Rotary grill - Groščica 2018.

Nedavno nam je stigla pozivnica da se kao gosti pridružimo natjecanju u roštiljanju koji se održava u sklopu Rotary daya 2018. Moram priznati da sam malo bila informirana o tome što Rotary jest no vrlo smo se rado odazvali kad smo shvatili da je iza ovog događaja hvalevrijedna humanitarna akcija.

Otvorena srca i naoštrenih noževa, oformili smo mali tim u kojem su sa mnom kuhali Vedran s bloga Začinjeno s ljubavlju i Mihaela, njegova divna supruga dok je Zvonimir, naravno, bio zadužen za fotografiranje cijelog procesa.

Znamo se mi već otprije s Gastro.hr meetupa, a Vedranov sam roštilj imala i prilike probati prije ovog i odmah smo se složili da će Vedran biti službeni vođa tima.

Neću vam uopće pričati o tome da nismo znali što nas očekuje osim da je ovo jedno opušteno druženje kojem je poanta humanitarna akcija gdje su se kroz kotizacije skupljale donacije u svrhu pomoći djeci doma Sv. Franje u Vugrovcu te stipendiranje vrijednih studenata s područja Sesveta.

Blago smo se pripremili, točnije, prikupili začine, par namirnica za slučaj da zatrebaju i uputili se prošlu subotu na Sljeme, točnije u planinarski dom Gorščica.
Tamo nas je već dočekalo veselje, iće i piće te smo nakon brzinskog predstavljanja već tražili svoje mjesto za roštiljem i dobili upravo ono koje smo si priželjkivali, ekipa broj 1, u najdeblji hlad šume.
Dok smo čekali početak natjecanja, poslušali smo što Meštar ceremonije Stjepan Kordek ima za reći, upoznali se s ciljevima i svrhom Rotary klubova te, moramo priznati, malo škicnuli konkurenciju.
A bome i što se krčka van roštilja jer bilo je tu i kotlovine i gulaša. Cijela šuma je već mirisala, a još nismo ni upalili roštilje.

Jedini gosti van Rotaryja smo bili upravo mi. Nismo znali što da očekujemo i bome smo se još i dobro pripremili s obzirom na to neznanje. U trenutku kad je ekipa iz Preloga krenula ukrašavati svoj stol i vaditi kojekakve međimurske delikatese na njega, samo smo se pogledali i shvatili da će ovo ipak biti opako natjecanje.

Imali smo i mi svoje adute u gepeku, brzo dekorirali stol, Vedran je na njega izvadio friško pečenu makovnjaču, a ja sam brala bršljan dok se Mihaela borila sa škarama da bi od jutene vreće napravili stolnjak. Timski rad na vrhuncu.

Zadovoljni dekoracijom stola, čekali smo da meštar objavi početak natjecanja i krenuli. Dobili smo preslatke kuharske kape, daske za serviranje te pregače koje su bile taman za Vedranovih i Mihaelinih 2 metra visine a nikako za mojih nategnutih 1,60 m.

No sve je to nebitno. Stiglo je meso. U paketima smo dobili dva komada vratine, dvije pljeskavice, ćevape, jedan komad pilećih prsa i tikvicu.
Mozgovi su brzo radili, a moram priznati da sam bila zatečena koliko smo Vedran i ja s lakoćom dogovarali i usklađivali začine i ideje kako ćemo što pripremiti. Ne bih se nazvala baš nekim jakim timskim igračem, više volim raditi sama, i ovo je bio prvi put da sam s nekim dijelila "kuhinju". Toliko mi je bilo lijepo da se veselim novim sličnim izazovima.

Odlučeno je da ćemo vratinu marinirati na dva načina, jedna će biti klasična s češnjakom, uljem i ružmarinom, druga s kajenskim paprom, dimljenom crvenom paprikom.

Pileća prsa smo odlučili napuniti svježim sirom i špinatom koje smo ponijeli za svaki slučaj da zatreba te marinirati s origanom, timut paprom, uljem i majčinom dušicom.

Pljeskavice koje su već došle začinjene smo doradili kajenskim paprom i u njih nasjeckali pancetu te ih odlučili nazvati gurmanskima.

Ćevape smo premijesili te napravili od njih šest ćevapa, tri punjena pancetom i sirom začinjenim s vlascem, te tri samo s pancetom.

Muke po tikvici smo skratili odlukom da ćemo od nje napraviti salatu nakon što je izvrtimo na grillu, a začinili smo je soli, paprom, sokom od limuna, uljem te limunovcem kojeg je Vedran donio iz svog vrta,a ja nisam imala pojma što je. Sad sam naučila.

Za pripremu mesa i roštiljanje smo imali točno sat vremena, a tad je gotovo posluženo meso trebalo donijeti pred žiri.

U međuvremenu nas je ekipa iz Preloga podmazivala prefinim Tomšić muškatom ne bismo li zeznuli naš roštilj, no unatoč tome što smo se oduševili vinom i prionuli bez problema, uspjeli smo zadano odraditi bez greške.

Dobro, uvijek može bolje, no bili smo iznimno zadovoljni dok smo svoju dasku nosili žiriju.

Ispitali su nas malo o tome što smo pripremili i što smo koristili, pohvalili našu inovativnost te smo ih pustili da uživaju i ocijene nas u miru dok smo si mi međusobno čestitali na odlično obavljenom poslu.

Škicnuli smo i konkurenciju koja je, za razliku od nas, znala što može očekivati pa je tu bilo svega, od grilanog batata do kukuruza, heljde i tikvica na sabljama, dekoracije su bile čudesne i mogli smo se samo nadati da će okus mesa i snalažljivost donijeti koji bod više.

Čaša po čaša muškata i začas smo došli do proglašenja pobjednika.
Znali su prijatelji iz Preloga tko im je najoštriji konkurent no vjerujemo da je prefini muškat upravo pridonio tome da smo u jako tijesnoj utrci po roštilju, upravo mi odnijeli pobjedu.

 

Moram priznati da pobjedu nikako nismo očekivali no iznimno nas je razveselila kao i pokloni, kašete prepune svježih Fridrih gljiva. I da. Pokal koji smo dobili i dogovorili da ćemo skrbništvo nad njim dijeliti pa će tako mjesec dana Vedran i Mihaela uživati u pogledu na njega, mjesec dana mi.

Proslavili smo tu pobjedu uz pjesmu i ples te se ozareni i puni dojmova s ovog izvrsnog druženja vratili u naše kuhinje već planirajući što ćemo s gljivama koje smo dobili.

Hvala Vedranu i Mihaeli, bili su divni suborci u ovom natjecanju, a najviše hvala Rotary clubu Sesvete koji su nas pozvali i dali nam priliku da vidimo kako se rotarijanci druže i vesele, a sve to s plemenitom svrhom.