Slavimo rođendan!

Započela bih ovaj post sa "Kad se male ruke slože, sve se može...". Nadam se da ste ovo otpjevali u glavi kao i ja.

Godina dana kuhanja, fotografiranja, uspjelih i nešto malo i neuspjelih jela je iza nas. Odlučili smo taj prvi rođendan ovog našeg malog projekta i proslaviti, što s ljudima koji su često s nama u kuhinji i za stolom, što s ljudima koji nas podržavaju kroz ovaj period, pišu o nama i jednostavno, tu su.

Ovo nije bilo lako za organizirati s obzirom da nam je ovo prvi event ovakvog tipa iz kojeg stojimo. I ponosni smo što možemo reći da smo uspjeli.

I ne, nismo bili sami u tome. U cijeloj je ovoj priči toliko ljudi da ne znam kako će svi stati u post ali i to govori nešto o tome koliko ljudi je uz nas i voljni su pomoći gdje god mogu. Ponosna sam na njih sve što su svaki svoj dio posla odradili besprijekorno i ne mogu dovoljno zahvaliti na tome.

Kad se stvarao menu za ovu prigodu, htjela sam da pokrijemo sve krajeve Lijepe naše i sve njihove okuse. Tako da smo za početak se častili domaćim kobasicama, sirom Dragec i plemićkim sirom Mljekare Euromilk, svježim sirom istog proizvođača uz dodatak češnjaka i mladog luka. Salata od hobotnice je ponosno zastupala Dalmaciju dok smo za toplo predjelo ostali na domaćem terenu.

Gospođa Đurđa, koja je majstorica vučenog tijesta, za nas je ispekla domaće bučnice i gibanice sa sirom koje su oduševile sve koji su probali. Hvala joj na pomoći i ljubavi s kojom je to napravila za nas.

Glavno jelo smo odlučili odvući u Slavoniju sa slavonskim gulašom te u Istru koju smo predstavili sa kozlićem na teću i domaćim istarskim fužima.

S obzirom da smo na našoj proslavi imali i vegane/vegetarijance, morali smo se pobrinuti i za njih.
Njima smo ponudili krpice sa zeljem, ječmenu kašu te salate, onu od krumpira i salatu od crvenog zelja i jabuka te slatke veganske buhtle sa domaćim pekmezom.
Imali smo i buhtle koje nisu bile veganske za desert uz varaždinsku tortu te gomilu domaćeg kruha kojeg je moja draga Katarina ispekla.

Također, Kutjevo nas je svojim vinima oduševilo i naši su gosti mogli uživati u njihovim vrhunskim Maximo vinima. Maximo Bianco je savršeno popratio naša predjela dok je Maximo nero bio najbolji prijatelj glavnim jelima. Hvala Kutjevu još jednom na podršci i vinima u koja smo se zaljubili na prvu.

Skidam kapu svima koji ovakve stvari rade na dnevnoj bazi jer smo se mi dobrano namučili kroz cijelu priču, no vrijedilo je.

Krenut ću od samog početka i naše drage Vanje koja je bila tu u svakom trenutku i pomagala sa tehničkim stvarima, stavljala s nama stvari na papir, hodala po gradu tražeći komade tkanine, pakirala poklone, što god je trebalo bila je tu.

Naši to već gosti znaju no vi ne znate. Svi su na poklon dobili paketić češnjaka novog branda na tržištu Češ?njak koji se tek predstavlja široj publici te istarske fuži koje sam uz pomoć dragih prijatelja ručno motala danima. Vjerujte, danima. Hvala svim ručicama koje su pomogle.

Ono bez čega ovaj event ne bi bio ono što je bio jest upravo prostor u kojem se održavao. A most unusual garden, najneobičniji i bez premca najljepši vrt u Zagrebu nam je širom otvorio svoja vrata i ne znamo kako bismo se više za to zahvalili.

Našu cijelu priču su podržale Dotarice. Djevojke koje svoju priču tek pišu i s ovakvim startom, vjerujem da će daleko dogurati. Paula i Nikolina su se specijalizirale za uređenje svadbi i upravo ovakvih evenata. Pogodile su bit, uredile prostor točno onako kako smo si mi zamislili, brinule o svim detaljima koji su nama bili bitni, bavile se izradom menu-a i ostvarile moju želju da imamo ispisane recepte povješane u prostoru. Jedan divan detalj koji mi je bio jedan od najdražiš uz ogromnu vilicu koju su same izradile i poklonile nam s natpisom Forking Croatia koju ćemo paziti i maziti.

Dotaricama i njihovom uređenju je svoj doprinos dala Petra sa svojim magičnim ručicama i za Bloom napravila divne bloomaste bukete koji su cijelu priču podigli na jednu drugu razinu.

Dok se prostor uređivao i cvijeće poprimalo oblik zamišljenog, mi smo se znojili u kuhinji. Kad kažem mi, mislim na Zvonimira koji je pomagao kako god je mogao dok su moje desna i lijeva ruka bile divne Katarina i Monika.

Kad spremaš hranu za obitelj i kad spremaš hranu za dvadesetak ljudi, nije isto. Srećom, ja to nisam morala sama.
Katarina je moja najbolja prijateljica, kuharica zbog koje sam i zavoljela kuhinju i hranu. Što god je trebalo bila je tu, kao i Monika koja je zapravo došla napraviti tortu.

Nije napravila samo tortu, napravila je sve što sam si zamislila, i bolje od toga. Naša draga čitateljica Valentina je pobjedila na našem natječaju i odabrala upravo Varaždinsku tortu za naš menu.

Monikine zlatne ruke su tu tortu pretvorile u malo remek-djelo. Hvala im objema što su bile tu i pomagale gdje god je trebalo. Nadam se da im je bilo ugodno s nama kao i nama s njima.

Velika zahvala ide i Euromilku koji nas je oduševio svojim proizvodima i pristupačnošću i za naš rođendan nam poklonio sve divne mliječne proizvode koji su upotpunili naš menu i nadovezali se na naš koncept domaćeg i tradicionalnog.

Nikako ne smijem zaboraviti i našeg Marka koji je svoju ulogu konobara shvatio ozbiljno i odgovorno i trudio se u svakom trenutku da čaše i flaše nisu prazne. I njemu veliko hvala.

Nisam sigurna jesam li koga izostavila, kao što rekoh, mnogo ljudi je tu bilo, mnogo ljudi se potrudilo da na najljepši mogući način proslavimo naš mali prvi rođendan.

Toliko je detalja koje želim da vidite, da doživite s nama. Nema boljeg načina od divnih Zvonimirovih fotografija. Hvala svima koji su se došli veseliti s nama, hvala na divnim poklonima i svoj ljubavi koja je bila u zraku, hvala ljudima koji su usput došli pitati što se događa i bili zainteresirani za našu priču i pozorno slušali i propitkivali. Zato ovo radimo.

Ova godina iza nas nije samo godina pisanja postova, ovo je godina divnih druženja, divnih ljudi, novih i starih prijatelja, novih kuhinja, novih okusa i gomila neopisive sreće. Proslavili smo je na njljepši mogući način s najdražim nam ljudima.

Još jednom, veliko hvala našim roditeljima. Oni su tu kad god zatreba, gdje god zašteka, Zvonimirovim roditeljima koji nas iz tjedna u tjedan trpe u svojoj kuhinji i pomažu na sve moguće načine, te mojim roditeljima koji možda nisu u Zagrebu ali pomažu gdje god stignu. Hvala vam od srca svima.

Sretan rođendan našem Forking Croatia, živio on nama još sto godina!