Dva okusa pizze su djetinjstvo. Ona prva, u pizzeriji Sonja u Križevcima. Zaista sam bila jako mala kad su me roditelji vodili tamo. I nisam jela paradajz. No, ništa neće nikada nadmašiti taj okus baš tog tijesta iz krušne peći. Mama je strpljivo čistila šunku od paradajza i slagala mi na koru od pizze i to je bilo najfinije nešto ikad.
Drugi okus djedinjstva je ona domaća pizza iz maminih ruku. Debela, sočna, najedeš se od jednog komadića do sita. Nekad si poželim baš takvu pizzu. I ne znam je napraviti. To samo mama zna.
Nikad se baš nisam usudila raditi svoje tijesto. Moram priznati da sam bila ona koja će radije odšetati do pekare od povjerenja i uzeti tijesto.
No eto, stvari se mijenjaju i već sam dosta dugo u potrazi za savršenim receptom za tijesto za pizzu.
Nedavno sam dobila recept od prijatelja i odlučila testirati i njega i kamen za pizzu na Weberovom roštilju.
O da, pizza s roštilja je novi hit koji obavezno probajte ovaj vikend ako ste u prilici. Predviđaju savršeno vrijeme za to.
Više nas je prisustvovalo ovom svečanom trenutku sunčanog dana na balkonu, stoga su i pizze bile raznolike.
Recept za tijesto je jednostavan, a mislim da sam u njemu našla upravo taj savršeni koji sam tražila.
Tijesto za pizzu:
1 kg glatkog brašna
0,5 l vode
7 g suhog kvasca
20 grama maslinovog ulja
sol
Od navedenih sam sastojaka dan prije pečenja zamijesila tijesto. Pustila sam ga da se diže na toplom sat vremena te sam ga nakon toga još jednom premijesila i pustila da odleži preko noći u frižideru.
I to je to. Drugi dan sam ga izvadila iz frižidera sat vremena prije upotrebe. I zeznula stvar. Naime, stavila sam ga u frižider prekrivenog samo krpom i, naravno, napravila se korica na gornjem dijelu tijesta. Nemojte ponoviti moju grešku. Stavite ga u posudu s poklopcem ili ga nauljite da se to ne bi dogodilo i vama.
Od tijesta sam otkidala komade cca 100 grama, pošto je moj kamen za pizzu promjera 26 cm.
Ovo tijesto, nakon spavanja u frižideru, se razvlačilo savršeno. Ok, nisam majstor neki, svakako sam ja to vukla i mučila, ali bitno da je uspjelo.
Svog sam Webera zagrijala na maksimalnu temperaturu s kamenom unutra (310°C je bila najveća koju je dosegao) i na njega, s papira za pečenje ubacivala pizze. Kratko je trajalo pečenje. Svega par minuta. I bilo je savršeno.
Umak za pizzu uvijek radim isto. Znam da ima svakakvih recepata i savjeta, no ja sam našla onaj koji meni najviše odgovara. Možda nije ispravan, sigurno postoji bolji i ispravniji no ovaj je meni najdraži.
U blender ubacim konzervu pelata, šaku svježih začina, puno bosiljka, origana i malo ružmarina.
I prstohvat šećera. I to je to.
Na tijesto redom stavljam umak od rajčice, sir (ovaj put sam koristila mozzarellu i asiago koji sam prije naribala).
Na sir stavljam ostale dodatke, što imam u frižideru.
Mi smo kombinirali i povrće i slaninu i domaće kobasice pa čak i šparoge.
Meni najbolja je bila ona Zvonimirova, bijela pizza (kiselo vrhnje sa začinima kao podloga), asiago i mozzarella, te šunka, slanina, kobasice i jedno jaje.
Oduševljena sam ovim receptom za tijesto, i Weberovim mogućnostima. Nisam si mogla zamisliti da ću reći kad mene netko pita "Koja ti je najbolja pizza?" da kažem, ona s roštilja.
Koje su vama najdraže kombinacije nadjeva na pizzi? Imate li svoj savršen recept za tijesto?
Nema komentara:
Objavi komentar