utorak, 24. travnja 2018.

Šestinske pečenice i zapečeni grah


Sunce nam je došlo, maze nas više ljetne nego proljetne temperature a svi znamo što to znači. Vadimo roštilje!

Iako volimo roštiljati, tradicionalnih jela na roštilju nemamo puno. Ćevapi, pljeskavice, vratina i kobasice su najčešći nam izbor. I naravno, ražnjići.


Za ovaj recept nismo morali daleko otići. U domaćim nam Šestinama se našao savršen. Ovaj jednostavan recept je bio pun pogodak ako ćemo suditi po Zvonimirovim riječima, citiram: "Ovo je najbolje meso ikad.". Ne znam je li to stvarno do mesa ili toliko rijetko za blog kuhamo nešto bez povrća da je ostao iznenađen i oduševljen.


Da ne bi jeli samo meso i kruh, odlučili smo uz roštilj pripremiti i drag mu prilog, zapečeni grah tako da s vama danas dijelimo ne jedan već dva recepta.
Put do mesa je bio jednako uzbudljiv i zanimljiv kao i roštiljanje istog. Naime, nemam vrt. Živimo u zgradi no blagoslovljeni smo ogromnim balkonom na kojem sam prošle godine prvi put poželjela posaditi i malo povrća. I zaista, uspjelo je. Tako sam i ove godine krenula u potragu za flancima i na dojavu drage Tene da su prekrasni na Trešnjevačkom placu, već sam drugi dan bila tamo spremna kupiti dva tri flanca rajčica i krastavaca. Naravno, kupila sam i tikvice i hrpu začinskog bilja, čak i cvijeće. Osim uzbuđenja oko kupovanja sadnica za moj mali vrt na balkonu, najbolji dio dana je bila kava i gablec na placu.


Vedran mi je pravio društvo u ovoj mojoj srećici i nosio vrećice i gablecovao među cvijećem i flancima sa mnom. Otišli smo u mesnicu Ravlić po kotlete, prekrasnu slavonsku slaninu i svinjsku mast i dok smo čekali da mi ljubazna gospođica u mesnici nasiječe kotlete, za oko mi je zapeo pravi slavonski švargl. Rekla bih, prezvuršt. Znala sam što će biti moj gablec taj dan. Malo bijelog kruha, prefini prezvuršt i bila sam sretna. Čak su nam prilazili u prolazu ljudi oduševljeno pitali što to gablecujemo . Mogu reći, jedno divno i fino jutro je to bilo. No vratimo se mi na recepte s tim mesom s Trešnjevačkog placa dok vam nisam počela pisati i o svom vrtu na balkonu.


Šestinske pečenice

1 kg kotleta
sol
češnjak

Zapečeni grah

500 grama kuhanog graha
voda od kuhanja
glavica luka
dva češnja češnjaka
150 grama slavonske slanine
crvena paprika
sol, papar
peršin
svinjska mast


Recept za šestinske pečenice je jako jednostavan. Toliko jednostavan da sam uz njega odlučila raditi i zapečeni grah kao prilog da vam imam što pisati.
Grah sam večer prije namočila. Došli smo s njim spremnim za kuhanje kod Zvonimirovih. Stavila sam grah kuhati i za to vrijeme pripremila meso.


Kotlete sam očistila od kosti i malo ih potukla batom za meso. Posolila sam ih i natrljala zgnječenim češnjakom. Prilikom prošlog kuhanja nam se dogodila nezgoda i otišla nam je drobilica za češnjak tako da sam ga zgnječila dobrom starom tehnikom, batom za meso.


Meso pustimo da odstoji cca sat vremena u soli i češnjaku a mi se bavimo grahom za to vrijeme. Nasjeckala sam luk, peršin i naravno, slaninu. Rezala sam slaninu na malo deblje komade ipak, da se osjeti pod zubom i razveseli nas kad je zagrizemo u grahu.


Na svinjskoj masti sam prvo popržila slaninu. Neka bude hrskava unutra. Dodala sam luk i malo zgnječenog češnjaka te prodinstala na laganoj vatri.
Za to je vrijeme grah bio kuhan. Na luk sam dodala žlicu crvene paprike i kuhani grah. Dodavala sam vode po potrebi. Želim da nam grah bude gust ali da ima dovoljno tekućine koja će ispariti tijekom pečenja. Osobno volim malo pognječiti dio graha, da bude još gušće. Malo samo tijekom dinstanja zgnječim s kuhačom.

U dinstani grah sam dodala dio nasjeckanog peršina i stavila u posudu u kojoj sam ga zapekla u pećnici na 190°C cca pola sata.


Dok se grah dinstao već sam pripremala meso. Stavljala ga na ražnjiće. Pošto nisam baš našla dobrih slika prave šestinske pečenice, mogla sam samo pretpostaviti kako izgleda. Kažu recepti da se kotleti nabodu na ražnjiće. Svugdje imamo slike kockica no nekako mi je logično bilo da stavim na ražnjić cijele kotlete i na metalne ražnjiće koje je za Zvonimirovog tatu radio pokojni ujak, stala su po dva kotleta.


Taman je išlo u pećnicu kad i meso na roštilj. Zvonimirov tata se pobrinuo za vatru i žar. Drvo na kojem smo pekli je bilo od loze oko kuće. Kaže da mu je najdraže kad može tako iskoristiti ostatke i mi se u potpunosti slažemo. Žar je bio savršen.


Kotleti su dosta suho meso i peku se brzo i okreću se samo jednom. To sam naučila. S jedne strane, dok gornja strana pobijeli okrenemo i gotovo. Moram priznati da nemam previše iskustva s roštiljem, uvijek nekako dečki to rade dok ja gulim krumpir. U hladovini.



Taman nam je grah bio gotovo, svi okupljeni oko stola i mogli smo se baciti na degustaciju.
Gotove šestinske pečenice se tradicionalno poslužuju s ajvarom i mladim lukom ili lukom narezanim na kockice.
Toj smo kombinaciji dodali zapečeni grah i uživali u prvom roštilju ove sezone. Ponovilo se brzo.






1 komentar: