mi je bio najčudniji dio. Ja bih, recimo, još paprike zapekla sa šalšom, no ako je djed to radio tako, mora biti tako. I zaista, bilo je odlično!
Mi smo naravno uz to pripremili pire krumpir, jer unatoč tome što je djed Hrvoje to jeo samo sa kruhom, ne možemo mi bez pire krumpira.
Nadam se da smo vjerno popratili djedov recept i neopisivo nam je drago što možemo na našem blogu sačuvati uspomenu na jednog djeda i njegov recept kojeg godinama njegov unuk ne zaboravlja. Nećemo ni mi!
Hvala gospodinu Hrvoju što je s nama proveo jedno popodne i uložio trud i vrijeme da bi ovaj recept ostao i ovdje zapisan.
Meni je odlican recept.hvala
OdgovoriIzbriširvoje Zrnčić je u ono vrijeme u Opuzenu ima mesnicu i radnju prehrambenih namjernica u blizini crkve. Sve naravno isto tako zavisi o kvaliteti povrca i mesa. Pamidore iz doline Neretve su naravno bozanstvene. Dobro je da je i sve pripremljeno na obilato, haha. "Bambe"
Izbriši