Nedavno smo pričali o hrani i svoju ljubav prema mesu je moj tata opisao rečenicom: pa neću valjda jest lukovac?
Znate šta je lukovac? U mojoj obitelji, to je poriluk. Kada isti pojam ukucate u google, ne dobijete ništa. Ne znam zašto smo ga tako zvali ali eto, kuhao se lukovac. To su uvijek bili tužni dani za mene jer je čušpajz od poriluka bio na crnoj listi oduvijek. Naravno da sam ga morala skuhati da vidim jesam li preboljela dječje bolesti i mogu li sad, kao ajmo reći odrasla osoba, pojesti i taj poriluk na čušpajz.
Da ne bi nitko ostao gladan, pripremila sam još jedan recept s porilukom koji se kuha kod Zvonimirovih roditelja. Točno ime jela je porilučni đumbus. Zvuči obećavajuće, zar ne? Đumbus sam već jela u kući Ferina i nisam se žalila na poriluk tako da sam bila sigurna da će ovaj recept sigurno nahraniti gladne ako to slučajno neće čušpajz.
I zadnji i najjednostavniji recept je onaj koji zapravo jako volim a to je salata od poriluka koja se oduvijek radi kod mene doma uz neku pohanu ribu npr.
Krenimo od početne ideje a to je:
Čušpajz od poriluka
2 veća poriluka
nekoliko krumpira srednje veličine
suho meso (mi smo za ovu priliku uzeli špek i suhe kobasice)
1 manja glavica luka
jedna srednja mrkva
svinjska mast (ili neka druga masnoća)
žlica brašna i crvena paprika
sol i papar
Za ovaj i za sve ostale recepte vrijedi isto. Očistila sam poriluk, narezala na komadiće bijeli dio i dobro oprala. Ispirala sam ga tri puta da bih bila sigurna da neću skuhati i malo blata koje se našlo između listova.
Nasjeckala sam suho meso i manju glavicu luka. Na malo svinjske masti sam prodinstala luk, dodala na to crvene paprike i suho meso. Kad se špek zastaklio na to sam dodala mrkvu narezanu na kolutiće i krumpir isjeckan na kockice.
Zalila sam povrće s malo vode i pustila da se prodinsta dok nije omekšalo te mu tad dodala poriluk. Opet sam dodala taman toliko vode da pokrije povrće i pustila da kuha dok i sam poriluk nije omekšao. Onaj čušpajz kojeg se sjećam je uvijek bio dosta kuhan i nije mi se sviđalo što se poriluk maltene raspadao u ustima pa sam odlučila svog ipak malo kraće kuhati.
No ne dovoljno jer sam čekala da Zvonimir objesi kobasice na daljnje sušenje na tavan i tako se ipak moj poriluk skuhao više od planiranog. No sve u svemu to je bilo to. Napravila sam laganu zapršku i završila čušpajz sa dodavanjem soli i papra.
Ono što ću slijedeći put probati i što mislim da bi definitivno bilo još finije je dodavanje vrhnja u čušpajz, ovaj put sam ga zaboravila kupit. Evo, priznajem. No svejedno ga kod mene doma nikad s vrhnjem nismo jeli pa neka ostane ovako. Još jedna varijacija na temu poriluka je dodavanje kuhane ječmene ili heljdine kaše, ili krumpir zamijeniti noklicama. No to će biti neka druga Forking priča, u ovoj smo uživanje u čušpajzu samo malo podebljali sa kobasicama na daščici i kojom šniticom kruha.
Vratimo se na naše recepte a onaj drugi ziheraški je:
Porilučni đumbus
1 kg poriluka
10 dkg riže
30 dkg mljevene junetine
0,5 l povrtnog temeljca
2 dcl pasirane rajčice
sol, papar
malo masnoće
ribani parmezan po želji
Porilučni đumbus je recept koji su Zvonimirovi roditelji probali i oduševili se te prisvojili recept od gospođe Sonje Kraljić. Ne bih rekla da je to neki tradicionalni hrvatski recept, samim time što za njegovu pripremu trebate ekspres lonac, no pošto je već postao tradicionalni dio obiteljskog jelovnika, smatram da mu je i ovdje mjesto a vjerujem da će mnoge razveseliti jednostavnost ovog recepta.
Mljeveno meso sam prodinstala na malo svinjske masti, začinila ga i na prodinstano mu dodala rižu. Poriluk smo već narezali za potrebe variva pa nam je samo preostalo redati sastojke u lonac. Malo svinjske masti na dno i onda polovica poriluka. Na to sam stavila polovicu mesa s rižom, pokrila drugom polovicom poriluka i završila s drugom polovicom smjese mesa i riže.
Tekućina koju smo koristili je bio temeljac već kuhan ranije u kojem sam otopila 2 dcl smrznute domaće pasirane rajčice. Stavila sam više od pola litre temeljca da se slučajno ne bi uhvatilo za dno i iako recept zahtjeva, nisam dodatno dosolila poriluk da slučajno ne bi bilo preslano.
Zalila sam redove poriluka i mesa temeljcem i stavila da zakuha, od tog trena smo kuhali đumbus pola sata u ekspres loncu.
I to je sve! Nije li jednostavno? A okus, savršen. Još malo parmezana gore i više od toga nam za ručak ne treba. Možda neka salatica?
Evo i nje:
Salata od poriluka
jedan veći poriluk
tri tvrdo kuhana jaja
vinski ocat, ulje, sol, papar
Kad god nekom spomenem ovu salatu, većinom je prvo pitanje: Sirovi poriluk? Ne znam gdje je problem sa sirovim porilukom ali ja ga, u tom obliku, obožavam. Hrskavi, finiji i nježniji okus luka
mi savršeno odgovara.
Dakle, tvrdo kuhana jaja sam narezala na tanke kolutiće, pomiješala sa već prethodno narezanim bijelim dijelovima poriluka, začinila i gotovo!
Ponekad volim dodati u salatu i koji kuhani krumpir a na listi za probanje mi je i neki dresing s jogurtom i vrhnjem, mislim da bi savršeno odgovaralo u ovu salatu.
Voljela bih vam reći porijeklo ove salate ali kaže mama da misli da je tatina mama to radila, no ni ona više sa sigurnošću ne može reći.
Uglavnom, ova najjednostavnija salatica je moj favorit što se poriluka tiče upravo zbog njegove svježine i hrskavosti i što je najvažnije, uz porilučni đumbus je savršeno odgovarala.
Nema komentara:
Objavi komentar