srijeda, 30. studenoga 2016.

Sinjski arambašići


Upalili smo prvu adventsku svijeću i bome smotali i prvi adventski smotuljak. Ništa bez sarme ni ovu zimu no kako ne bismo bili predvidljivi, odlučili smo se za sinjsku inačicu ovog jela, sinjske arambašiće.


Pitala sam se koja je razlika između arambašića i sarme i pripremajući ovaj posti, i otkrila. Naime, meso u ovim smotuljcima se nikako ne melje već se sitno reže. Također, nema u ovom jelu riže ali ima zato muškatnog oraščića, cimeta i klinčića. U kombinaciji sa kiselim zeljem već miriše na zimu.


Recept:

1 glavica kiselog zelja
500 grama junetine
300 grama svinjetine
1 glavica luka
3 češnja češnjaka
150 grama slanine
suho meso
kobasice
2dcl domaće ukuhane rajčice
korica jednog limuna
sol, papar
peršin
muškatni oraščić, cimet, klinčić
lovorov list


Sarmu radimo pod obavezno oko Nove godine, a ove godine smo se odlučili požuriti s ovom inačicom jela jer očekujemo veselo adventsko vrijeme i svakako nam upravo ovo jelo pomaže u okrijepi od silnih veselica.


No ovaj put, arambašići. Kao što sam već rekla, glavna razlika između arambašića i sarme je u rezanom mesu. Tako da smo se odmah bacili na posao. Neću uopće skrivati svoje namjere i najiskrenije vam mogu reći da sam Zvonimirovom tati prepustila veći dio posla rezuckanja mesa.


On već ima godine i godine iskustva rezanja mesa upravo ovako za domaće kobasice. Pomogla sam malo, ali više sam se posvetila sjeckanju luka, i plakanju nad njime, slanine te češnjaka. Sve na jako sitne kockice.


Kad je meso bilo nasjeckano, dodala sam mu slaninu, peršin, češnjak i luk te začine. Malo cimeta i, malo više od toga, muškatnog oraščića, sol i papar. Gledajući u mješavinu, pomislila sam da sam možda pretjerala s lukom. No na kraju je ispalo savršeno i ispostavilo se da su moji strahovi bili bespotrebni.
Naribala sam na sve koricu jednog domaćeg limuna.


Meso pomješano sa ostalim sastojcima, pustila sam da pokriveno odstoji otprilike sat vremena.
Za to vrijeme sam pripremila listove zelja. Porezala sam zadebljanja i narezala višak zelja za pokrivanje arambašića.


U pripremljene listove zelja sam umotavala meso nakon što je odstajalo.
Nekako sam htjela da vizualno ova naša inačica arambašića bude drugačija pa sam smotuljke motala uže i više u širinu. Došlo mi je tako, eto.


U lonac u kojem ćemo kuhati arambašiće sam prvo stavila par cijelih listova zelja i na to rezano zelje. Na tu podlogu sam redom slagala arambašiće.


Kad je ponestalo zelja i mesa, između arambašića sam stavila komade suhog mesa i domaće kobasice i sve to skupa prekrila sa još rezanog zelja. Dodala sam malo klinčića i lovora te zalila vodom da prekrije naše arambašiće. Kad kažem malo klinčića, zaista mislim dva. Malo sam bila skeptična oko ovog začina u jelu no nije mi na kraju stvorilo probleme.



Također sam u sve dodala jednu čašicu domaće ukuhane rajčice i pustila da se sve zajedno krčka dva, dva i pol sata.
Potrebe za dodatnim začinima nije bilo tako da smo nakon vremena na štednjaku, lonac brzo donijeli na stol i bacili se na jelo. Začini unutra su bili odlični. Drugačije od sarme na koju smo navikli no nikako na loš način.


Meso se tako lijepo stisnulo i tako se lijepo rezalo što me iskreno iznenadilo jer sam mislila da će biti više rahlo i da će se sipati.


Nadam se da smo bar približno pogodili recept i način pripreme. Svakako bi u duhu tradicije više odgovaralo da smo jelo kuhali u glinenoj posudi u pećnici no s obzirom da nam je bilo prvi put da spremamo ovo jelo, htjela sam ga ipak imati na oku.


Za one koji za našim stolom ne jedu zelje i ne vole sarme, tako ni arambašiće, srećom je bilo kobasica i suhog mesa za jedan fini obrok.


ponedjeljak, 7. studenoga 2016.

Pretepena juha s bučom


Zakoračili smo debelo u jesen, magla se spustila i sve više se skupljamo oko tople peći i tople juhice. Na vrata nam je došao jedan slatki paketić s bučinim uljem i bučom koji nas je inspirirao za ovo jelo.


Ono što već dugo želim napraviti je međimurska pretepena juha. Ne znate što je to? E pa to vam je prava jesensko- zimska juhica zgusnuta onim što Međimurci zovu pretep, mješavina kiselog vrhnja, brašna i malo mlijeka.


Svojedobno kad smo posjetili dragu Ninu u Međimurskom cekeru, pričala nam je o tom tradicionalnom receptu i eto, došlo je vrijeme i za to. Pretepenu juhu osim pretepa posebnom čine komadići suhog mesa ili kobasice u njemu. Pošto smo mi imali taman fine češnjovke doma, iskoristili smo njih.


Recept:

buča
kobasice ili suho meso
manja glavica luka
češanj češnjaka
svinjska mast
dvije žlice brašna
2dcl kiselog vrhnja
malo mlijeka
sol, papar
peršin
crvena paprika
temeljac

Naravno, prvo sam pripremila sastojke. Stavila sam kuhati kobasice i sjeckala luk i češnjak. Nasjeckani luk sam bacila na otopljenu svinjsku mast da se dinsta dok sam se ja borila s bučom.


Ako netko zna najlakši mogući način kako oguliti buču, neka mi javi. Nakon muke po buči, oguljenu sam nasjeckala na sitne kockice.


Kuhanu kobasicu sam također narezala na sitno i dodala u dinstani luk i češnjak. Još ni buču nisam dodala a mirisi koji su se širili su bili divni.


Dodala sam nasjeckanu buču i zalila ni manje ni više, vodom u kojoj su se kuhale kobasice. Pola vode od kobasica, pola goveđeg temeljca i pustila sam da se krčka dok buča nije omekšala.



Kad je buča kuhana, znate, malo je zgnječite u loncu, da vidite raspada li se, u tom trenu sam dodala pretep koji sam prije pripremila. Pomiješala sam kiselo vrhnje, malo mlijeka, dvije velike žlice brašna i mljevenu crvenu papriku.


Miješajući sam ulijevala pretep u juhu pazeći da ne ostanu grudice. Unatoč tome što buču nismo smiksali u kremastu, ona je juhici dala svu svoju prekrasnu boju.
Skoro gotovu juhu sam začinila i dodala svježi sjeckani peršin.


Opet mi je jako teško palo čekati da se gotova juhica pofotka a mirisi se šire. Pa ti čekaj.
Volim krem juhe ali dok svatko ima svoj recept za savršenu krem juhu od buče, učinilo mi se da bi baš pretepena juha mogla biti nešto novo što ćemo staviti na stol.


Poslužili smo je sa sušenim bučinim košticama i u tanjur smo kapnuli par kapi bučinog ulja. Čuli smo da je to sad jako popularno pa smo požurili i mi.


Mi smo bili prezadovoljni i receptom i konačnim rezultatom. Kako bi rekao Zvonimirov tata: Ponovit ćemo!