ponedjeljak, 10. prosinca 2018.

Blagdanska punjena teleća prsa


U potrazi za božićnim receptima ovaj put nismo zavirili u kuharice naših baka već smo inspirirani prekrasnim komadom telećih prsa iz mesnice Ravlić odlučili ipak malo improvizirati. Pomalo umorni od klasičnih pečenja i priloga u obliku pečenog krumpira ili mlinaca koje i dalje obožavamo, htjeli smo unijeti neke novosti na ovogodišnji blagdanski menu.


Inspiracija nas je odvela do punjenja za prsa sa šampinjonima i priloga u obliku kremastog pirea od butternut buče te salate od domaćeg radiča, šipka i naranče.


Punjena teleća prsa

2 kg telećih prsa s kostima Ravlić
sol, papar
svinjska mast
0,5 kg šampinjona
200 grama dan starog kruha
1 dcl mlijeka
1 jaje
tri češnja češnjaka
1 manja glavica luka
200 grama slanine Ravlić

Pire od buče i krumpira

0,5 kg butternut buče
0,5 kg krumpira
1 dcl kiselog vrhnja
100 grama maslaca
sol, papar
grančica ružmarina
2 češnja češnjaka
100 grama slanine Ravlić


Pošto smo se prvi put okušali u pripremi ovih recepata iz glave, itekako je i nas zanimalo kako će recept uspjeti.
Prošli put kad smo radili teleća prsa, ona su stigla već otkoštena i s džepićem za punjenje dok smo ih ovaj put odlučili napuniti direktno na kostima.


Srećom me Zvonimir odlučio iznenaditi preuranjenim božićnim poklonom koji je došao u pravom trenu. Set noževa je trebalo odmah testirati.
I da, uspjela sam se porezati odmah prvi dan. I ne, nisam krvarila po telećim prsima.
Njih sam dosta precizno, zahvaljujući zaista odličnom nožu, uspjela izrezati i džepić se u dva poteza samo stvorio, savršen za punjenje.



Nasolila sam i poparila meso izvana i unutar džepića i bacila se na pripremu nadjeva.
Prošli sam put prsa punila jetricama i bila oduševljena no sad sam odlučila iskoristiti šampinjone koje obožavam i, naravno, slaninu jer nikad dovoljno svinjske masti i slanine tako da sam na malo masti popržila slaninu, dodala sitno sjeckanu manju glavicu luka i sitno sjeckani češnjak te prodinstala dok luk nije omekšao.



Za to vrijeme sam nadrobila stari kruh koji sam imala, prelila ga s decilitrom mlijeka i pustila da omekša.
Šampinjone sam dodala na prodinstani luk, posolila i popaprila, zalila s malo bijelog vina te pustila da još malo prokuha i da alkohol ispari.
Nadjev sam brzinski prohladila (stavila van na prozor točnije) i dodala mu jedno jaje te kruh namočen u mlijeku.


Još sam dodatno začinila soli i paprom i mogla sam krenuti puniti prsa.
Ovo mi je uvijek najzabavniji dio no ovaj sam put zaboravila na važan detalj. Kako ću zatvoriti džep. Nisam pri ruci imala štapić za ražnjić kojim sam se poslužila prošli put pa sam nakon što sam prsa napunila, zatvorila džep sa šnitom slanine. Nisam pogriješila.



Trik s prošlog recepta koji me oduševio, poslužio je i ovaj put. Mast sam zagrijala i prelila preko teletine prije pečenja. Taman da se zatvori meso i ostane fino sočno za vrijeme pečenja u pećnici.


Pećnicu sam zagrijala na 200°C i ubacila teleća prsa unutra te nakon 15 minuta smanjila temperaturu na 160°C i pekla otprilike dva sata uz redovito podlijevanje s masnoćom na dnu protvana, a na početku sam dodala i još malo masti.


Dok se teletina pekla, imala sam i više nego dovoljno vremena za pripremu priloga. Odlučila sam raditi pire od buče i krumpira.


Buču sam ogulila i nasjeckala na kockice te ubacila u protvan. Zalila sam je uljem i začinila soli i paprom. Ubacila sam tu i par češnjeva češnjaka i grančicu svježeg ružmarina.
Pekla sam buču na 175°C otprilike pola sata.


Krumpir sam ogulila i narezala na kockice te skuhala za pire.
Kad su i krumpir i buča bili gotovi, ubacila sam ih u blender, još dodatno začinila te dodala dobar komad maslaca i 1 dcl kiselog vrhnja te sve izblendala u fini gusti i glatki pire.




Da pire ne bi bio dosadan i da mu malo dodam moment hrskavog, spržila sam par šnitica slanine koje sam nakon prženja ostavila na papirnatom ručniku da upije višak masnoće.
Prženu slaninu sam izdrobila i posipala po nježnom pireu. Moram vam reći da me ova kombinacija oduševila.


Za salatu sam odlučila gorčinu radiča razbiti sa slatko kiselom kombinacijom šipka i naranče. Pomiješala sam sastojke s klasičnim dresingom ulja i jabučnog octa te sam sve začinila soli s dodatkom začina za salatu koju obožavam i uvijek imam u kuhinji.



Za to vrijeme je teletina bila pečena te sam je ostavila da meso malo odmori da bih što ljepše rezala šnite bez raspadanja nadjeva. I srećom, problema nije bilo.




Dok se naš blagdanski ručak pekao i kuhao, mi smo si dali truda i unijeli dašak božićne atmosfere u Forking kuhinju te se malo požurili s ukrašavanjem našeg božićnog drvca. Savršen dodatak ovom blagdanskom ručku kojeg smo s veseljem pojeli i odlučili da ćemo ga sigurno ponoviti tijekom nadolazećih blagdana.



ponedjeljak, 19. studenoga 2018.

Vilicom kroz Gastro zvijezdu


Ukoliko pratite naš Facebook i Instagram, upućeni ste u to da se natječemo za jednu zvučnu titulu Gastro zvijezde.
Naime, Gastro.hr, jedan od najjačih gastro portala u regiji, okupio je velik broj food blogera koji svojim receptima, pričama, fotografijama i videima obogaćuju sigurno i vaše virtualne tekice s receptima. 
Od 604 prijave u 5 kategorija, u dva eliminacijska kruga, brojka se svela na 10 food blogova koji su ostali, iliti postali, superfinalisti ovogodišnje Gastro zvijezde.


Naša kategorija je, naravno, tradicionalna hrana i odmah ćemo vas OVDJE uputiti na link na kojem možete pod tom kategorijom kliknuti LIKE ukoliko želite glasati za nas. 

Sad kad sam neprimjetno obavila taj neugodan dio žicanja glasova, pričat ću vam više o dosadašnjem iskustvu s ovim neobičnim natjecanjem. 


Prateći naš blog ste mogli čitati o meetupovima u organizaciji portala Gastro.hr na kojima smo do sad sudjelovali. Moje prvo javno kuhanje, i drugo i treće. Upoznavanje novih ljudi i koliko se ljubavi tu skoncentriralo i kako smo zaista uživali u svakom druženju i zajedničkom kuhanju. 
Kad smo saznali da smo u finalu ovog natjecanja i da nas čeka još takvih druženja i kuhanja, bili smo presretni. 604 prijave, i mi smo u finalu. Možete li zamisliti koliko je to bila velika stvar za ovaj mali blog i nas dvoje koji stojimo iza njega?


Velika je stvar kad vas prvo žiri, u kojem sjede glavni urednik portala Gastro.hr Domagoj Jakopović Ribafish, jedan od najpoznatijih hrvatskih food blogera Darko Kontin, pobjednica celebrity Masterchefa Lana Klingor i direktorica marketinga Zvijezde Marina Knežević, a kasnije i vaši glasovi, dovedu u taj uzak krug od deset najboljih.


Osim tradicionalne hrane, kategorije u kojima se za vaše glasove bore blogeri su slastice, zdrava hrana, fotografija i video tako da se slobodno upustite u otkrivanje divnih recepata, videa i fotografija i dajte svoj glas favoritima, do kraja glasanja je još samo tri dana, a vjerujem da je i više nego napeto stoga možda baš vaš glas odluči o ovogodišnjoj Gastro zvijezdi.

Prvi meetup koji smo odradili kao finalisti mi je, moram priznati, ostao u maglovitom sjećanju. I to ne zbog alkohola već zbog silne nervoze koju sam ipak ovaj put osjećala unatoč svom pozitivnom uzbuđenju oko ovog dijela natjecanja.
Zante kako to ide, želite se pokazati u najboljem svjetlu, a nekad jednostavno nije vaš dan. 
Unatoč svim unutarnjim previranjima i hrpetini emocija koje su baš taj dan morale isplivati na površinu, rekla bih da sam svoj zadatak više nego uspješno obavila. 


A zadano nam je bilo da na druženje donesemo neko tradicionalno jelo s kojim bismo željeli predstaviti svoj blog, za što sam odabrala cerničke ćuptete. Zašto baš to jelo? Cernički ćupteti su nešto za što do nedavno nisam nikada ni čula, a kad sam isprobala recept, shvatila sam da je to jedno od najfinijih jela koje imamo u svojoj kulinarskoj baštini, a tako malo ljudi za njega zna i trebalo mu je dati priliku da zasja i na ovom druženju u krugu onih koji najviše znaju baš o hrani. 
Sigurno je i to jelo doprinijelo tome da se domognemo i superfinala.


No osim ćupteta, taj dan se svašta kuhalo.
Iz svake se kategorije četvero kandidata primilo kuhanja i nakon što su izabrali što će kuhati (da, izvlačili smo papiriće), svatko je imao otprilike sat i pol za svoje jelo. 
U tradicionalnoj kategoriji su bile dvije opcije. Pohani batak i prilog ili zagrebački odrezak i prilog. 
Moram priznati da sam molila sve svece da ne dobijem zagrebački odrezak jer je to nešto što sam u životu jednom pripremala i bilo je traumatično i ni sa desetak čačkalica nisam uspjela održati sve na hrpici. I da, nisam se više nikad odvažila ponoviti sve dok papirić nije rekao upravo to. Zagrebački odrezak. Znala sam jer je to jednostavno bio jedan od tih dana.
Sa mnom je zagrebački pripremala i Irena s bloga Pregacha, dok su Nasja s bloga Mama, ja sam gladan i Tanja s bloga Recepttura pripremale pohani batak.


Ono što sam se prvo sjetila je da se zagrebački odrezak preklapa, a ne rola. Tako da sam ovaj put uspješno, odradila zadatak pripreme tog recepta unatoč svom strahu i panici koja me na momente obuzimala i svoj zagrebački lijepo preklopila, bez čačkalica i strpljivo čekala da dobije savršenu zlatnu boju.
S obzirom na to da Zvonimir nije mogao popratiti ovaj dio natjecanja svojim fotoaparatom, dodat ću video koji je ekipa Gastro.hra snimila dok smo se mi borile s našim zagrebačkim odreskom.


Nakon tog dana je slijedilo iščekivanje. Brojanje glasova, žicanje vaših glasova, i konačno objava superfinalista. Tu smo. Sreći nema kraja i koliko god bi bilo lijepo ponijeti tu titulu Gastro zvijezde, moramo priznati, ovo nam je i više nego dovoljno.
Na druženje ove subote smo došli puno opuštenije, da bi se zabavili, podružili i, naravno, opet nešto fino skuhali.


Bilo nas je manje stoga je i gužva u Enzitinoj kuhinji bila manja, a atmosfera puno opuštenija. 
Pet blogera, pošto jedna od kandidatkinja nije mogla biti prisutna, kuhalo je iz svake kategorije jedno zadano jelo. 
Kao što sam već rekla u prošlom postu, nisam baš neki timski igrač i nisam vična dijeliti kuhinju te sam opet do imala tu sreću da kuham s divnom partnericom,  Nasjom s bloga Mama, ja sam gladan, koja je s nama finalistica u našoj kategoriji.


Nasja i ja smo brzo i nekako spontano podijelile poslove. Pošto nam je zadatak bio da napravimo faširance i povrtne popečke, Nasja se primila povrtnih pošto je meni meso ipak najdraže, a krpice sa zeljem su bile timski rad u kojem je Dalmatinka spretno pripremila vrhunsku tjesteninu dok sam se ja pobrinula za zelje i završavanje jela. 






I više nego zadovoljne završnim rezultatom, virnule smo i u tanjure slastica, Nevene s bloga Mama Drama i Karle s bloga Sweet life by Karla i zdrave hrane koju je predstavljala Marija s bloga Nuts and walnuts i bile oduševljene kreativnošću kolegica i iz drugih kategorija. 



Kako se ovo druženje zavrtjelo oko snimanja videa i Ekspres lonca s Ribafishom, moram priznati da sam ostala ipak malo zatečena. 


Nismo unaprijed znali puno o tome kako će to sve izgledati, a pošto nisam baš vična kamerama, ne znam koji dio mi je bio sramotniji po mene, okretanje palačinke koju nisam mogla okrenuti ni da mi život ovisi o tome ili kad sam morala predstavljati jelo i nakon što sam čula samu sebe kako pedeseti put spominjem svinjsku mast više nisam mogla izustiti smislenu rečenicu (molim vas budite dobri u montaži prema meni jadnoj, vježbat ću obećajem).


Uh, to snimanje nije baš lako i pošto bih zaista u nekoj skoroj budućnosti voljela probati pozabaviti se i tim medijem, rekla bih da me čeka puno vježbe i rada. Živi bili pa vidjeli kako će to ići. 




U svakom slučaju, zašto je ovo natjecanje bilo jedno divno iskustvo? Prošli smo neke nove izazove, kuhala sam pod tim pritiskom natjecanja i srećom se nisam osramotila, i najvažnije, upoznali smo genijalne kreativne ljude od kojih možemo puno toga naučiti, izmijeniti iskustva i to je zasigurno najbitnija stvar koju nam je ova cijela priča mogla donijeti bez obzira na ishod ovog natjecanja.


Ne volim riječ protukandidati, volim riječ kolege te bih čestitala kolegama koji su prolazili ove krugove gastro raja s nama, kuhali, jeli i pili te se veselili kao i mi. 
Bilo nam je drago upoznati svakog od vas i veselimo se druženju na proglašenju Gastro zvijezde.