Moj odnos s kunićem na tanjuru je i dalje kompliciran te moram priznati da se rijetko odvažim na recepte s tom namirnicom, ali kad se stvori u zamrzivaču, ne možeš joj odoljeti.
Kunića obično spremam na neki paprikaš/gulaš/saft, a često ga je mama spremala upravo na roštilju.
I lagala mi da je piletina. Štoviše, nogicu mi je jednom podvalila pod pileće krilo. I povjerovala sam.
Meso kunića je dosta krto, suho i uvijek strahujem da će nedostajati sočnosti prilikom pečenja. Zato su mi draži gulaši i saftovi.
No, izazovi su super, pogotovo kad ti je saveznik na balkonu, bilo sunce ili kiša, Weber Pulse grill. Odlučila sam kunića prvo marinirati tako da je do Zvonimirovog fotoaparata već odležao svoje u marinadi.
No, korak po korak.
Recept
Marinada:
3 češnja češnjaka
1/2 glavice luka
peršin, bosiljak
sok pola limuna
4 žlice maslinovog ulja
sol, papar
Za premazivanje:
100 grama maslaca
žlica crvene dimljene paprike
tri češnja češnjaka
Dan prije sam kunića izvadila iz zamrzivača te ga navečer uvaljala u marinadu. Protisnula sam tri češnja češnjaka, sitno nasjeckala pola glavice luka te svježe začine (bosiljak i peršin). Pomiješala sam sve s maslinovim uljem i sokom pola limuna te začinila soli i paprom.
Kunića sam premazala marinadom i ostavila da tako stoji preko noći.
Već mariniranog kunića je trebalo samo baciti na roštilj i čekati pošto sam odlučila da ga neću rezati već ću ga peći u komadu.
Zagrijala sam roštilj na srednju temperaturu, premazala ga uljem i položila kunića. Ok, ovaj put nećemo samo čekati, naime, meso kunića ima samo 8 % masnoće što znači da ako bi jeli samo meso kunića, nakon nekog bi vremena doživjeli trovanje proteinima ili zečje gladovanje (rabbit starvation) što sa sobom nosi ozbiljne zdravstvene posljedice.
Pošto je meso kunića toliko siromašno mastima, moj strah od suhog mesa na roštilju sam liječila premazivanjem kunića, čim drugim nego maslacem!
U oko 100 grama omekšalog maslaca sam umiješala protisnuti češnjak i malo dimljene crvene paprike i tom sam smjesom svakih 15 minuta premazivala kunića sve dok nije bio savršeno pečen. Taj je proces trajao kojih sat vremena s tim da sam temperaturu roštilja smanjivala na nisku i pred kraj pečenja digla na visoku.
Činjenica da sam blagoslovljena ovim tehnološkim čudom na balkonu s kojim čak i ja mogu baratati mi zaista olakšava život. A činjenica da sezona roštiljanja nikad nije gotova jer ga namjeravam koristiti i kroz cijelu zimu me iznimno veseli. Padajte kiše jesenje, Weber i ja se družimo i dalje na balkonu!
Moram priznati da je ovaj kunić bio puno ukusniji od onog kojeg se sjećam iz djetinjstva (oprosti, mama!), ali sam okus djetinjstva prizvala jednostavnim prilogom- pire krumpirom.
Da se mene pitalo (iako ni danas nisam daleko od toga), živjela bih na krumpiru. Nedjeljni ručak je znači bilo koje meso i krumpir, a najdraži mi je bio u obliku pirea.
Čak je i recept za pire evoluirao kroz godine. Baka je zamastila krumpir masnoćom od pečenja, mama je uvela mlijeko, ja sam uvela kiselo vrhnje, a sad ga volim i obogatiti s komadićem maslaca. Uz ovo meso škrto masnoćama, nikad dovoljno maslaca.
S obzirom na to da smo na ručku imali i goste koji, vjerovali ili ne, nisu bili oduševljeni kunićem na meniju, morala sam pripremiti i neko vegetarijansko jelo te sam se odlučila za lazanje s tikvicama umjesto tjestenine.
Recept za te lazanje u nekom postu na društvenim mrežama, zvijezda ove priče je svakako ovaj sočan kunić s Weber Pulse grilla.
