Vani je zahladilo, spremili smo povrće što u zamrzivače što u teglice, a nekako posustaje i količina mesa u zamrzivaču. Dio naših jesensko- zimskih obaveza smo odradili, ostaje još samo kolinje.
Ima do kolinja još vremena za pripreme, ali nikad nije dovoljno rano za isprobavanje kolinjskih recepata.
U kući Zvonimirovih roditelja kolinje je manifestacija od dva dana. Ugrubo sam to rekla.
Najzabavniji je dan kad se meso obrađuje, sprema za zamrzivač i reže za kobasice.
Tu i tamo nastrada koji prst, ali mislim da je ovo jedan od tradicijskih načina pripreme kobasica koji rijetko vidimo.
Meso se reže, ne melje se.
Veselim se tom napacanom mesu koje obično koristimo za sarmu no mi smo danas na drugom kraju Hrvatske i u nekom drugom receptu.
Naime, nedavno sam kod kolegice Ene s bloga Foodgasm u nekom nabrajanju omiljenih jela vidjela nepoznat mi naziv, ćupteti. Pitala sam odmah što je to jer sam naslućivala da bi to moglo biti nešto savršeno za našu kuhinju.
Ena je odmah pohitala u pomoć i poslala recept. Samo sam čekala priliku da ga isprobam i evo je!
Na dan kolinja kod nas se sprema svašta. Od jetrica, krvavica, friškog mesa, prežgane juhe, kiselog zelja, cijela kuća i okolica mirišu po zimskim specijalitetima i nikako nitko ne ostaje gladan.
Ove godine sam se odlučila pripremiti i unaprijed isprobati ovaj recept koji ću rado ponoviti za kolinje.
Jer je za prste polizati.
Cernički ćupteti svoje korijene imaju u, pogađate, Cerniku, mjestu pored Nove Gradiške gdje se tradicionalno spremaju za kolinje. Taj slani kolač od tijesta i punjenja za kobasice specifičan je za ovaj kraj no mi ćemo ga rado uvesti i u svoj kolinjski menu.
Divan jesenski dan sam iskoristila za odlazak na Trešnjevački plac koji je, i to već znate, u Zagrebu mi omiljeni. Standardne postaje, ćevapi, kavica i mesnica Ravlić gdje mi je uvijek raspoloženi mesar pripremio meso savršeno za poštenu smjesu za kobasice, svinjsku plećku i carsko meso.
Punog trbuha i punih vrećica pojurila sam u našu Forking kuhinju spremiti te cerničke ćuptete.
Malo sam izmijenila recept i prilagodila količine pa vam ne dajem originalan već svoj koji je bio uspješan.
Recept
600 grama svinjske plećke
400 grama carskog mesa
3 češnja češnjaka
sol, papar
crvena paprika, ljuta i slatka
Tijesto
600 grama glatkog brašna
pola kocke svježeg kvasca
dva prstohvata soli
2 dcl mlijeka
1,5 dcl bijelog vina
1,5 dcl otopljene svinjske masti
Krenuli smo od pripreme smjese nalik onoj za kobasice. Za vrijeme kolinja tog mesa imate ali pošto nama još nije to vrijeme, morali smo napraviti svoju smjesu.
Samljeli smo meso, možda malo presitno, sljedeći put ću svakako gledati da bude malo krupnije. U meso sam ugurala i tri češnja češnjaka prilikom mljevenja (ne bi ni četvrti bio na odmet sljedeći put) da se odmah sjedini s mesom.
Začinila sam soli i paprom te crvenom paprikom, što onom slatkom što ljutom. I tu sam mogla još malo pretjerati, tako da, velikodušno s ljutinom i slanoćom. Nećete promašiti.
Sve fino dobro promiješajte da začini obgrle svaki komadić mesa.
Meso je malo odstajalo tako lijepo začinjeno a ja sam se bacila na pripremu tijesta.
Nadam se da ste primijetili da u ovo tijesto ide vino. Jer ja jesam i oduševila sam se.
Kako to obično ide, u toplom mlijeku sam otopila pola kocke svježe germe i dodala mu malo šećera i brašna i pustila na toplom da raste dok sam otapala svinjsku mast i pripremila vino.
Imala sam nešto mirisnog traminca taman da nešto upadne u tijesto a nešto u moju čašu.
U prosijano brašno sam dodala dva tri prstohvata soli, dignutu germu i mlijeko i krenula mijesiti dodajući otopljenu mast i vino.
Pažljivo dodajte tekućinu, malo po malo. U originalnom receptu su bile i veće količine mast i vina i manje brašna no ja sam dodala više brašna i morala smanjiti tekućinu dok se napravilo savršeno tijesto pa sam recept tome i prilagodila.
Ne treba se čekati da se tijesto digne već ga odmah valjamo na debljinu od pola centimetra i režemo na kvadrate 5*5.
Na svaki kvadrat stavimo pola žlice mesa. I tu smo bili malo velikodušniji pa smo ipak dodali malo više.
Pripremila sam protvan za pečenje, namazala ga obilno svinjskom masti i u njega slagala u rukama oblikovane jastučiće sreće u obliku ćupteta.
Smotala sam ih kao paketiće, privukla krajeve kvadratića u sredinu svjesna toga da će se prilikom pečenja proširiti. Također sam ih u protvan stavljala tik jedan do drugog, da se malo dodiruju ali da imaju dovoljno mjesta za rast. Tako kaže recept, tako sam i napravila.
Nakon što sam popunila cijeli protvan, bilo je vrijeme za trenutak istine.
Pećnicu sam zagrijala na 200°C i ubacila ćuptete te smanjila temperaturu na 185°C. Tako su se pekli otprilike 40ak minuta. I ovdje svakako provjeravajte kako izgledaju, moraju lijepo porumeniti. Pećnice se razlikuju i možda će vašima trebati manje ili više. Bolje spriječiti nego liječiti, nije teško provjeriti.
A kad smo ih izvadili iz pećnice, morali smo odmah pofotkati jer opasnost da nestanu u roku odmah je visjela u zraku.
I bili smo u pravu jer čim se fotoaparat sklonio, ćupteti su nestajali jedan za drugim.
Dragi moji, koliko je ovo bilo fino, ne mogu vam opisati. Od savršenog tijesta do punjenja s okusom Slavonije, ne možemo se odlučiti jesu li bili bolji još vrući dok je mast još peckala za jezik ili kad su se malo ohladili pa smo mogli osjetiti sve okuse.
Pripremite ih i procijenite sami.
Nema komentara:
Objavi komentar