Kotleti u moštu

Vjerujem da ste svi koji imate vinograde, ili prijatelje/ rođake s vinogradima, prošli vikend proveli upravo u berbi grožđa, zalijepljeni u slatkom soku tjerajući ose i pčele od sebe. Mi jesmo.
Ne sjećam se kad sam zadnji put brala grožđe, davno je to bilo. Inače me ta obaveza svake godine nekako zaobiđe, ove godine, srećom, nije.

Divili smo se kako je grožđe rodilo unatoč tome što Zvonimirov tata nikakvim kemijskim sredstvima ne tretira svoje trsove i zaključujemo da nas je ove godine sreća, i priroda, pomazila.
Usred berbe smo se dotaknuli i mošta u nezaobilaznom pričanju o receptima i hrani te sam se sjetila da na onom, možda već zaboravljenom, popisu jela hrvatske gastronomske baštine, postoji jelo upravo s moštom. Kotlet u moštu. Nikad pije čula, jela, probala.

Iskopala sam neke recepte i naravno, pokušala iz njih napraviti jedan koji će ispuniti naša očekivanja. Razmišljajući koji prilog poslužiti, bila je samo jedna opcija, restani krumpir.

Recept:

1,3 kg kotleta
2 mrkve
2 srednje glavice luka
0,7 l mošta
brašno
sol, papar
crvena paprika
svinjska mast

1kg krumpira
2 srednje glavice luka
crvena paprika
sol
svinjska mast

Krenimo redom. Nasolila sam dobro kotlete i pustila ih da čekaju svoj red. Za to vrijeme sam nasjeckala luk, i za restani i za kotlete. Mrkvu sam očistila i nasjeckala na kolutiće. Volim sjeckati. Sve osim luka ali ok. Zabavlja me to i vjerovali ili ne, u stanju sam satima ako treba, hipnotizirano gledati u snimke sjeckanja povrća. Znate one čarobne spravice za sjeckanje i reklame za iste? Nikad ne kupujem ništa ali me zabavlja gledanje u povrće.

Vratimo se na recept. Krumpire sam u ljusci stavila kuhat i za to vrijeme, bacila se na pripremu kotleta.

Znam da neki ne vole svinjsku mast pa je možete zamijeniti uljima, no eto, mi biramo za ovaj recept upravo svinjsku mast na kojoj sam ispekla pobrašnjene kotlete. Pecite ih naglo, na visokoj temperaturi do lijepe zlatne boje.

Kotlete sam spremila sa strane a na masnoću na kojoj sam ih pekla sam ubacila luk i mrkvu.
Dosta dugo sam dinstala povrće dok nije omekšalo i na njega dolila pola od količine mošta spremne za recept.

Imajte na umu da je ovo recept za cca 6 ljudi. Vi si svakako možete količine prilagoditi svojim potrebama. Također sam i više mošta stavila, da bude više i umaka.

Ostavila sam povrće i mošta da prokuha i na to dodala veliku žlicu brašna umućenu s malo vode. Čisto da još malo zagustim umak. U sve to sam dodala pečene kotlete i kuhala povremeno dolijevajući ostatak mošta.

Za to vrijeme je krumpir bio kuhan pa sam ga ogulila i narezala na ploške. Opet sam na masti prodinstala luk dok nije omekšao, dodala mu malo crvene paprike i krumpir. Posolila sam i par minuta sve skupa zagrijala. I to je to, prilog gotov.

Meso u umaku sam kuhala otprilike 30ak minuta, dok umak nije postao savršeno gust i meso mekano.
Završila sam jelo sa soli i paprom i poslužila.

Nestrpljivo sam gledala u lica, a bome i u tanjure, onih koji su probali. Obično nisam presretna sa slatko slanim kombinacijama, moram priznati. Rijetko mi odgovara ali ovo je bio skroz interesantan spoj i koliko god je bilo slatko, toliko mi nije smetalo. Umak je bio fantastičan, meso također i zaista mislim da sam ovaj put savršeno pogodila recept.

A sigurno je i do mošta koji smo pili kao sokić za vrijeme kuhanja. Još jedan recept je iza nas kojem dajemo +5 i stavljamo na listu pod nazivom "obavezno ponoviti".

Djedove gusarske paprike

Može li kraj ljeta proći bez punjenih paprika? Nikako! Znam, punili smo ih već kad smo radili japrak no ovo je sasvim drugačija punjena paprika, ona djedova gusarska. Naime, gospodin Hrvoje Zrnčić, obiteljski prijatelj, nam je natuknuo da postoji jedan recept njegovog djeda koji si on bar jednom godišnje pripremi u njegov spomen. Djed, također Hrvoje, bio je Opuzenac, tim nam draži recept pošto je općepoznata naša ljubav prema Opuzenu, Opuzencima i dolini Neretve.

Za pečene punjene paprike ste zasigurno čuli, bar ja jesam. Nisam ih do sad pripremala no ovaj recept još nisam nigdje vidjela ni okusila. Veselili smo se probati a veselila se s nama i cijela familija i Hrvoje koji nam je recept ustupio.
Pošto se kod nas, vjerujte mi, na hrani nikada ne špara, tako smo i ovaj put malčice pretjerali s količinama, tako da ću vam u receptu prepoloviti količine koje smo mi koristili na one, nazvala bi ih, normalne.

Recept

Punjene paprike:

10 paprika (babure su tu najbolje)
700 grama mesa (svinjetine i junetine)
20 dkg riže
2 glavice luka
1/2 glavice češnjaka
peršin, celer, ružmarin
crvena paprika
sol, papar
maslinovo ulje

Šalša:

1,5 kg domaće rajčice
pola glavice češnjaka
sol
2 velike žlice šećera
maslinovo ulje

Sjeli smo oko stola čisto da prođemo kroz recept. Nikad čula. Veselila sam se isprobati ovakvo nešto iz razloga što bih, da mi je netko dao recept bez detaljnih uputa koje sam dobila od Hrvoja, ja to skroz drugačije.

Prva stvar, meso bih samljela jer tko je vidio rezuckati meso? Naime, u ovom se receptu meso nije mljeveno već sitno rezano. Rukom. Pretpostavila sam da u vrijeme djeda Hrvoja nije bilo svugdje dostupnih mašina za mljevenje pa se ipak za to trebalo pomučiti. S konačnim rezultatom sam zaključila da bi meso uvijek i za sve trebalo rezuckati a ne samljeti jer su tekstura i okus naprosto fantastični.

Naravno da sam posao rezuckanja mesa s veseljem prepustila u ruke vještijih koji su, ako ništa drugo, odradili velik broj kolinja i rezanja mesa za kobasice.
Za to vrijeme sam se bavila pripremom, čišćenjem paprika i rezanjem luka na sitne kockice.

Pripremila sam i začine. Svježi peršin, ružmarin i listove celera sam sitno isjeckala, češnjak očistila da čeka svoj red kad ćemo ga protisnuti. Naime, iako volim sjeckati i rezuckati, moram priznati da mi je češnjak draži ipak protisnuti.

Očistila sam odmah i češnjak dovoljan za šalšu a i pripremila sam rajčice. Već sam pisala kako mi je najlakše rajčicu na kratko potopiti u vrelu vodu i onda bez problema oguliti. Tako sam i ovaj put.

Napisala sam u receptu domaću rajčicu jer zaista, okus i miris upravo domaće rajčice je ključan za ovu šalšu.

Taman kad sam bila pri kraju sa pripremom povrća i začina koje ćemo koristiti, spremno je bilo i meso.

U ogromnu tavu sam ulila maslinovo ulje i na njemu prodinstala sitno isjeckani luk. Sad je vrijeme za češnjak pa sam i njega protisnula u luk.
Na prodinstani luk i češnjak sam dodala žlicu crvene paprike i usitnjeno meso.

Prodinstala sam desetak minuta sve zajedno, podlijevala pažljivo s malo vode i dodala svježe nasjeckane začine.
Uvijek mi bude neopisivo žao što blog ne može dočarati mirise. Jer ovo je bilo božanstveno.

Meso sam po Hrvojevim uputama prodinstala dok nije bilo na pola gotovo, začinila sam i dodala mu rižu. Sve skupa se još dinstalo dvije tri minute a onda sam maknula sa štednjaka i pustila da se prohladi.

Za to vrijeme sam do kraja pripremila rajčicu za šalšu. Mislila sam je sitno narezati no ovo je bila toliko zrela divna rajčica da sam je jednostavno rukama zgnječila.

Naravno, trebalo je nešto popiti u međuvremenu pa smo zaključili da je ovo savršena prigoda da se otvori Teran barrique Franca Armana koji sam donijela iz Istre. Ne moram vam govoriti da smo toliko uživali da se taman meso ohladilo dovoljno da bi s njim nadjenula paprike.

Na dno tepsije sam ulila malo ulja, čisto da se ne zapeku paprike i na njih naslagala paprike punjene 2/3. Računam da će riža još malo nabubriti i dati na volumenu.
Hrvoje je bio iznenađen mojom praksom da otvore paprike stavljam prema gore. On ih, naime, polegne u tepsiju da bi se što već površina paprike zapekla. Probali smo ovako, bilo je odlično no svakako bih slijedeći put išla djedovom metodom da paprike polegnem upravo zbog toga da ima više te zapečene površine.

Zagrijali smo pećnicu na 180 °C i pekli paprike cca sat vremena. Vjerojatno i to ovisi o količini paprika tako da prvojerite tu i tamo jesu li se dovoljno zarumenile i vidjet ćete već i sami kad su dovoljno pečene.

Za to vrijeme se šalša već kuhala. Jednostavno a prefino. Rajčica se kuhala sa pola glavice protisnutog češnjaka taman koliko se i paprika pekla, otprilike sat vremena do gotovog. Tokom kuhanja sam dodala dvije velike pune žlice šećera. Domaća rajčica često bude kiselija a šalša bi trebala biti slatka u konačnici i iz tog razloga je bitna količina šećera koju u nju dodajemo. Količinski sol si sami odredite jer tu ne volim točne količine jer svatko voli više ili manje slano. Pri samom kraju kuhanja sam šalšu bogato zalila sa maslinovim uljem.

Gotove pečene paprike smo zalili sa šalšom i poslužili. Iskreno, to mi je bio najčudniji dio. Ja bih, recimo, još paprike zapekla sa šalšom, no ako je djed to radio tako, mora biti tako. I zaista, bilo je odlično!
Mi smo naravno uz to pripremili pire krumpir, jer unatoč tome što je djed Hrvoje to jeo samo sa kruhom, ne možemo mi bez pire krumpira.

Nadam se da smo vjerno popratili djedov recept i neopisivo nam je drago što možemo na našem blogu sačuvati uspomenu na jednog djeda i njegov recept kojeg godinama njegov unuk ne zaboravlja. Nećemo ni mi!
Hvala gospodinu Hrvoju što je s nama proveo jedno popodne i uložio trud i vrijeme da bi ovaj recept ostao i ovdje zapisan.

Jabuke u šlafroku

Rado bih vam rekla da je ova poduža pauza bila radi godišnjeg odmora, mora i sunca i naravno, fine papice, no nije. Koliko god smo čekali ljeto radi više vremena kojeg ćemo moći posvetiti blogu, na kraju se dogodilo upravo suprotno, hrpa obaveza i puno manje vremena za kuhanje. Kao i vi na moru vjerojatno, i mi smo ovo ljeto preživjeli na jednostavnim i brzim obrocima s nogu, što zbog vrućina, što zbog nedostatka vremena.
Tako je malo kroz ovaj osmi mjesec propatio i naš dragi Forking ali evo, vraćamo se sretno u kolotečinu i našim objavama jednom tjedno.

Da nam povratak u kuhinju ne bi bio prenaporan, kopajući po receptima i gledajući što nam trenutno pada sa stabla, bacila sam oko na jabuke. Moram priznati da jabuke u šlafoku nikad nisu bile na jelovniku u mojoj kući no oduvijek slušam o njima. Vrijeme je za probanje.

Znate, moj izbor voća nije baš naklonjen jabukama. Možda zato što su uvijek bile negdje, draže mi je sve drugo. Kad sam pojela prvu jabuku u šlafroku, pomislila sam da bih mogla ja te jabuke, tako pohane su i one savršene. Sve je bolje pohano.

Recept:

4-5 jabuka
2 jaja
3 dcl mlijeka
200 grama oštrog brašna
1 vanilin šećer
dvije žlice šećera
šećer u prahu
cimet
rum ili neka rakija
prstohvat soli

Sam recept je poprilično jednostavan. Ono što sam ja prvo napravila je čišćenje jabuka. Jabuke sam ogulila i izdubila im sredinu nožićem. Nadam se da vi imate onu spravicu koja to radi bez opasnosti od ozlijeđivanja. Tako očišćene jabuke bez sredine sam izrezala na kolutiće debljine cca 6-7 milimetara. Kolutiće malo okupajte u limunovom soku ako vam je pri ruci, meni nije bio pa sam taj korak preskočila.

Najjednostaviji korak je zamutiti tijesto. Jaja sam prvo istukla sa dvije žlice šećera, vanilin šećerom i prstohvatom soli te sam dodala mlijeko i postepeno brašno dok nisam dobila željenu gustoću. Koja je zapravo željena gustoća? Ona malo gušća od smjese za palačinke. Da se lijepo hvata za jabuke.

Osim osnovnog, jaja, brašna i mlijeka, u smjesu sam dodala žlicu cimeta i dva čepa rakije koja mi je bila pri ruci, one od iločkog traminca. Naravno da rakiju možete zamijeniti rumom a možete dodati i koricu naranče ili limuna.

Znate što jabukama u šlafroku daje onaj okus djetinjstva? Svinjska mast i prženje u njoj. Ukoliko imate, probajte, ako vam to ipak ne zvuči primamljivo, držite se ulja.
Stavila sam masnoću da se zagrije dok sam ja jabuke "poprašila" smjesom cimeta i šećera u prahu.

Tako spremne jabuke sam umakala u smjesu i stavljala na vrelo ulje. Pripazite da uz jabuke ne gurnete i prst u vrelo ulje, kao autorica ovog bloga koja ponekad zaboravi da je vruće pa eto, zašto ne.
Jabukama je dovoljno po pola minute do minute prženja sa svake strane do one lijepe zlatne boje. Dosta to brzo ide kad krene i kad prst koji ste gurnuli u vrelo ulje prestane boljeti.

Gotove jabuke u zlatnom šlafroku sam nestrpljivima oko sebe posipala šećerom u prahu i cimetom i naravno, sebi nestrpljivoj isto.
Ostala sam oduševljena. Mislim da će ovo biti jedan od brzinskih deserata koji ću češće spremati.
Nadam se da ona uzrečica "an apple a day keeps the doctor away" vrijedi i za ove jabuke u šlafroku.