nedjelja, 8. travnja 2018.

Odprta kuhna u Ljubljani


Nemamo inače naviku osim hrvatskih tradicionalnih recepta na blogu dijeliti gastro iskustva van toga no toliko nas je oduševila i Ljubljana i Odprta kuhna te je Zvonimir napravio toliko lijepih fotografija da ih jednostavno moramo podijeliti s vama.


Proveli smo nekoliko lijepih i zanimljivih dana u susjedstvu. Naravno da sam i tamo išla spremna s tekicom upisa gdje i što treba pojesti. Ne, mi nismo od onih koji jedu po jako finim skupim restoranima jer je to, s obzirom na Zvonimirove prehrambene navike (antivegetarijanske), gotovo nemoguće da jedan bar ne ode gladan iz restorana. Ono što nas zanima su većini pristupačni restorani, burger barovi i nećemo se lagati, sve što sprema mljeveno meso na roštilju.


Jeli smo i kobase u Klobasarni, i ćevape u Sarajevo 84 i burgere u Hood burgeru. No ono što sam iščekivala je bio petak. I molila se suncu nakon tri dana kiše i oblaka u Ljubljani.
Nedavno sam upoznala slovensku food blogericu Uršu koja mi je preporučila da svakako odemo do Pogačarjevog trga. Istaknula je da cijene znaju biti previsoke a porcije premale no rekla bih da se svakako isplati potrošiti i koji euro više kojim se plaća ta jedna divna atmosfera. Isto kao i na našim food festivalima, desi se da stanovnici Ljubljane stoje u redu za lokalnu ponudu koja im je dostupna svaki dan umjesto da isprobaju hranu gostiju iz drugih dijelova Slovenije. Nama je sve bilo novo tako da se nismo vodili za tim pristupom.


Došao je petak i unatoč tome što sam ujutro pila kavu u magli i oblacima, u jednom se trenu nebo ipak smilovalo i poklonilo nam predivan sunčan dan u Ljubljani. Hvala mu na tome.
Prošetali smo preko Zmajskog mosta do glavne tržnice na Vodnikovom trgu koja je u tom trenu sigurna sam bila najživlji dio grada. Prekrasna Pokrita tržnica koja nas je vodila prema našem cilju, Odprtoj kuhni.


Odprta kuhna je pokrenuta 2013. godine i već petu godinu, koliko smo mogli vidjeti itekako uspješno, svaki sunčani petak od proljeća do jeseni svojim mirisima i šarenilom privlači što stanovnike Ljubljane što turiste.
Zaljubili smo se. Trg prepun malih štandova koji nude sve. Zaista, što vam padne na pamet, sigurno nešto bar slično možete pojesti na jednom od njih.



Od libanonske, turske, perzijske kuhinje do "cufane govedine" (obožavam ovaj izraz), janjaca i odojaka te velike ponude veganskih burgera, hot dogova (Vanja, mislili smo na tebe) i da, nikako ne smijemo zaboraviti spomenuti, odličnih slastica koje su zvale svojim bojama. Rekla bih da su među slasticama najveći hit bili ice cream rolls, savršeni za uživanje pod toplim ljubljanskim suncem.




Nakon što smo prošetali, pregledali svu ponudu, odlučili smo se što ćemo pojesti. Moj izbor su bili nonini tortellini sa špinatom u umaku od, rekla bih pršuta, a ono što me dobilo je način pripreme u kolutu sira. Cheese wheel pasta je nešto što sam si silno priželjkivala probati i konačno sam je našla. Gospođa koja je tjesteninu pripremala je iz koluta sira velikom žlicom postrugala malo sira, dodala vruću tjesteninu, i cijelo vrijeme miješala dodajući malo po malo umaka. Prekrasno za gledati a i bilo je stvarno ukusno. Istina, ja više od tjestenine volim zapravo umake tako da bih rado da je umaka bilo više no to je zaista moj osobni ukus. Cijena porcije je 8 eura što mislim da je pošteno za malo showa i dovoljno veliku porciju.



Zvonimir je, naravno, osjetio miris dobrog mesa sa štanda turske kuhinje te se počastio adana kebabom, mljevenim janjećim mesom nabodenim na sablju te pečenim na roštilju. Preskočio je, naravno sve vrste povrtnih priloga te ovo fino meso samo umotao u tortilju tj. turski durum.



Uz same štandove je jedan mali plato i stepenice na kojima su bili postavljeni improvizirani stolovi i stolice te jastuci što smo iskoristili da bi sjeli, uživali u suncu, pojeli te raspravljali što nam se učinilo zanimljivo i što bi sljedeći put trebalo probati (taj put zaista nije stalo u nas više ništa koliko god oči bile gladne).



Nadam se da ću uhvatiti još koji petak ove sezone, probati dagnje koje su prekrasno izgledale, hot dogove s jednog štanda (mesne ne one veganske) koji su bili tako lijepo servirani da mi je poslije bilo jako žao što se nismo stigli vratiti navečer po jedan.



I svakako, ako prije ne odemo do Celja, Stari Pisker mi je na listi a također je dio ponude na Odprtoj kuhni.
Ono što moram napomenuti je da je odlično organizirano bacanje otpada. Naime, pokraj kanti sjede djelatnici koji vam pomažu razvrstati otpad. Čestitam organizatorima i na tome.



Nadam se da nećete zamjeriti što je ovaj post ovdje no toliko smo bili oduševljeni i moram reći, sretni u momentu kad smo sjeli, jeli finu hranu, pili pivo i gledali druge sretne ljude, bez pretjerane gužve i nervoze na taj jedan sunčan dan kojim nas je slovensko nebo počastilo. Bilo je čarobno.











petak, 30. ožujka 2018.

Bakalar na bijelo i pašta na juhu od bakalara


Kad smo pričali o uskrsnim receptima i što da spremamo ove godine, dotaknuli smo se ribe s kojom ja baš i nemam iskustva, bakalara. Moram priznati da se to kod nas ne priprema tako da nisam imala pojma otkud bih krenula.


Naravno da se tu upleo i onaj tradicionalni četvrtak u kući Ferina i bakalar je začas bio namočen i čekao svoj dan. Recepte nam je poslala gospođa Ljiljana kojoj zahvaljujemo a gospodin Mladen je bio tu da nam pokaže kako očistiti bakalara nakon kuhanja. Naravno da ga je na kraju sam i očistio i spasio nas te muke. Hvala i njemu.


Da nam ne bi bilo dosadno dok se bakalara kuha, dobili smo od gospođe Ljiljane i jedan odličan recept za tjesteninu koji smo također pripremili pa ćemo i njega podijeliti s vama.

Recepti:

Bakalar na bijelo

600 grama suhog bakalara
2 kg krumpira
juha od bakalara (voda u kojoj se kuhao)
0,5 l maslinovog ulja
sol, papar
tri žlice protisnutog češnjaka
svježi peršin

Pašta na juhu od bakalara

2-3 glavice luka
2 žlice sjeckanog češnjaka
2-3 žlice sjeckanog peršina
2 dcl pasirane rajčice
sol, papar
maslinovo ulje, suncokretovo ulje
juha od bakalara
tjestenina


Krenut ćemo sa suhim bakalarom koji je stajao namočen tri dana. Zvonimirov tata je vrijedno mijenjao vodu svaki dan do slavnog četvrtka.
Bakalara smo stavili kuhati vani u kotlić u zadnjoj vodi u kojoj je bio namočen i kuhao se cca dva sata na laganoj vatri dok nije u potpunosti omekšao.


Dok se bakalar kuhao, mi smo pripremali ostale sastojke. Krumpir sam stavila kuhati u ljusci. Ne moram vam govoriti da će mi ruke imati miris češnjaka vjerojatno do Uskrsa jer sam nasjeckala malo brdo češnjaka i još jedno malo brdo peršina. Kažu da peršin poništava miris češnjaka. Lažu.


Krenula sam i s pripremom tjestenine. Za ovo jelo nikad nisam čula ali mogu shvatiti da se trebao svakako iskoristiti i zadnji miris bakalara. Moram li napominjati koliko je Zvonimir plakao da "smrdi" dok sam ja uživala u mirisu ribe?


Na mješavinu maslinovog i suncokretovog ulja sam stavila luk i prodinstala ga. Zatim sam dodala češnjak i peršin te domaći pasirani paradajz. Začinila sam sve soli i paprom i dodala vruće juhe od bakalara. Juha se dolijeva dok povrće u potpunosti ne omekša.


Kad je povrće omekšalo, dodala sam tjesteninu. Gospođa Ljiljana je napomenula da trebamo tjesteninu koja se neće brzo raskuhati. Tjesteninu smo zalili s još juhe i kasnije smo nadolijevali po potrebi malo po malo i kuhalo se to tako sigurno sat vremena na laganoj vatri dok tjestenina nije popila svu mirisnu vodu i bila skroz kuhana.



Mi smo je poslužili samo malo posipanu peršinom dok su neki na nju stavljali i parmezana.



Za to vrijeme je bio kuhan i naš bakalar te se gospodin Mladen bacio na čišćenje. Dosta je to posla, mogu vam reći i jako sam zahvalna što sam bila izuzeta iz njega, osim što sam tu i tamo bacila oko da vidim kako napreduje dok sam se ja posvetila čišćenju kuhanog krumpira.



Pošto je u receptu pisalo da se krumpir nareže na sitno, ja sam to ozbiljno shvatila i zaista na sitne listiće narezala dvije kile krumpira. Možda nisam ni trebala jer je na kraju sve to završilo pod mikserom tako da sam ga komotno mogla samo malo zgnječiti. 


Očišćenog bakalara smo stavili u veliku zdjelu i prvo ga samog dobro izgnječili rukama. Spominjao se tu i neki bat kojim se tuče ali nama su ruke bile dovoljno dobar alat do miksera.


U usitnjeni bakalar smo dodavali pomalo maslinovo ulje, krumpir i juhu u kojoj se bakalar kuhao te češnjak i peršin.
Malo po malo dok nismo potrošili sve sastojke i dok bakalar nije bio savršeno kremast.


Začinili smo još do kraja soli i paprom i isprobali svi po malo da utvrdimo fali li čega. Ma bio je savršen.
Jela sam bakalar na ovaj način samo jednom prije i moram priznati da mi je ovaj naš bio za par nijansi bolji.


Jako sam bila zadovoljna i unatoč tome što dugo traje, nije toliko teška sama priprema. Uz malo prepečenog kruha, savršen je obrok koji može nahraniti mnoga usta.



Pošto znamo da riba pliva tri puta, u moru, u maslinovom ulju i u vinu, počastili smo se i vrhunskom graševinom vinarije Kutjevo da bi malo ipak kontinenta doveli u ovo morsko jelo.
I sjelo je savršeno!


Nadam se da uživate u pripremama za blagdane, želimo vam sretan Uskrs i puno veselih trenutaka sa svojim najmilijima te naravno, pune stolove fine papice!