Temfani picek

Kažu da na Staru godinu treba jesti perad jer ona čeprka nogama unazad, pa sve loše ostaje iza nas a na Novu godinu treba jesti svinjetinu jer svinja ruje unaprijed pa gura sreću u novu godinu. Tako ćemo mi na samu Staru godinu završiti ovu 2016. receptom sa piletinom, da sve loše ostane iza nas i da u novu godinu uđemo samo sa lijepim osjećajima.

Ovog smo piceka pripremali također u Međimurskom cekeru čija nam je vrata otvorila obitelj Novinić.
Znate ono jelo koje jedete kad vam treba nešto toplo, domaće i uvijek kuhate isto? To je meni temfani picek. Comfort food. Jedina razlika u pripremi mojeg je u prilogu, ja inače uz svog piceka pripremam pire krumpir a u Međimurskom cekeru smo pripremali trgance.

Recept:

2 manje glavice luka
2 kg piletine
crvena paprika
brašno
3 dcl kiselog vrhnja
lovorov list
sol, papar
žlica masti

za trgance:
0,5 kg brašna
voda
sol

Ninina mama nas je vodila kroz ovaj recept tako da Nina i ja nismo morale puno razmišljati.
Nasjeckale smo dvije glavice luka i prodinstale ga na žlici svinjske masti.

U međuvremenu nam je mama narezala kirurškom preciznošću piceka na komade, tako da je nama samo preostalo diviti se kako je to uredno napravila i učiti, naravno.
Na prodinstani luk, dodale smo crvene paprike i na tome ispržile kratko meso sa svih strana da se zatvori i ostane sočno iznutra.

Zalili smo piceka vodom, dodali soli i papra te lovorovog lista. Ostavile smo da se picek krčka lagano dok smo se mi bavili trgancima.

Trgance je jako jednostavno napraviti a tako su fini. Zamijesiti tijesto od pola kilograma glatkog brašna, soli i vode dok vam nije dosta. Pažljivo s vodom, malo po malo da ne pretjerate. Moram priznati da smo i ovo prepustile mami koja je vješto zamijesila tijesto, slagala ga u manje komade i s njih kidala u kipuću vodu trgance brzinom svjetlosti dok sam je ja samo pokušavala pratiti. Nemoguće.
Trgance smo kuhali tik prije nego su išli na stol, oni su najbolji svježi i još vreli.

Kad je piletina bila kuhana, poslužili smo se trikom Ninine mame koji mi nikad nije pao na pamet. Naime, ona je izvadila svo meso van iz umaka, dodala u umak mješavinu vrhnja i cca tri žlice brašna te sve zblendala sa štapnim mikserom. Jest da međimurske bake to nisu to tako radile ali ovaj mali trik mi je pun pogodak i moram priznati da sam ga odmah i doma primjenila.

U fini zblendani zgusnuti umak smo vratili piletinu i još malo prokuhali i začinili do kraja. Taman su trganci bili gotovi i vreli i spremni za papicu i to je to, okus djetinjstva na stolu.

Nina je pripremila uz piceka finu salatu od crvenog zelja a da nam grlo ne bude suho, Novinići su se pobrinuli vinom iz svog podruma.

Drago mi je da smo moje najdraže jelo spremali u tako krasnom ambijentu i da ovu divnu godinu završavamo upravo postom iz Međimurskog cekera!

I tako smo došli do kraja ove godine i zabrcali našim picekom sve loše iza nas i u novoj godini vam želimo samo najljepše osjećaje, ljubavi, pune stolove a i džepove! Sretna vam nova 2017.!

Dizano s orasima// orehnjača na međimurski

O kući za odmor Međimurski ceker već smo pisali prilikom prve posjete mladom bračnom paru Novinić prošle godine. Ovu godinu privodimo kraju ponovnom posjetu divnoj obitelji kojoj se pridružio još jedan član, mala Lara. I dalje se Nina i Zlatko posvećuju svojem malom raju koji rado dijele i s drugima i sad imaju i pomoć malih ručica koje se svemu vesele po prvi put.

Kad smo Nina i ja dogovarale naš posjet i što ćemo spremati u blagdanskom duhu, pala je odluka na bidru. Dizano tijesto s orasima ali u tradicionalnoj međimurskoj glinenoj posudi. No igrom slučaja nam je izostala bidra pa ćemo našu zvati orehnjača jer smo je pekli u drugoj glinenoj posudi. 

Recept 

Tijesto:

40 grama kvasca

4 dcl toplog mlijeka

žlica šećera

70 dkg brašna

4 jaja 

1,5 dcl ulja 

125 grama maslaca

1 vanilin šećer

žličica soli

Nadjev:

500 grama oraha

3 jaja

4 žlice šećera

2 vanilin šećera

korica 1 limuna

malo mlijeka ako zatreba

svinjska mast za pomastiti glinenu posudu

Krenimo od tijesta, naravno. Sve znate, kvasac smo pomiješali sa toplim mlijekom i žlicom šećera te pustili da nadođe na toplom.

U međuvremenu smo rastopili maslac i pripremili ostale sastojke u zdjelu u kojoj smo mijesili. 

Kvasac koji se lijepo dignuo smo ulili u zdjelu i krenuli mijesiti. Da ne mislite da smo mi to sve onako napamet, imali smo pomoć Ninine bake koja nas je kroz sve korake vodila.

I krenula sam ja nadobudno mijesiti rukom dok mi nije baka rekla da se treba mijesiti 45 minuta i da zašto bi se mučili ako imamo mikser koji to može napraviti za nas. Od nadobudnog "ja to mogu" do "ok, mikserom ćemo" je prošlo ravno minutu i pol.

Baka nam je uskočila dok smo se Nina i ja bavile drugim stvarima i zaista 45 minuta mikserom mijesila tijesto. 

Kad je baka bila pri samom kraju sa tijestom, pripremili smo nadjev. Obično kod mene doma nadjev radimo sa mlijekom i orasima pa me iznenadio ovaj recept s jajima. 

Naime, tri jaja smo izlupali sa šećerom, vanilin šećerom i koricom limuna te tu smjesu dodali u orahe. Mlijeka smo dodali samo malo čisto da bude malo mekše za razmazivanje po tijestu. 

Kad smo tijesto krenuli mijesiti, bilo je jako mekano i ljepljivo i mislila sam kako se to nikad neće sastavit. No je, bilo je i dalje mekano jako ali fino se dalo razvaljati i već sam vidjela unaprijed kako će biti savršeno. 

Dale su mi baka i Nina tu čast da razvaljam tijesto i rasporedim po njemu nadjev te naravno, zarolam u štruce. Od ove smjese smo dobili dvije štruce orehnjače. 

Jednu smo stavili u duguljastu glinenu posudu a drugu u okrugli kalup za kuglof koji bar oblikom nalikuje bidri. Naravno, posude za pečenje smo prije bogato namastili svinjskom masti da lijepo ispadnu van nakon pečenja.

Premazali smo naše orehnjače jednim razmućenim jajetom za boju i stavili peći u pećnicu na 200°C 40 minuta. 

Nestrpljivo iščekujući konačne rezultate našeg truda, vrijeme smo skratili kuhanim vinom koje je Zlatko za nas pripremio. 

Ne mogu vam opisati taj fini osjećaj doma daleko od doma. Vatrica, božićni ugođaj, miris orehnjače, cimeta i klinčića u kuhanom vinu. Savršeno. 

Uz vino vrijeme brže prođe pa je i naša orehnjača bila brzo gotova. 

Trenutak istine je onaj kad ju razrežemo i moram priznati, bili smo svi jako zadovoljni. Tijesto savršeno dignuto, ravnomjerno, nadjev isto tako. 

Šalili smo se da nam nitko neće vjerovat da smo to ispekli već da smo kupili jer prelijepo izgleda. 

No vjerujte mi, naša je. Moram priznati da mi se jako svidio ovaj recept i da mi je baka otkrila neke male tajne s kojima ću, nadam se, unaprijediti svoje umijeće sa dizanim tijestima. 

Hvala Nini i cijeloj njenoj obitelji što su nas opet ugostili, bilo nam je krasno i već se veselimo idućem posjetu!

S ovim receptom i božićnim postom u Međimurju vam svima želimo ugodne blagdane, lijepo se zabavite, družite, kuhajte i veselite! 

Sretan Božić vam žele 

Kasandra i Zvonimir!

Hobotnica na dva načina

Ne znam kako vi ali ja obožavam ovo doba godine. Lampice posvuda točno kad mi najviše trebaju, mrak pada sve ranije i jedino što me može spasiti neke zimske depresije su upravo te lampice i božićni ukrasi posvuda.
Pošto dani brzo odmiču, mi smo se odlučili požuriti i ponuditi vam dva jednostavna receptića za ručak na Badnjak.

Hobotnica nam je doplivala s otoka Krka a za recepte smo zagrebli što u tradiciju što u noviji način spremanja.
Naša hobotnica je bila teška 1,5 kg i odlučili smo je podijeliti i napraviti salatu od hobotnice te polpete. Krenimo s receptima.

Salata od hobotnice

750 grama kuhane hobotnica
400 grama krumpira
4 češnja češnjaka
luk
sol, papar
maslinovo ulje
vinski ocat

Krenut ćemo s najjednostavnijim receptom koji svi zasigurno znaju no evo neka i naša hobotnica na salatu zapliva bespućem interneta.
Svatko ima svoj način kuhanja hobotnice i u moru kojekakvih savjeta i načina, držala sam se nekog svog nahođenja i kuhala hobotnicu u vodi s malo vinskog octa, lovorovog lista, dva češnja češnjaka i glavicom luka. Kuhala se cca 45 minuta dok nije bila savršena.

U isto vrijeme sam kuhala krumpir u ljusci koji sam kuhan i prohlađen narezala na kolutiće.
Isto sam napravila i sa kuhanom hobotnicom. Znam da postoje ljudi kojima su pipci na krakovima neprivlačni no meni su baš divni i njih sam najviše koristila za salatu dok sam ostatak hobotnice sačuvala za drugi recept, onaj za polpete.

Krumpiru i hobotnici sam dodala dva češnja češnjaka koje sam protisnula te polila sa puno maslinovog ulja, malo vinskog octa i naravno, začinila sa soli i paprom.

Eto, najjednostavniji recept koji sam, mislim bar, na ovom blogu napisala, no u isto vrijeme je ovo jedno od najfinijih jela s ovog bloga. Bar meni.
Pošto je ovo zaista bio brz recept, red je da produžimo s još jednim jelom od iste namirnice.

Polpete od hobotnice

750 grama kuhane hobotnice
200 grama starog kruha
1 jaje
peršin
3 češnja češnjaka
malo mlijeka
sol, papar
krušne mrvice

Dok se hobotnica kuhala, smrvila sam stare žemlje koje sam imala i natopila ih u malo mlijeka da se omekšaju.

Kuhanu hobotnicu smo samljeli. Kad kažem smo, Zvonimir je dok sam ja gulila krumpire.

Taman su žemlje fino omekšale i u njih sam dodala mljevenu hobotnicu.
Da bi se fino sve sjedinilo, dodala sam jedno jaje te sam protisnula tri češnja češnjaka i nasjeckala peršin.
Začinila sam sa soli i paprom, naravno.

Ako vam je premekano, dodajte još krušnih mrvica, bar sam ja tako. I oblikovala sam polpetice te ih uvaljala u još krušnih mrvica.
Ispržila sam ih sa svake strane dok nisu poprimile lijepu boju.

I to je to!
Dva brza i jednostavna recepta savršena za Badnjak.

Moram priznati da nikad nemam ideja što da spremam taj dan, nisam morski čovik i nekako mi se teško i emotivno povezati sa morskim receptima. Znate, kod nas se jelo ipak više slatkovodnih riba, pogotovo za Badnjak. Meni najdražeg šarana rijetko tko voli a ja ga obožavam, što zbog same ribe, što zbog toga što sam ga uvijek naručila od mame za Badnjak.

Nedostaje mi možda malo nekog morskog gena za pisanje o ovim, morskim, receptima. Nemam priču vezanu za baku s Brača koja to savršeno priprema pa mi nemojte zamjeriti što osim recepta, ovdje nema neke vesele priče koju bih vam ispričala. Nadam se da su ovi zaista jednostavni a još više fini recepti, ovaj put dovoljni.