Krafne

Nikad do sad se nisam odvažila peći krafne. Uvijek mi se taj jednostavni desert činio kao potencijalna katastrofa. Sigurno mi neće ispasti dobro, bolje da to netko drugi ili da ih kupim. Iako se u životu nisam nikad ni zaželjela jesi baš krafne. Previše me podsjećaju na školu i krafne s čokoladom koje smo tamanili iz obližnje pekare.

No, došlo je vrijeme da i ja napravim svoje prve krafne. Pročitala sam masu recepata, popisala savjete i ajmo. Ako ne ispadnu dobro, nema veze. Napravit ćemo nove. Na kraju sam ipak bila zadovoljna, za prve krafne u životu, bile su savršene.

Recept:

600 grama glatkog brašna
2 jaja
1 žumanjak
sol
7 grama suhog kvasca
3 žlice šećera
1 vanilin šećer
3 dcl mlijeka
2 žlice ulja
1 žlica rastopljene svinjske masti (ili maslaca)
limunova korica
3 žlice ruma

Prvo da objasnim pokušaj korištenja suhog kvasca. Nikad ga nisam koristila. U životu. I onda sam sad naletjela na recept u kojem piše da ga se isto treba dići s mlijekom i malo šećera. I napravila sam to ali mislim da sam to radila potpuno bespotrebno pa možete preskočiti taj korak ako pratite ovaj recept.

U prosijano brašno sam dodala jaja i žumanjak. Dodala sam kvasac koji sam bespotrebno išla dići u mlijeku.

Svi ostali sastojci su išli redom u zdjelu. Sol, šećer, ulje, mast, 3 žlice ruma i naribana korica jednog limuna.

Zamijesila sam mekano tijesto. I mijesila i mijesila. Lupala. Boljela me ruka i poželjela sam si za rođendan KitchenAid ili nekog sličnog čarobnjaka koji bi zamijenio ovu muku iako pokušavam proći iste muke koje su prolazile naše bake bez čarobnih pomagala. No ako imate neku preporuku za neki čarobni uređaj te vrste koji ne košta ruku i nogu, slobodno preporučite.

Ajmo dalje, nakon desetak minuta ručnog lupanja i nalupavanja, ostavila sam tijesto da se diže kojih sat vremena na toplom.

Dignuto tijesto sam prebacila na pobrašnjenu pologu, i razvukla ga odmah na debljinu centimetra i pol.

Krafne sam rezala čašom. Čašom od senfa točno, znate te, svi ih imamo doma.

Ostatak tijesta sam izrezala na komade koje sam također ispekla poslije krafni i Zvonimir im je dao super naziv "mišeki" jer je njemu baka pekla takvo tijesto, malo mekanije, koje je sa žlicom vadila van i ostao je uvijek visiti jedan duži dio kao rep od mišeka. Eto tako sad imamo i nove mišeke, s više repova ali dobro.

Krafne sam ostavila da se dižu pod krpom 15 minuta s jedne strane i onda sam ih okrenula i ostavila da se dižu i s druge strane još 15 minuta.
Za to sam vrijeme ugrijala masnoću. Stavila sam pola svinjske masti i pola ulja. Masnoća mora biti dovoljno duboka da krafne ne dodiruju dno.

Kad je masnoća bila ugrijana na temperaturu za prženje, a krafne dignute, uzimala sam krafne i stavljala ih peći na gornju dignutu stranu. Negdje sam pročitala da se peku poklopljene dok se ne ispeku na donjoj strani, okrenu se i dalje se peku otklopljene do kraja. Tako da sam uzela proziran poklopac da mogu vidjeti bar malo kako napreduje donja strana, dok sam vidjela da je pečena, maknula sam poklopac, okrenula i pustila da se peče bez njega.

Ne znam je li to pomoglo da krafne imaju onaj poželjan bijeli prsten, no upalilo je. Naravno, nekoliko komada se uporno okretalo i ostalo bez pola crte, no neću plakat nad tim jer je većina ispala savršeno, onako kako sam si zamišljala da hoće.

Vadila sam pečene krafne na papirnate ručnike i pola ih punila pekmezom koji sam stavila u špricu. Hvala mojoj dragoj Vanji koja mi je tu špricu poklonila, poslužila je.

Punjene i one nepunjene krafne sam posipala šećerom u prahu i, moram priznati, bila zadovoljna viđenim.

Za prve krafne, bile su prekrasne a i fine, čak i drugi dan. Vjerujem da će mi ovo biti recept za sve buduće krafne, vjerojatno ću ih već ovaj vikend opet peći samo na drugoj lokaciji, ipak je vrijeme poklada i eto, imamo i mi svoj recept za najdražu slasticu tog veselog perioda.