subota, 15. lipnja 2019.

Pizza s roštilja



Dva okusa pizze su djetinjstvo. Ona prva, u pizzeriji Sonja u Križevcima. Zaista sam bila jako mala kad su me roditelji vodili tamo. I nisam jela paradajz. No, ništa neće nikada nadmašiti taj okus baš tog tijesta iz krušne peći. Mama je strpljivo čistila šunku od paradajza i slagala mi na koru od pizze i to je bilo najfinije nešto ikad.
Drugi okus djedinjstva je ona domaća pizza iz maminih ruku. Debela, sočna, najedeš se od jednog komadića do sita. Nekad si poželim baš takvu pizzu. I ne znam je napraviti. To samo mama zna.


Nikad se baš nisam usudila raditi svoje tijesto. Moram priznati da sam bila ona koja će radije odšetati do pekare od povjerenja i uzeti tijesto.
No eto, stvari se mijenjaju i već sam dosta dugo u potrazi za savršenim receptom za tijesto za pizzu.


Nedavno sam dobila recept od prijatelja i odlučila testirati i njega i kamen za pizzu na Weberovom roštilju.
O da, pizza s roštilja je novi hit koji obavezno probajte ovaj vikend ako ste u prilici. Predviđaju savršeno vrijeme za to.


Više nas je prisustvovalo ovom svečanom trenutku sunčanog dana na balkonu, stoga su i pizze bile raznolike.
Recept za tijesto je jednostavan, a mislim da sam u njemu našla upravo taj savršeni koji sam tražila.


Tijesto za pizzu:

1 kg glatkog brašna
0,5 l vode
7 g suhog kvasca
20 grama maslinovog ulja
sol


Od navedenih sam sastojaka dan prije pečenja zamijesila tijesto. Pustila sam ga da se diže na toplom sat vremena te sam ga nakon toga još jednom premijesila i pustila da odleži preko noći u frižideru.

I to je to. Drugi dan sam ga izvadila iz frižidera sat vremena prije upotrebe. I zeznula stvar. Naime, stavila sam ga u frižider prekrivenog samo krpom i, naravno, napravila se korica na gornjem dijelu tijesta. Nemojte ponoviti moju grešku. Stavite ga u posudu s poklopcem ili ga nauljite da se to ne bi dogodilo i vama.


Od tijesta sam otkidala komade cca 100 grama, pošto je moj kamen za pizzu promjera 26 cm.
Ovo tijesto, nakon spavanja u frižideru, se razvlačilo savršeno. Ok, nisam majstor neki, svakako sam ja to vukla i mučila, ali bitno da je uspjelo.


Svog sam Webera zagrijala na maksimalnu temperaturu s kamenom unutra (310°C je bila najveća koju je dosegao) i na njega, s papira za pečenje ubacivala pizze. Kratko je trajalo pečenje. Svega par minuta. I bilo je savršeno.


Umak za pizzu uvijek radim isto. Znam da ima svakakvih recepata i savjeta, no ja sam našla onaj koji meni najviše odgovara. Možda nije ispravan, sigurno postoji bolji i ispravniji no ovaj je meni najdraži.


U blender ubacim konzervu pelata, šaku svježih začina, puno bosiljka, origana i malo ružmarina.
I prstohvat šećera. I to je to.
Na tijesto redom stavljam umak od rajčice, sir (ovaj put sam koristila mozzarellu i asiago koji sam prije naribala).


Na sir stavljam ostale dodatke, što imam u frižideru.
Mi smo kombinirali i povrće i slaninu i domaće kobasice pa čak i šparoge.
Meni najbolja je bila ona Zvonimirova, bijela pizza (kiselo vrhnje sa začinima kao podloga), asiago i mozzarella, te šunka, slanina, kobasice i jedno jaje.




Oduševljena sam ovim receptom za tijesto, i Weberovim mogućnostima. Nisam si mogla zamisliti da ću reći kad mene netko pita "Koja ti je najbolja pizza?" da kažem, ona s roštilja.


Koje su vama najdraže kombinacije nadjeva na pizzi? Imate li svoj savršen recept za tijesto?



petak, 24. svibnja 2019.

Muffini i ošmugalj


Kažu da svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje, a ako je to jaje oplemenjeno sa jednom neobičnom biljčicom, malo sira i slaninom, vjerujem da ta snaga traje cijeli dan.


Otkad je na balkon došao naš novi prijatelj Weber Pulse, koristim svaku priliku da što god mogu spremam na njemu. Prednost ovog genijalnog uređaja je što se na njemu može peći zaista sve, direktno i indirektno i samo sam čekala priliku da u njega ubacim kalup za muffine.
Kad mi je Dunja na jednoj kavi spomenula zalihe ošmuglja  koje stižu busom iz Šibenika u Zagreb, brzo sam naćulila uši i raspitivala se što je to.


Osmukalj, ošmugalj, roška, fratrova brada, kako vam drago, je mediteranska biljka koja kod nas raste u zadarskom i šibenskom zaleđu i bere se u kratkom periodu od tri tjedna u kasno proljeće.
Dok kod nas nije toliko razvikana i masovno upotrebljavana, susjedi Talijani, koji biljku zovu agretti, su itekako svjesni koje blago imaju te je uzgajaju i koriste u kuhinjama najboljih restorana.


Naučio me i ovaj blog i moje, ne odveć bogato, iskustvo u kuhinji, da su najbolji okusi u jednostavnosti tako da sam prvi susret s ošmugljem uobličila u kajganu.

Muffini s ošmugljem

4 jaja
tri žlice brašna
1 dcl mlijeka
sol, papar
dvije šake ošmuglja
100 grama kozjeg sira
slanina izrezana na šnite za košarice


Pošto sam ovu kajganu odlučila spremati u kalupu za muffine i u roštilju, odlučila sam im napraviti jestive košarice, naravno, one od slanine.
Narezala sam slaninu na tanke šnite i poslagala u kalup.



Ošmugalj sam kratko prokuhala u vreloj vodi, svega par minuta, a za to sam vrijeme narezala sir na sitne kockice.
Jaja sam izmutila i u njih dodala sol i papar te redom ostale sastojke, brašno, malo mlijeka i sir.
Znate kako kad kuhate špinat, on samo nestane? E to se ne događa s ošmugljem. On ne gubi na volumenu prilikom kuhanja. Prokuhanog sam ga nasjeckala i dodala ga također u smjesu.



Izlila sam smjesu u kalup i košarice od slanine, te na vrh svakog stavila malo veći komadić ošmuglja.


Naravno, tu je i Zvonimir koji i dalje odbija jesti zeleno, pa je njegova kajgana bila obična, bez brašna i mlijeka, samo jaja i sir.


Zagrijala sam grill na najvišu temperaturu te smanjila na oko 200°C i ubacila kalup s muffinima.
Nismo dugo trebali čekati na ovaj savršen doručak, gotovo je bilo za desetak minuta i mogli smo se baciti na degustaciju.





Moram li vam reći da smo uživali?
Često više ne znam što bih pripremala za doručak, uvijek su to neka jaja s lukom, slaninom, a ovo mi se čini kao savršen način da doručak bude ipak malo kreativniji, a priprema jednostavna.



Još ako ste u prilici u ovakvu kajganu ubaciti upravo ošmugalj ili možda šparoge te je baciti na grill, ili u pećnicu, naravno, vjerujem da će se ukućani itekako razveseliti.
Vi isprobavajte, a ja se bacam na novi recept koji ću pripremiti uz pomoć mog novog najboljeg prijatelja. Možda je vrijeme da Weber upozna neku ribu, a da se ja ispraksiram u grilanju morskih stvari, već kad sam i s ošmugljem krenula prema jugu.



Rijetko me nešto oduševi i iznenadi, a ova biljka me zaista oborila s nogu, toliko da mi je tako krivo što njena sezona ne traje duže da mogu isprobavati nove recepte, no vjerujem da ću se već sljedeće godine razigrati i da će biti mnogo novih recepata s ošmugljem.


ponedjeljak, 29. travnja 2019.

Piletina marinirana u tamnom pivu na Weber Pulse grillu




Otkud da krenem, od recepta ili nove najdraže stvari u mom životu? Ok, krenut ću od početka.
Naime, nedavno sam bila na Weberovoj Grill akademiji u restoranu Tri lučke u Krškom i nakon što sam se upoznala s vrstama Weberovih grillova, njihovim mogućnostima i prednostima, moram priznati da se dogodila ljubav na prvi pogled.


Nikad nisam o električnim grillovima razmišljala kao opciji, znate kako to ide kod nas, ili je vatra ili ništa. Kakve brikete, nema roštilja ako nisi nacijepao drva.
Lako je tako kad imaš dvorište, a što kada si ograničen s par kvadrata balkona? U zgradi? Sa susjedima koji nisu baš najsretniji kad im netko dimi pod prozorom?
Weber Pulse je točan odgovor. Na akademiji sam posebnu pozornost obratila na okus jela s Pulsa. Zanimalo me koliko je velika razlika između mesa ispečenog na ovom grillu i na onom na ugljen.
Moram vam iskreno reći, minimalna. Svakako ne dovoljno velika da bih svoju ljubav na prvi pogled pogledala još jednom u drugom svjetlu.


S obzirom na to da je nekakva tradicija kod nas da "žene gule krumpir u hladovini" dok muškarci okreću meso na roštilju, moram priznati da su moja iskustva s grillom minimalna, a paralelno s tim moje veselje da se primim u koštac s još jednim izazovom je na maksimumu.
Pogotovo kad prve korake radim na ovom ljepotanu. Da, vizualni dio mi je također bitan, a ovaj Pulse izgleda kao mali robot koji samo što ne okreće meso sam.
Volim misliti da držim korak s tehnologijom, pratim što se događa, stvara i, nažalost, ovisna sam o svom mobitelu i kojekakvim čarobnim aplikacijama na njemu.
To je još jedna od čudesnih sitnica s kojom me ovaj grill osvojio. Naime, osim što ima LED display na kojem u svakom trenutku stoji ispisana temperatura unutar roštilja, ima ugrađen i igrill termometar koji je bluetoothom povezan s, pogodite, aplikacijom na mobitelu. Mjerna sonda se umetne u komad mesa koji pečemo, povežemo se bluetoothom i na Weberovoj aplikaciji odaberemo vrstu mesa i koliko ga pečenog želimo te nam aplikacija prikaže koju temperaturu mora unutrašnjost mesa doseći. Što znači da mi poklopimo grill i čekamo da nam aplikacija javi kad je meso pečeno.


Teoriju sam savladala, trebalo se baciti na praksu. Pulse je svoje mjesto na balkonu našao, slijepo smo slijedili upute, sve brzo i bezbolno sastavili (moram priznati da sam se malo pribojavala i tog dijela), otpakirali sve dodatke koji su s roštiljem došli i mogli smo krenuti.
Pošto sam spremala recept za današnji cooking show na Chill&Grillu , bila je ovo savršena prigoda da taj isti recept i isprobam.

Piletina u tamnom pivu

1 kg otkoštenih pilećih bataka i zabataka
2 dcl tamnog piva
sok jednog limuna
žlica sitno sjeckanog bosiljka
žlica sitno sjeckanog origana
žlica sitno sjeckanog peršina
1 dcl ulja
4 češnja češnjaka
1 žlica senfa
sol, papar

600 grama krumpira
200 grama divljeg radiča
jaja
sol, papar
ulje, začini

Piletinu sam prvo odvojila od kostiju, i pripremila marinadu. Senf sam pomiješala s uljem, dodala sok jednog limuna, sitno sjeckane svježe začine, češnjak i pivo. Bogato sam posolila i popaprila i pustila da se marinira nekoliko sati. Najbolje bi bilo ostaviti preko noći.


Zagrijala sam roštilj na maksimalnu temperaturu i zatim spustila temperaturu na srednju koja je savršena za pečenje piletine. Piletinu sam stavila na grill koji sam prethodno lagano nauljila te sam utaknula mjernu sondu u najdeblji komad, upalila aplikaciju, odabrala komad mesa koji pečem te pratila temperaturu.


Prednost ovog grilla je što se meso brže ispeče pošto je temperatura rešetke ista kao i temperatura u
grillu što znači da se na njemu može peći direktno (na rešetki) ili indirektno što oponaša peku. Odlučila sam danas isprobati obje mogućnosti te sam pripremila i mladi krumpir koji sam dobro izribala i stavila kuhati u kori da bih ga indirektno pekla u posudi za pečenje na ovom grillu.




Za to vrijeme sam okrenula piletinu i pustila da se ispeče i s druge strane.
Gotovo kuhani krumpir sam izvadila iz vode, narezala na veće kocke, stavila u posudu za pečenje, nauljila i dodala nekoliko komadića svježih začina, bosiljka i peršina te posolila i popaprila.
Piletina je bila gotova za 20ak minuta što mi je i dojavio igrill, a i sama sam se uvjerila zavirivši pod poklopac.


Na brzinu sam četkom samo malo počistila grill i na njega jednostavno stavila pripremljeni krumpir. Temperaturu sam pojačala na visoku i pustila da se krumpir zapeče.
Zapečeni krumpir sam pomiješala s narezanim i očišćenim divljim radičem, te još malo posolila i poparila, dodala ulje i vinski ocat i napravila salatu.


Da isprobamo još jedan dodataka koji je stigao s Weber Pulse grillom, izvadila sam i ploču od lijevanog željeza, dobro zagrijala i na nju bacila tri jaja, posolila ih i zaklopila roštilj na par minuta dok jaja nisu bila savršeno pečena.



Ne znam koliko možete vidjeti na fotografijama, ali piletina je bila savršeno ispečena, meka i sočna, krumpir hrskav izvana, a kremast iznutra, a jaje čvrsto gdje treba biti dok se žutanjak razlio točno onako kako sam si zamislila.



Reći ću samo da je ovaj čarobni grill ispunio sva moja očekivanja i poprilično sam ponosna kako je ovaj praktični dio našeg upoznavanja prošao.
Veselim se novim receptima koji će biti s lijepim danima, ali i onim malo manje lijepim jer nas na balkonu kiša ne može zaustaviti u namjeri da pojedemo nešto s ovog grilla.