utorak, 26. lipnja 2018.

Brancin na gradele


Kaže ona narodna, kad mačke nema, miševi kolo vode. Tako su Zvonimirovi roditelji otišli na izlet u Italiju a mi smo brzinski organizirali roštiljanje u njihovom dvorištu.


Naslov ovog posta kao zvijezdu ističe brancina ali bilo je tu još nekih mesnih delicija koje su se bacile na roštilj. I nekih sojinih odrezaka za našu vege prijateljicu, naravno.


Nikad nisam pripremala ribu na roštilju pa sam iščitala 55 savjeta kako da se ne presuši, kako da se ne zalijepi, kako ovo, kako ono.
Dok sam razmišljala o brancinu i kako ga ne uništiti, pripremala sam mesni dio. Doma sam već napacala piletinu, pileća prsa za ražnjiće i otkošteni batak i zabatak. Obožavam svježe začinsko bilje tako da je u ovoj marinadi završio naramak svježeg perina, bosiljka i origana, sol i papar, naravno, te malo ulja.



Mljeveno meso sam također već doma začinila. Sol, papar i turske mljevene čili papričice iz nama drage Pekinške patke. Preostalo je samo ga napuniti sirom (koristila sam gaudu) i oblikovati u pljeskavice. Rečeno, učinjeno.


Izvagala sam količinu mesa i podijelila ih na jednake udjele jer odokativno to jednostavno ne znam. Uvijek mi neka ispadne prevelika a neka premala. Vaga je poslužila i savršene jednake pljeskavice su bile spremne za svoje mjesto na roštilju.
Prvo sam se pozabavila mesnim dijelom jer sam znala da kad krenem dirati ribu, neću se riješiti mirisa s ruku ni uz pomoć najboljeg sapuna.


Ražnjiće sam slagala na Weberove metalne štapiće koje smo dobili na poklon u Sloveniji i jedva čekali iskoristiti ih. Pileća prsa su sama po sebi suha pa sam ih kombinirala s domaćim špekom i tikvicama. Tikvice nisam dodatno začinila pošto su bile pokraj slanog špeka i već napacane piletine.



Bilo je tu još i svinjske vratine koju sam samo posolila, popaprila i dodala malo sitno sjeckanog češnjaka a kobasice smo samo bacili na roštilj.
Zvonimir je bio oduševljen nekom baranjskom velikom kobasom koju je izroštiljao i bila je savršena.


Eto, bilo je tu za svakoga ponešto a kao prilog sam pripremila neku moju verziju hasselback krumpira.


Cijeli krumpir sam izrezala na ploške no ne do kraja. Uvijek si pomažem s još jednom daskicom kraj krumpira koja sprječava da nož prođe do kraja. Posolila sam tako narezane krumpire, popaprila i dodala među ploške špek i sir, neke sam radila bez sira a naša vege prijateljica Vanja je dobila svoj jedan poseban koji sam premazala tršćanskim umakom koji sam zapravo pripremila za ribu.


Svi znate što je tršćanski umak no ponovimo, maslinovo ulje, češnjak i peršin. U hrpi priprema nisam imala živaca sjeckati sve to pa sam prošla par puta sa štapnim mikserom i napravio se lijep umak.
Krumpire sam zalila s malo ulja i ubacila u pećnicu na 200 stupnjeva i zaboravila na njega dok brancin nije bio pečen. Recimo za 45 minuta.


Sve je bilo spremno za roštilj i pećnicu. Osim brancina. 


Ribu nikad sama nisam očistila. Prošli put kad smo nešto pripremali uskočio je Zvonimir, a moram priznati da se trudim da ne moram. Ovaj put sam morala.
Primila sam je hrabro za škrge i malo manje hrabro napravila rez. Ok, moram priznati da sam si pomogla i gurnula ruku u vrećicu i tako izvadila iznutrice. I ne, neću to tako brzo ponoviti i sljedeći put ću moliti da mi netko drugi očisti ribu. Opet.


Očistila sam ljuskice s brancina, oprala sve opet i riba je bila spremna za pripremu. Posolila sam je i popaprila izvana i iznutra a u utrobu sam stavila na listiće narezanog češnjaka i dva centimetra grančice svježeg ružmarina.


Pustila sam ga da se marinira tako dok je Zvonimir pripremao roštilj.
Brancina smo pekli na manjem roštilju koji se pokazao jako zahvalan za ovu ribu.
Kad se napravio dobar žar i rešetka bila savršeno vruća, osušila sam ga papirnatim ručnikom i stavila ga na roštilj.


Dovoljno sam pročitala da znam da se riba okreće samo jednom tako da sam bila dosta napeta oko toga. Što ako se raspadne, što ako se zalijepi. Imali smo sreće i nije ni jedno ni drugo. Savršeno se ispekla i s jedne i druge strane dok sam je tu i tamo premazivala grančicom ružmarina umočenom u tršćanski umak.


Brancin je bio prvi gotov i dok su neki čekali pravo meso, dio ekipe je navalio na ribu i u taj čas su ribice bile pojedene i čekalo se dalje.




Oh, uz roštilj smo radile tri vrste salate. Običnu miješanu od paprike, krastavca i rajčice s mladim lukom, krastavac s vrhnjem i Vanja je radila svoju salatu koju svi volimo, onu od slanutka, rajčice izrezane na kockice i crvenog luka s acetom.



Osim kajmaka, uz roštilj sam pripremila i umak koji često radim, od mladog luka, milerama, ovaj put i s malo jogurta i majoneze, začinjeno samo soli i paprom.
Riba je nestala sa stola i bilo je vrijeme za ostale mesne delicije a Vanja je na malom roštilju nastavila peći svoje sojine odreske.


Dok se peklo meso, ja sam pripremala koktel koji inače obožavaju Zvonimirovi roditelji pa kao da su i oni bili s nama.
Hugo se sprema od sirupa od bazge, pjenušavog vina i mineralne vode uz dodatak listića mente i, naravno, brdo leda.
Savršeno osvježenje za ljetne dane i još bolje uz roštilj.


Koktel po koktel i meso je bilo pečeno!


Hvala Zvonimiru i Bruni koji su budno pazili na vatru i žar te savršeno ispekli zaista ogromnu količinu mesa. Da, opet sam pretjerala. 


Morate priznati da je ovo bio savršen ručak na koji je draga Lidija još i desert donijela. Čokoladne kocke s višnjama smo pojeli čim je došla a tako smo brzo navalili na drugi kolač da nismo stigli ni pofotkati njeno umijeće pa sam je zamolila da mi preda svoje fotke divnog ljetnog kolača koji je smućkala za ovu prigodu od soka i korice limete, badema i ribizla s crumbleom od brašna, zobenih i maslaca. Zvuči savršeno? Tako je i bilo.


Hvala svima koji su se družili s nama i posebno hvala dragom Marku na njegovom društvu i na novih dva followera na Instagramu poslije njegovog storyja.
Lidija i Marko su prvi put bili naši gosti u Forking kuhinji i toliko nam je bilo lijepo s njima da se nadamo da ćemo ih vidjeti brzo ponovno.





Uživajte u dugom toplom ljetu i roštiljima na otvorenom!

srijeda, 20. lipnja 2018.

Koktel tapasa i blogera za još jedan uspješan meet up Gastro.hr-a



Skuhali smo i drugi blogerski meet up u organizaciji Gastro.hr-a!
Kad je stigla pozivnica za ovo druženje, zatekla me zadana tema. Tapasi. Odlučila sam se odmaknuti od tradicionalne kuhinje kojom se inače bavimo i iskombinirati nekoliko mi dragih recepata. Naravno, opet sam bila nervozna. Iako većinu ljudi sad već dobro znam, ipak je drugačije kuhati za svoju obitelj i prijatelje. Ovo su ipak ljudi koji vole i cijene dobru hranu i da, ja sam tremaroš a nikako nisam htjela razočarati drage kolege blogere.


Djevojke s Gastro.hr-a su, kao i prvi put, savršeno odradile organizacijski dio i kad smo stigli na adresu jarunskog stana s prekrasnom terasom, već je sve bilo spremno i mogli smo odmah krenuti na posao. Uz čašu vina smo popričali o receptima koje spremamo, izmijenili neka iskustva i začas smo bili u kuhinji.



Ena s bloga Foodgasm by Ena i ja smo se prve bacile u kuhinju. Ona da bi napravila tijesto za svoje empanade s junetinom a ja da bih ispekla pile. Enina vještina s tijestom me bacila u trans i znala sam da će ovo jelo biti savršeno.



Moja ideja s piletom je bila da u cijelu ovu priču dodam i jednu uspomenu na Anthonyja Bourdaina pa sam iskoristila njegov recept za pečeno pile iz knjige Appetites: A Cookbook koju mi je Zvonimir poklonio za nećurećikoji rođendan.



Odlučila sam ispeći cijelo pile po tom receptu i nakon pečenja ga pretvoriti u pulled chicken. Pile sam napunila limunom i začinima, i da, brdom maslaca ispod kože da bude što sočnije. Dok se pile peklo, nisam imala baš nekog posla, osim okretanja i podlijevanja pileta, pa sam sa zanimanjem promatrala što drugi blogeri pripremaju.


Vedran s bloga Začinjeno s ljubavlju je spremao ceviche od brancina s avokadom koji je servirao na zapečenom kukuruznom kruhu a bilo mi je interesantno proučavati filetiranje i čišćenje ribe od kosti pošto zaista nemam iskustva s ribom.


Ceviche je spremala i Andrea s bloga Cukar no ona ga je radila na drugačiji način i od druge ribe. Njen ceviche je bio od orade i interesantno poslužen u čašicama. Već sam miris je bio savršen.


Simpatičan duo s bloga Sweety & Spicy nas je dobio već samim mirisima dok su pripremali svoje jelo, grilanu palentu sa džemom od luka, smeđim šampinjonima i svježim matovilcem. Tako su lijepo to servirali da sam pomislila kako moram malo više svog vremena i truda uložiti u serviranje jela jer, da vam budem iskrena, to mi je dosta slaba točka.


Slatki dio ovog tapas druženja je pokrio, naravno, Marko s bloga Marko bakes, koji me opet oduševio, ovaj put svojim churrosima koje je poslužio s umakom od čokolade. Da, prva sam navalila i bila sam jako sretna.


U jednom trenu smo svi bili u kuhinji, pripremali svoja jela a Darko Kontin nam je održao zanimljivu radionicu o društvenim mrežama i njegove savjete smo rado saslušali i sigurno ćemo ih primijeniti u nekom trenutku jer su zlata vrijedni.



E tu je već nastala gužva u kuhinji jer su svi dovršavali svoja jela da bi se mogli posvetiti Vedranu Gulinu, koktel majstoru koji nam se pridružio da bi malo od svog širokog znanja podijelio i s nama.



Sad ću malo više o svom jelu. Na našem ste blogu mogli čitati o mom oduševljenju venezuelanskim arepama koje sam prvi put probala u genijalnoj areperi obitelji Luque a za naš blog ih je i spremala draga prijateljica Lucia. Od tog dana, kad sam naučila kako se arepe spremaju, Zvonimir i ja često u njima uživamo doma i htjela sam, na ovom druženju, i ljudima koji ne znaju za arepe, malo ih približiti.


Pečeno pile sam pretvorila u pulled chicken, ako što sam već napomenula, i dodala sam još maslaca da bi imali i umaka od pečenja uz meso. Narezala sam već brie, sir koji obožavam u arepama te malo gaude jer nikad dosta sira. Umak sam pripremila od jogurta, vlasca i začina.


Ideja je bila da radim mini arepe no kad sam vidjela kojim tempom to ide, odlučila sam ipak napraviti midi arepe da ne trošim previše vremena u kuhinji dok se vani spremaju kokteli.
Arepe se inače pune u džepiće koji se u njima naprave. Pošto još nisam dovoljno vješta s tim dijelom, ja sam naše midi arepe rezala više nalik običnim sendvičima i punila ih redom: brie, piletina, gauda, i malo umaka.



U toj brzini, moram priznati da nisam previše pažnje obraćala na vizualni dio, najbitnije mi je bilo da su fine a bila sam sigurna da to neće biti problem. Divno začinjena piletina je savršeno odgovarala sa sirom i da, mislim da su svi prisutni bili zadovoljni.




Lagano umorna od borbe s arepama i vremenom, odahnula sam kad su sva ta divna jela bila spremljena i poslužena i mogli smo krenuti na kušanje. I jela i koktela.
Vedran, majstor od koktela, nas je učio kako se kokteli rade pa smo imali priliku i smućkati svako svoj. Zabave tu nije nedostajalo, a kad su došle i torte slastičarnice Biberon, koje su me oduševile, mogli smo službeno ovo druženje proglasiti i više nego uspješnim.



Hvala ekipi s Gastro.hr.-a na veselom i finom druženju te kolegama blogerima na odličnim jelima koje su pripremali i njima nas oduševili.


I sad ću biti malo emotivna i reći vam koliko obožavam sve ove ljude. Od prvog trena, druženje s njima je kao da se znamo oduvijek i ovo je doista potvrda onog što volim uvijek isticati, da ono što je na stolu čine i ljudi oko tog stola. A svi znamo da ljubav ide kroz želudac i puno je ljubavi na ovakvim druženjima. Veselim se svakom koje je pred nama.