Vilicom kroz Gastro zvijezdu

Ukoliko pratite naš Facebook i Instagram, upućeni ste u to da se natječemo za jednu zvučnu titulu Gastro zvijezde.

Naime, Gastro.hr, jedan od najjačih gastro portala u regiji, okupio je velik broj food blogera koji svojim receptima, pričama, fotografijama i videima obogaćuju sigurno i vaše virtualne tekice s receptima. 

Od 604 prijave u 5 kategorija, u dva eliminacijska kruga, brojka se svela na 10 food blogova koji su ostali, iliti postali, superfinalisti ovogodišnje Gastro zvijezde.

Naša kategorija je, naravno, tradicionalna hrana i odmah ćemo vas OVDJE uputiti na link na kojem možete pod tom kategorijom kliknuti LIKE ukoliko želite glasati za nas. 

Sad kad sam neprimjetno obavila taj neugodan dio žicanja glasova, pričat ću vam više o dosadašnjem iskustvu s ovim neobičnim natjecanjem. 

Prateći naš blog ste mogli čitati o meetupovima u organizaciji portala Gastro.hr na kojima smo do sad sudjelovali. Moje prvo javno kuhanje, i drugo i treće. Upoznavanje novih ljudi i koliko se ljubavi tu skoncentriralo i kako smo zaista uživali u svakom druženju i zajedničkom kuhanju. 

Kad smo saznali da smo u finalu ovog natjecanja i da nas čeka još takvih druženja i kuhanja, bili smo presretni. 604 prijave, i mi smo u finalu. Možete li zamisliti koliko je to bila velika stvar za ovaj mali blog i nas dvoje koji stojimo iza njega?

Velika je stvar kad vas prvo žiri, u kojem sjede glavni urednik portala Gastro.hr Domagoj Jakopović Ribafish, jedan od najpoznatijih hrvatskih food blogera Darko Kontin, pobjednica celebrity Masterchefa Lana Klingor i direktorica marketinga Zvijezde Marina Knežević, a kasnije i vaši glasovi, dovedu u taj uzak krug od deset najboljih.

Osim tradicionalne hrane, kategorije u kojima se za vaše glasove bore blogeri su slastice, zdrava hrana, fotografija i video tako da se slobodno upustite u otkrivanje divnih recepata, videa i fotografija i dajte svoj glas favoritima, do kraja glasanja je još samo tri dana, a vjerujem da je i više nego napeto stoga možda baš vaš glas odluči o ovogodišnjoj Gastro zvijezdi.

Prvi meetup koji smo odradili kao finalisti mi je, moram priznati, ostao u maglovitom sjećanju. I to ne zbog alkohola već zbog silne nervoze koju sam ipak ovaj put osjećala unatoč svom pozitivnom uzbuđenju oko ovog dijela natjecanja.

Zante kako to ide, želite se pokazati u najboljem svjetlu, a nekad jednostavno nije vaš dan. 

Unatoč svim unutarnjim previranjima i hrpetini emocija koje su baš taj dan morale isplivati na površinu, rekla bih da sam svoj zadatak više nego uspješno obavila. 

A zadano nam je bilo da na druženje donesemo neko tradicionalno jelo s kojim bismo željeli predstaviti svoj blog, za što sam odabrala cerničke ćuptete. Zašto baš to jelo? Cernički ćupteti su nešto za što do nedavno nisam nikada ni čula, a kad sam isprobala recept, shvatila sam da je to jedno od najfinijih jela koje imamo u svojoj kulinarskoj baštini, a tako malo ljudi za njega zna i trebalo mu je dati priliku da zasja i na ovom druženju u krugu onih koji najviše znaju baš o hrani. 

Sigurno je i to jelo doprinijelo tome da se domognemo i superfinala.

No osim ćupteta, taj dan se svašta kuhalo.

Iz svake se kategorije četvero kandidata primilo kuhanja i nakon što su izabrali što će kuhati (da, izvlačili smo papiriće), svatko je imao otprilike sat i pol za svoje jelo. 

U tradicionalnoj kategoriji su bile dvije opcije. Pohani batak i prilog ili zagrebački odrezak i prilog. 

Moram priznati da sam molila sve svece da ne dobijem zagrebački odrezak jer je to nešto što sam u životu jednom pripremala i bilo je traumatično i ni sa desetak čačkalica nisam uspjela održati sve na hrpici. I da, nisam se više nikad odvažila ponoviti sve dok papirić nije rekao upravo to. Zagrebački odrezak. Znala sam jer je to jednostavno bio jedan od tih dana.

Sa mnom je zagrebački pripremala i Irena s bloga Pregacha, dok su Nasja s bloga Mama, ja sam gladan i Tanja s bloga Recepttura pripremale pohani batak.

Ono što sam se prvo sjetila je da se zagrebački odrezak preklapa, a ne rola. Tako da sam ovaj put uspješno, odradila zadatak pripreme tog recepta unatoč svom strahu i panici koja me na momente obuzimala i svoj zagrebački lijepo preklopila, bez čačkalica i strpljivo čekala da dobije savršenu zlatnu boju.

S obzirom na to da Zvonimir nije mogao popratiti ovaj dio natjecanja svojim fotoaparatom, dodat ću video koji je ekipa Gastro.hra snimila dok smo se mi borile s našim zagrebačkim odreskom.

Nakon tog dana je slijedilo iščekivanje. Brojanje glasova, žicanje vaših glasova, i konačno objava superfinalista. Tu smo. Sreći nema kraja i koliko god bi bilo lijepo ponijeti tu titulu Gastro zvijezde, moramo priznati, ovo nam je i više nego dovoljno.

Na druženje ove subote smo došli puno opuštenije, da bi se zabavili, podružili i, naravno, opet nešto fino skuhali.

Bilo nas je manje stoga je i gužva u Enzitinoj kuhinji bila manja, a atmosfera puno opuštenija. 

Pet blogera, pošto jedna od kandidatkinja nije mogla biti prisutna, kuhalo je iz svake kategorije jedno zadano jelo. 

Kao što sam već rekla u prošlom postu, nisam baš neki timski igrač i nisam vična dijeliti kuhinju te sam opet do imala tu sreću da kuham s divnom partnericom,  Nasjom s bloga Mama, ja sam gladan, koja je s nama finalistica u našoj kategoriji.

Nasja i ja smo brzo i nekako spontano podijelile poslove. Pošto nam je zadatak bio da napravimo faširance i povrtne popečke, Nasja se primila povrtnih pošto je meni meso ipak najdraže, a krpice sa zeljem su bile timski rad u kojem je Dalmatinka spretno pripremila vrhunsku tjesteninu dok sam se ja pobrinula za zelje i završavanje jela. 

I više nego zadovoljne završnim rezultatom, virnule smo i u tanjure slastica, Nevene s bloga Mama Drama i Karle s bloga Sweet life by Karla i zdrave hrane koju je predstavljala Marija s bloga Nuts and walnuts i bile oduševljene kreativnošću kolegica i iz drugih kategorija. 

Kako se ovo druženje zavrtjelo oko snimanja videa i Ekspres lonca s Ribafishom, moram priznati da sam ostala ipak malo zatečena. 

Nismo unaprijed znali puno o tome kako će to sve izgledati, a pošto nisam baš vična kamerama, ne znam koji dio mi je bio sramotniji po mene, okretanje palačinke koju nisam mogla okrenuti ni da mi život ovisi o tome ili kad sam morala predstavljati jelo i nakon što sam čula samu sebe kako pedeseti put spominjem svinjsku mast više nisam mogla izustiti smislenu rečenicu (molim vas budite dobri u montaži prema meni jadnoj, vježbat ću obećajem).

Uh, to snimanje nije baš lako i pošto bih zaista u nekoj skoroj budućnosti voljela probati pozabaviti se i tim medijem, rekla bih da me čeka puno vježbe i rada. Živi bili pa vidjeli kako će to ići. 

U svakom slučaju, zašto je ovo natjecanje bilo jedno divno iskustvo? Prošli smo neke nove izazove, kuhala sam pod tim pritiskom natjecanja i srećom se nisam osramotila, i najvažnije, upoznali smo genijalne kreativne ljude od kojih možemo puno toga naučiti, izmijeniti iskustva i to je zasigurno najbitnija stvar koju nam je ova cijela priča mogla donijeti bez obzira na ishod ovog natjecanja.

Ne volim riječ protukandidati, volim riječ kolege te bih čestitala kolegama koji su prolazili ove krugove gastro raja s nama, kuhali, jeli i pili te se veselili kao i mi. 

Bilo nam je drago upoznati svakog od vas i veselimo se druženju na proglašenju Gastro zvijezde. 

Rotary grill - Groščica 2018.

Nedavno nam je stigla pozivnica da se kao gosti pridružimo natjecanju u roštiljanju koji se održava u sklopu Rotary daya 2018. Moram priznati da sam malo bila informirana o tome što Rotary jest no vrlo smo se rado odazvali kad smo shvatili da je iza ovog događaja hvalevrijedna humanitarna akcija.

Otvorena srca i naoštrenih noževa, oformili smo mali tim u kojem su sa mnom kuhali Vedran s bloga Začinjeno s ljubavlju i Mihaela, njegova divna supruga dok je Zvonimir, naravno, bio zadužen za fotografiranje cijelog procesa.

Znamo se mi već otprije s Gastro.hr meetupa, a Vedranov sam roštilj imala i prilike probati prije ovog i odmah smo se složili da će Vedran biti službeni vođa tima.

Neću vam uopće pričati o tome da nismo znali što nas očekuje osim da je ovo jedno opušteno druženje kojem je poanta humanitarna akcija gdje su se kroz kotizacije skupljale donacije u svrhu pomoći djeci doma Sv. Franje u Vugrovcu te stipendiranje vrijednih studenata s područja Sesveta.

Blago smo se pripremili, točnije, prikupili začine, par namirnica za slučaj da zatrebaju i uputili se prošlu subotu na Sljeme, točnije u planinarski dom Gorščica.
Tamo nas je već dočekalo veselje, iće i piće te smo nakon brzinskog predstavljanja već tražili svoje mjesto za roštiljem i dobili upravo ono koje smo si priželjkivali, ekipa broj 1, u najdeblji hlad šume.
Dok smo čekali početak natjecanja, poslušali smo što Meštar ceremonije Stjepan Kordek ima za reći, upoznali se s ciljevima i svrhom Rotary klubova te, moramo priznati, malo škicnuli konkurenciju.
A bome i što se krčka van roštilja jer bilo je tu i kotlovine i gulaša. Cijela šuma je već mirisala, a još nismo ni upalili roštilje.

Jedini gosti van Rotaryja smo bili upravo mi. Nismo znali što da očekujemo i bome smo se još i dobro pripremili s obzirom na to neznanje. U trenutku kad je ekipa iz Preloga krenula ukrašavati svoj stol i vaditi kojekakve međimurske delikatese na njega, samo smo se pogledali i shvatili da će ovo ipak biti opako natjecanje.

Imali smo i mi svoje adute u gepeku, brzo dekorirali stol, Vedran je na njega izvadio friško pečenu makovnjaču, a ja sam brala bršljan dok se Mihaela borila sa škarama da bi od jutene vreće napravili stolnjak. Timski rad na vrhuncu.

Zadovoljni dekoracijom stola, čekali smo da meštar objavi početak natjecanja i krenuli. Dobili smo preslatke kuharske kape, daske za serviranje te pregače koje su bile taman za Vedranovih i Mihaelinih 2 metra visine a nikako za mojih nategnutih 1,60 m.

No sve je to nebitno. Stiglo je meso. U paketima smo dobili dva komada vratine, dvije pljeskavice, ćevape, jedan komad pilećih prsa i tikvicu.
Mozgovi su brzo radili, a moram priznati da sam bila zatečena koliko smo Vedran i ja s lakoćom dogovarali i usklađivali začine i ideje kako ćemo što pripremiti. Ne bih se nazvala baš nekim jakim timskim igračem, više volim raditi sama, i ovo je bio prvi put da sam s nekim dijelila "kuhinju". Toliko mi je bilo lijepo da se veselim novim sličnim izazovima.

Odlučeno je da ćemo vratinu marinirati na dva načina, jedna će biti klasična s češnjakom, uljem i ružmarinom, druga s kajenskim paprom, dimljenom crvenom paprikom.

Pileća prsa smo odlučili napuniti svježim sirom i špinatom koje smo ponijeli za svaki slučaj da zatreba te marinirati s origanom, timut paprom, uljem i majčinom dušicom.

Pljeskavice koje su već došle začinjene smo doradili kajenskim paprom i u njih nasjeckali pancetu te ih odlučili nazvati gurmanskima.

Ćevape smo premijesili te napravili od njih šest ćevapa, tri punjena pancetom i sirom začinjenim s vlascem, te tri samo s pancetom.

Muke po tikvici smo skratili odlukom da ćemo od nje napraviti salatu nakon što je izvrtimo na grillu, a začinili smo je soli, paprom, sokom od limuna, uljem te limunovcem kojeg je Vedran donio iz svog vrta,a ja nisam imala pojma što je. Sad sam naučila.

Za pripremu mesa i roštiljanje smo imali točno sat vremena, a tad je gotovo posluženo meso trebalo donijeti pred žiri.

U međuvremenu nas je ekipa iz Preloga podmazivala prefinim Tomšić muškatom ne bismo li zeznuli naš roštilj, no unatoč tome što smo se oduševili vinom i prionuli bez problema, uspjeli smo zadano odraditi bez greške.

Dobro, uvijek može bolje, no bili smo iznimno zadovoljni dok smo svoju dasku nosili žiriju.

Ispitali su nas malo o tome što smo pripremili i što smo koristili, pohvalili našu inovativnost te smo ih pustili da uživaju i ocijene nas u miru dok smo si mi međusobno čestitali na odlično obavljenom poslu.

Škicnuli smo i konkurenciju koja je, za razliku od nas, znala što može očekivati pa je tu bilo svega, od grilanog batata do kukuruza, heljde i tikvica na sabljama, dekoracije su bile čudesne i mogli smo se samo nadati da će okus mesa i snalažljivost donijeti koji bod više.

Čaša po čaša muškata i začas smo došli do proglašenja pobjednika.
Znali su prijatelji iz Preloga tko im je najoštriji konkurent no vjerujemo da je prefini muškat upravo pridonio tome da smo u jako tijesnoj utrci po roštilju, upravo mi odnijeli pobjedu.

 

Moram priznati da pobjedu nikako nismo očekivali no iznimno nas je razveselila kao i pokloni, kašete prepune svježih Fridrih gljiva. I da. Pokal koji smo dobili i dogovorili da ćemo skrbništvo nad njim dijeliti pa će tako mjesec dana Vedran i Mihaela uživati u pogledu na njega, mjesec dana mi.

Proslavili smo tu pobjedu uz pjesmu i ples te se ozareni i puni dojmova s ovog izvrsnog druženja vratili u naše kuhinje već planirajući što ćemo s gljivama koje smo dobili.

Hvala Vedranu i Mihaeli, bili su divni suborci u ovom natjecanju, a najviše hvala Rotary clubu Sesvete koji su nas pozvali i dali nam priliku da vidimo kako se rotarijanci druže i vesele, a sve to s plemenitom svrhom.