Punjena teleća prsa

Tražila sam savršen recept za neki svečaniji ručak. Pečenje koje nije piletina s mlincima i komad svinjetine s krumpirima a da ipak ima malo tradicionalniji prizvuk.

Kod nas se doma nije baš konzumirala teletina previše, zadnjih godina više ali u djetinjstvu je ni ne pamtim i nemam baš mnogo recepata za pripremu jela s teletinom koliko bih ih htjela imati.
Odluka je pala, sljedeći recept će biti upravo jedan s teletinom. Klasično pečenje nije dolazilo u obzir i klik po klik sam došla do savršenog jela. Punjena teleća prsa.

Zaputila sam se u mesnicu Ravlić na najdražem mi Trešnjevačkom placu gdje mi je odlično raspoložen mesar ponudio predivan komad prsa i bio toliko dobar da je napravio sve ono čega sam se bojala. Naime, prsa je trebalo skinuti s kosti i napraviti džep u koji će ići nadjev. I da, strahovala sam jer koliko god volim misliti da znam s mesom, ovo je bio poprilično veliki komad i ne bih uopće znala otkuda krenuti. Upijala sam korake vješte mesarske ruke koja je zarezivala opne, vadila gole kosti i napravila savršen džep dužinom cijelog komada prsa. Zahvalna i sretna, prekrasan komad mesa sam veselo odnijela kući te sam usput na placu uzela još i mahune.  Punjena teleća prsa i abšmalcane mahune? Savršeno.

Recept:

3 kg telećih prsa
400 grama jetrica
150 grama slanine
300 grama starijeg kruha
mlijeko
dva jaja
svježi peršin
sol
papar
glavica luka
crvena paprika
dva češnja češnjaka
povrće uz pečenje (luk, mrkva, paprika, češnjak)
dosta svinjske masti

Za mahune:

0,5 kg očišćenih mahuna
maslac
krušne mrvice
sol
papar
dva češnja češnjaka

Pripremljena teleća prsa sam nasolila dobro izvana i unutar džepa za nadjev. Uvijek strahujem s mesom da ću pretjerati jer osobno volim slanije pečenje i teško mi se kontrolirati i još češće mi se desi da bi moglo i malo slanije jer se previše kontroliram. Teško je zadovoljiti svačiji ukus, pogotovo kad kuhaš za više ljudi. Mi smo na ručku imali obiteljske prijatelje Zvonimirovih roditelja i moram priznati da sam bila malo nervozna. Ne tako davno smo bili kod njih u posjeti i još uvijek pamtim savršeno pripremljenu hranu i, naravno, željela sam da i oni upamte naš ručak isto tako.

Vratimo se mi na našu teletinu. Nasoljenu teletinu sam pustila dok sam se ja pozabavila pripremom nadjeva. Nasjeckala sam jetrica (pomiješala sam ona od svinje i ona pileća) i luk. Na svinjsku mast sam stavila luk i dinstala te mu dodala dva nasjeckana češnja češnjaka.
Na sitne sam kockice nasjeckala i prekrasnu slaninu, također iz mesnice Ravlić, te je dodala na luk.

Kad se slanina malo ispržila, zasipala sam sve s malo crvene paprike i odmah dodala na sitne kockice nasjeckana jetrica.
Dok su se jetrica dinstala, namočila sam kockice dva dana starog kruha u mlijeku i pustila da kruh omekša.

Gotova jetrica sam prohladila malo, dodala im kruh i dva jaja te nasjeckani svježi peršin. Začinila sam soli i paprom i nadjev je bio spreman.

Krenula sam žlicom puniti teleća prsa, no nemojte mi zamjeriti, lakše je, i efikasnije, bilo to isto raditi rukom. Šaku po šaku nadjeva sam rasporedila po džepu i na kraju otvor zatvorila štapićem za ražnjić.

Uz meso sam posložila povrće i bilo je spremno za pećnicu koja se grijala na 200 stupnjeva.
u maloj sam zdjelici dobro ugrijala svinjsku mast i prelila teleća prsa prije nego sam ih ubacila u pećnicu.

Zalijevala sam meso i gledala kako se stišće i cvrči i već sam sad znala da će ovo biti jedno od boljih pečenja.
Pekla sam teletinu na 200 stupnjeva cca 20 minuta i onda sam smanjila na 160 stupnjeva i tako ih pekla točno dva i pol sata. Cijelo sam vrijeme svakih dvadesetak minuta vadila meso van i zalijevala ga masti i sokovima na dnu protvana.

Kad  je pečenje bilo pri kraju, bacila sam se na mahune. Meni su najdraže žute plosnate i te sam odabrala i za današnji ručak. Očistila sam ih i skuhala ih u dobro posoljenoj vodi 15 minuta.
Na maslacu sam prepržila krušne mrvice i dodala im sitno sjeckani češnjak. Dobro sam ocijedila kuhane mahune i pomiješala ih i još malo popržila s krušnim mrvicama. Posolila sam ih još i popaprila i ručak je bio gotov.

I trenutak istine, naravno, rezanje prsa, da vidimo stoji li nadjev, je li meso mekano kako sam si zamislila. I da, bilo je. Rekao je naš gost da je jednom jeo teletinu našeg poznatog chefa, i pitao ga, kako to da je njegova teletina tako mekana i nimalo suha. Rekao mu je taj chef da je tajna u svinjskoj masti. Pa rekla bih i ja da je onda ovdje, osim u prekrasnom komadu mesa, tajna i u dobroj svinjskoj masti, naša je opet bila ona iz mesnice Ravlić jer su gosti hvalili upravo mekoću pečenja a i nadjev se savršeno držao na okupu.

Punog želuca i još punijeg srca, moram priznati da sam nakon ručka, sjedeć za stolom, uživala u macanju/točanju kruha u prefinu mast od pečenja a Zvonimirov tata se veselio sutrašnjem danu da upravo tu mast za doručak namaže na kruh.