ponedjeljak, 14. siječnja 2019.

Szekely (sekeli) gulaš


Ova me zima vuče na kiselo zelje. Osim u sarmi i uz krvavice, obožavam ga u szekely gulašu. Sezona ovog jela u mojoj familiji kreće s kolinjem. Friško meso i taman ukiseljeno domaće zelje su savršena kombinacija za ugrijati se između kolinjskih poslova.


Ovaj put bez kolinja, uz meso iz mesnice na Dolcu, i dalje je ovaj gulaš bio pun pogodak.
Szekely gulaš je tradicionalno mađarsko jelo koje je navodno nastalo kad je novinar i pisac Jozsef Szekely u lokalnu gostionicu u Budimpešti došao taman prije kraja radnog vremena te mu nisu mogli ponuditi ništa od obroka osim kuhanog mesa i kiselog zelja koje je ostalo. Zamolio ih je da to samo pomiješaju i podgriju te se toliko oduševio ovim jelom da ga je često naručivao u društvu svojih prijatelja da bi mu na kraju i ime, szekely gulaš, nadjenuo njegov prijatelj, pjesnik Sandor Petofi.


Naselio se szekely i u naše krajeve pa ga zovemo i sekeli, a u mojoj familiji je poznat kao sekelj gulaš.
Neovisno o imenu i istinitosti priče koja iza ovog jela stoji, svakako je jedno od omiljenih mi zimskih jela.

Recept:

1,5 kg svinjske vratine s kostima
manja glavica kiselog zelja
velika glavica luka
odeblja šnita domaćeg špeka
tri češnja češnjaka
lovorov list
1,5 dcl bijelog vina
mljevena crvena paprika, slatka i ljuta
sol i papar
svinjska mast


Shvatila sam da većina mojih recepata, što za blog, što od kuhanja doma, počinje s glavicom luka i špekom. Naravno da je i ovaj jedan od tih.
Špek nije obavezan. Ja ga volim, imala sam ga u frižideru i ne, nikako ne može pokvariti jelo.
Prvo sam nasjeckala špek i popržila ga na ugrijanoj svinjskoj masti.




Dodala sam mu sitno sjeckanu oveću glavicu luka i pustila da se dinsta do lijepe zlatne boje.



Ubacila sam sitno sjeckani češnjak, još malo prodinstala i sve posipala s mljevenom slatkom crvenom paprikom.
Meso sam u međuvremenu izrezala na kockice. Kaže moja mama da u sekeli ide ključna kost, u tu kolinjsku varijantu, i da, to je taj gušt skidanja mesa s kosti i oglabanja.


No, ja sam se odlučila na vratinu i zamolila sam mesara da mi ipak već u mesnici isiječe kosti da se ne mučim doma. Tako da sam izrezala meso na kockice, a kosti odvojila s ostacima mesa na njima da ostane u ovom receptu i taj gušt.


Meso sam ubacila na luk i špek, malo popržila, posolila sam i popaprila te zalila bijelim vinom i vodom taman da prekrije meso. Nisam ovaj put, nažalost, pripremila temeljac, no svakako bih preporučila ako ga imate pri ruci da vodu zamijenite njime.


Dok se meso krčkalo na štednjaku, narezala sam zelje. U sekeli obično stavljamo sitno rezano zelje, ali ja sam se odlučila ipak na krupnije rezano jer ga točno takvog volim.


Naravno da sam morala probati koliko je kiselo pa sam dosta zelja pojela prije nego je došlo do lonca. Srećom je kumica na Dolcu bila toliko dobra da mi je uz glavicu ubacila i malo rezanog tako da nije nedostajalo zelja za naš gulaš.


Kad je meso već bilo pri kraju, ubacila sam narezano kiselo zelje, lovorov list te sam dodala još vode jer volim da je dosta te kisele juhice.


Pustila sam da se krčka dok zelje nije bilo kuhano i napravila skroz laganu zapršku. Ovaj dio možete preskočiti ako ne volite zapršku no ja volim tu juhicu, a nekako mi paše kad je samo mrvicu gušća. Tako da sam na ovu količinu gulaša stavila tek žlicu brašna koju sam popržila na svinjskoj masti i dodala joj još malo crvene paprike.


Ako volite, dodajte malo i ljute crvene paprike, ja sam ovaj put samljela malo chili papričica unutra, tek toliko da se tu i tamo osjeti malo ljutine.
Također, neki recepti koje možemo naći u bespućima interneta preporučuju i žlicu kiselog vrhnja. To nisam nikad dodavala no sumnjam da vrhnje, kao i špek, išta može pokvariti.


Kad je jelo skoro govoto i zelje kuhano, provjerimo slanoću i ako ima potrebe, dodamo još soli.
Nama nije trebalo pošto sam posolila i meso, a bome je i špekec dao svoj obol slanoći kao i kiselo zelje.


Uz sekeli uvijek spremam pire krumpir no ovaj put sam se odlučila na običan kuhani krumpir, tek malo posoljen tijekom kuhanja.
Volim kad sekeli gulaš odstoji pa sam pire krumpir isplanirala za prilog sljedeći dan.
I to je to. Obožavam ovo zimsko jelo iz više razloga, od kiselog zelja koje je prepuno ovih dana popularnog vitamina C,  mesa na kostima savršenog za igru oglabanja te najbitnije, imam osjećaj da sam pojela nešto na žlicu što mi izuzetno paše u ovim zimskim mjesecima.






petak, 4. siječnja 2019.

Salata od lignji i krumpira



Prigodno petkom na jelovniku nešto iz mora, a inspiracija je bila zapravo negdje drugdje.
Jeste li čuli za plavi krumpir? Ja jesam, no nisam ga imala priliku jesti i obradovala me vrećica upravo tog krumpira.


Mašta je proradila i odlučila sam spremiti dva jela s tom namirnicom iz dalekog Perua. Osim te plavo ljubičaste boje koja me osvojila, blagodati ove namirnice su mnogobrojne. Bogat je antioksidansima i vlaknima, a u potpunosti bez kolesterola.
No, mi nismo blog koji se bavi takvim činjenicama već finom tradicionalnom hranom te smo ovaj plavi krumpir odlučili pripremiti u salati s lignjama u jednostavnom dalmatinskom receptu.


Da ne bi bilo predosadno, a rekla bih i prezdravo, otišli smo i malo dalje do Kanade po jedan recept koji već dugo želim pripremiti. Poutine je kanadsko jelo koje se sastoji od prženih krumpirića, sira i umaka spremljenog od pečenja ili goveđeg temeljca.
Učinilo mi se zgodno da taj recept prvi put pripremim upravo s ovim plavi krumpirom.


No krenimo od tradicionalnog dijela ovog posta.
Krenimo od samog odlaska na plac po lignje. Koje su bezobrazno skupe. I mislim da je ovo drugi put u životu da nisam posegnula za smrznutim bogapitajotkud lignjama već sam ciljano išla po svježe.
Što je značilo i još jedan omražen detalj osim posezanja duboko u novčanik, posezanje u utrobu lignje.


Salata od lignji s plavim krumpirom

0,5 kg očišćenih lignji
0,3 kg plavog krumpira
6 češnja češnjaka
sol, papar
maslinovo ulje
limunov sok
list peršina


Očistila sam lignje. Da. Iščupala sam iznutrice, s glavom. Gurnula i prste i pročeprkala po unutrašnjosti. Nekoliko puta sam poželjela sve baciti u smeće. No uspjela sam.
Očišćene i oprane lignje sam narezala na kolutiće i pustila da čekaju svoj red.



Ovaj krumpir koji sam dobila je bio najsitniji koji sam ikad vidjela. Znate kako mrzimo čistiti mlade male krumpiriće? E ovo je još gore i uz to ostavlja boju na rukama.
Tako da sam već dio krumpira gulila od ranog jutra, i uz to uspjela odgledati dvije epizode serije i zdjela je bila napola puna. Ili prazna. Ovisi kako gledate na to.


Narezala sam krumpire na sitne što kockice što kolutiće i stavila ih kuhati u posoljenu vodu otprilike 10-15 minuta uz provjeravanje jesu li dovoljno mekani.
U isto vrijeme sam kuhati stavila i lignje, u dovoljno vode da ih prekrije, posolila i dodala dva češnja češnjaka.


Lignje su se kuhale dvadesetak minuta, a za to vrijeme sam na sitno isjeckala češnjak i list peršina.



Kuhane lignje sam stavila pod mlaz hladne vode, ocijedila, a isto sam napravila i s krumpirom.
Sve skupa sam pomiješala, začinila svojom soli s mješavinom začina za salatu (hvala, mama), zalila bogato maslinovim uljem i sokom pola limuna.


Miris je bio toliko divan da je čak i Zvonimir, koji ne jede lignje, a bome ni salatu, rekao da prefino miriše.
Ono što je mene oduševilo u ovoj kombinaciji, osim okusa, naravno, su boje. Morat ćete se složiti sa mnom da ovo zaista izgleda savršeno.



Salata je bila gotova i bilo je vrijeme za igru. Poutine.
Nikad nisam jela pravi, Kanada je predaleko, no probala sam inačicu u Sloveniji jednom i nadala sam se nečem bar približno sličnom samo s ovim obojenim krumpirom.


Krumpir sam narezala na štapiće za pomfrit i dobro ga osušila.
Osim što sam od jutra gulila krumpire, kuhala sam i goveđi temeljac za taj famozni umak.
Temeljac sam kuhala od dijela govedine i povrća. Prvo sam sve skupa popekla i onda zalila vodom i pustila da kuha dok se nije reducirao na trećinu od prvotne količine tekućine.


Umak sam pripremila tako da sam na maslacu popržila brašno do zlatne boje, a zatim dodala tri decilitra goveđeg temeljca i decilitar crnog vina i pustila da kuha. Naravno da nisam imala worcester umak koji bi dao tu bogatu smeđu boju umaku, no zadovoljila sam se i s ovom verzijom pošto je umak bio pun okusa govedine. Začinila sam gotov umak soli i paprom.


U originalnom receptu se koristi curd cheese (koji ne znam prevesti na hrvatski) no ja sam odlučila da će baby gouda biti sasvim dobra zamijena.


Ubacila sam krumpire na vrelo ulje i ispržila kako bih i običan krumpir. U zdjelu sam slagala prženi krumpir koji sam posolila, naribani sir i sve sam zalila vrelim umakom od goveđeg temeljca.
Savršeno.
Pripremat ću opet, pobrinuti se da sljedeći put imam i umak od pečenja i goveđi temeljac da finalni umak bude još bogatiji, a zamišljam si i neke komadiće govedine pečene kao za cheesesteake.


Eto, iskoristila sam plavi krumpir u dobre svrhe i isprobala dva odlična recepta. I ne, ne mogu se odlučiti koji mi je draži.


Za ove hladne dane bih radije ovu masniju i slasniju verziju, dok mi je ova zdravija, morska varijanta savršena za ljetne dane.


nedjelja, 23. prosinca 2018.

Amur u vrhnju


Na Badnjak tradicionalno jedemo ribu. Trudim se svake godine pronaći neki novi recept i inspiraciju.
Ove godine sam se odlučila vratiti na slatkovodnu ribu i to amura. 
Amur nije odveć popularan u našoj kuhinji, moram priznati da nisam imala nikakvog iskustva s tom ribom i jedino što sam znala jest da se radi o ribi koja je, za razliku od šarana, siromašna mastima.
Pa što ćemo drugo nego je dodatno zamastiti. Naravno.


Među receptima Zvonimirovog tate sam pronašla recept koji me osvojio samim nazivom, amur u vrhnju. 
Riba nam je stigla svježa i očišćena s PP Orahovica koji su nas počastili i Frankovkom iz svojih vinograda uz amura. 
Moram priznati da me ovaj dio "očišćena" najviše razveselio jer zaista, iskreno, iz dubine svoje duše, mrzim čistiti ribu. 


Recept:

očišćeni amur
0,5 l vrhnja za kuhanje
100 grama maslaca
200 grama slanine
list peršina
češnjak
1 kg krumpira
1,5 dcl bijelog vina
sol, papar
svinjska mast
jedan limun


Dobri ljudi iz PP Orahovica nisu štedjeli na veličini ribe pa je u našu kuhinju stigao poprilično veliki amur, štoviše, prevelik za protvan. I što sada? Skratiti je za glavu i rep.
Zahvaljujući super oštrim noževima, jedan cap i riba je bila savršene veličine. Ok, možda sam malo i pretjerala no bitno je da stane u protvan.



Nasolila sam ribu izvana i iznutra i mogla sam krenuti s pripremom filanja. Izvana i iznutra.
Zarezala sam amura uz kosti na svakih dva centimetra, otprilike, i u utore ugurala masne komade špeka.


Jesam vam već rekla da je amur siromašan masnoćama? E pa, nadoknadit ćemo.


Najdraži mi dio ovog recepta sadrži još masnoće. Maslac.
Jako sitno sam nasjeckala slaninu, češnjak i list peršina i sve skupa pomiješala s maslacem.


Tu sam smjesu ugurala u ribu. Miris? Savršen. Količina jedvačekanja je bila na vrhuncu, pećnica se već grijala, a ja sam još ogulila i narezala nekoliko krumpira na tanke ploške i poslagala uz amura.




Par šnitica limuna sam položila uz ribu i sve dobro zamastila s malo svinjske masti.


Pripremljenu ribu i krumpir sam ubacila u pećnicu na 180°C i pekla tako pola sata.
Nakon pola sata sam dolila 1,5 dcl bijelog vina i pustila da se peče još desetak minuta te sam tada dolila vrhnje za kuhanje preko ribe i krumpira.



Kaže originalni recept da se tako peče još 10 minuta, a ja sam ostavila ipak malo duže, 15-20 minuta.
Volim riblje recepte, makar bili ovakvi, nikako dijetni, dosta su jednostavni i evo, opet nema potrebe za razduživanjem.


Amur je gotov u roku keks i ako imate tu sreću da vam je riba, kao nama, stigla na prag već očišćena, zaista je brzo gotovo, a mirisi su savršeni.


Koliko god cijenim morsku ribu, moram priznati da obožavam onu slatkovodnu i veseli me isprobavati što se sve može. Oduševio me ovaj recept i meso amura i ovaj Badnjak će mirisati na maslac s češnjakom i slaninom.


Želimo vam svima sretne i blagoslovljene blagdane, volite se, gurajte se s najdražima oko stola i nazdravite uz svjetlucanje lampica.

Sretan Božić!