Pijani šaran

Rijetko tko voli šarana, bar onoliko koliko ja volim tu ribu. Vjerojatno zato što šarana i zovu vodena svinja pa mi je najbliže mesu koje obožavam.

Otkud uopće ideja za ovaj recept? Kutjevo nas je počastilo bocom svog prefinog pjenušca Maximo Brut koji smo odlučili popiti uz desert a da bi Slavoniju stavili na tanjur i za glavno jelo, slatkovodna riba mi se učinila kao pun pogodak u kombinaciji sa vinom koje je uključeno i u sam recept. Ne pjenušac, naravno.

Recept:

2kg šarana
1 kg krumpira
150 grama slanine
2 dcl bijelog vina
češnjak
1 manja glavica luka
sol, papar
svinjska mast

Pribavili smo šarana, cijelog, neočišćenog. Da, još uvijek imam traume. Naime, nikad nisam čistila ribu. Jednostavno, uvijek dođe očišćena ili već nekog nađem tko ima volje to napraviti pa mene zaobiđe taj grozan posao. Ovaj put sam se potrudila da to napravim sama. Ok, ne baš sama. Uz Zvonimirovu moralnu podršlu, s rukavicama i rukom u utrobi, žmirila sam i vadila stvari van iz ribe. I gledala video na YouTube-u. Bilo je neopisivo grozno. No preživjela sam. I Zvonimir je preživio, čak i sudjelovao i izvadio srce na kraju. Zvonimirov tata je još došao u kontrolu i počistio kaj je mislio da treba. Tako da realno, nisam sama očistila, bio je to timski rad. Na jednoj ribi. No bitno je bilo da je naš šaran bio spreman da ga napijemo.

Prvo sam očistila krumpir, narezala na ploške i odmah posolila jer mi se često dogodi da ga stavim u pećnicu neosoljenog. Pa da ne bi bilo.

Šarana sam zarezala na neke imaginarne odreske. Često svi kažu da ne vole šarana jer ima miris po mulju. Moj način za borbu protiv tog mirisa mulja je da ga zarežem što bliže i dublje kostima i tamo najviše posolim i stavim češnjaka. Nekako se tako upravo taj neželjeni miris izgubi.
Posolila sam ga i popaprila dobro i izvana i iznutra. Nasjeckala sam češnjak na ploškice dok mi je Zvonimirov tata narezao slaninu također na tanke ploške.

U rezove koje sam na šaranu napravila, prvo sam ugurala slaninu a onda i češnjak. Kao što rekoh, što bliže kostima kralježnice. Tako našpikani šaran je bio spreman za pećnicu, još ga je samo trebalo podmazati svinjskom masti i okružiti ploškama krumpira.

Istražujući recepte za ovo jelo, negdje sam naletjela na maslinovo ulje uz šarana. Ne znam što da kažem na to osim da smo se mi ipak uz vodenu svinju odlučili namastiti je dodatno masnoćom prave svinje.

Pripremljenog šarana i krumpir sam stavila u pećnicu na 180 °C otprilike pola sata, zatim sam ga podlila i zalilila sa dva deci finog bijelog vina. S vinom se pekao još 30ak minuta.

Ne znam što je na kraju bilo finije, šaran ili krumpiri uz njega. Evo, ne mogu se odlučiti. Znam da okusa ni mirisa po mulju nije bilo a ne mogu reći da mi se nije svidjelo ovo vino koje smo šaranu dodali. Ovo je prvi put da na ovaj način pripremam šarana iako ga inače često pripremam i moram priznati da sam oduševljena finalnim rezultatom.

Da ne bi sve stalo samo na šaranu, napravila sam i mali desertić u ime Instagram natječaja koji organizira Dukat.

Naime, Dukat nagrađuje najkreativnije obožavatelje mlijeka jednom brkatom šalicom. Sve što trebate napraviti je na instagram postaviti fotografiju vašeg brkatog uživanja u mlijeku i postati uz hashtag #dukatmliječnibrk i potruditi se da upravo vaša fotografija bude najkreativnija.

Pošto smo imali malog preslatkog gosta Frana, mi smo uz brkatu šalicu mlijeka ispekli jednostavne keksiće u obliku, ni manje ni više, upravo brkova!

Dok je Fran uživao u svom mlijeku, mi smo se zabavljali uz pjenušac iz Kutjeva, Maximo brut koji je, iako najviše paše uz morske plodove i voćne deserte, nama savršeno prijao poslije slavonskog glavnog jela uz grickanje keksića.