Nonina kanavaca na prvom blogerskom meet upu Gastro.hr-a

Unatoč tome što na ovom blogu radim već dvije i pol godine i dalje zazirem od "javnih" kuhanja, kuham samo pred familijom i jako dobrim prijateljima. No, kad je stigao poziv Gastro.hr-a na druženje s kuhanjem, nisam ga mogla odbiti.

I unatoč tome što ovaj blog dugo postoji, ovo je bilo jedno od prvih naših službenih druženja s kolegama food blogerima i veselila sam se upoznati ih i podružiti se u opuštenoj atmosferi.
Kako je tema ovog susreta bio sir, svatko od nas je bio zadužen za jedno jelo i mi smo se odlučili pripremiti noninu kanavacu. Jedno od mojih još uvijek najdražih jela koje smo spremali za blog, ujedno i prvo jelo na njemu.

Sve je bilo dogovoreno i kako je vrijeme odmicalo, moram priznati da je razina nervoze rasla. Neću uopće govoriti o tome kako je san noć prije bio isprekidan noćnim morama o propalom jelu.

Znate, lako je kad nešto dobro ne ispadne doma to priznati prijateljima i familiji, a sad treba doći pred ljude čijoj vještini se divite i predstaviti se u najboljem svjetlu. Što ako ne uspije? Ok, priznajem, nije se to puno puta dogodilo niti pred prijateljima, uvijek se sve lijepo pojelo i ako možda vizualno nije bilo savršeno, bilo je fino. Svejedno, bilo mi je malo žao što sam si izabrala poprilično zahtjevno jelo ali ono mi je prvo palo na pamet kad sam dobila upute da bi bilo odlično da jelo bude kombinacija sira i mesa i mislim da zaslužuje veću pozornost te sam iskoristila priliku da još ljudi upoznam s tim tradicionalnim istarskim jelom.

Da skratim priču, došao je dan D, došli smo u dogovoreno vrijeme na dogovoreno mjesto i tu počinje jedna krasna mala čarolija.
Sva ona nervoza je nestala, ljudi su bili divni, i kad su rekli da će druženje biti opušteno, zaista su to i mislili.
Skupili smo se u prekrasnom prostoru koji se iznajmljuje pod Dream house apartment i zaista jest Dream s velikim D. Svi smo naravno pohitali u kuhinju i još sneno uz prvu kavu sanjarili o točno takvoj kuhinji u našim kućama i stanovima.

Popili smo kavicu, razgledali prostor, razmišljali o tome hoćemo li vrijeme kad mi ne kuhamo provesti u jacuzziju ili ipak gledajući što nam kolege spremaju. Moram li reći da su mirisi iz kuhinje bili takvi da nikome više jacuzzi nije pao na pamet?

Podijelili smo se u manje grupice da jedni drugima ipak ne smetamo i krenuli.
Vedran s bloga Začinjeno s ljubavlju nam je pripremao krekere sa svježim sirom i pršutom, Andrea je svoj blog Geeketa predstavila s dvije vrste jastučića, jedne punjene mozzarellom i lososom i one sa svježim sirom, špinatom i češnjakom.

U isto je vrijeme Ena s bloga Foodgasm krenula u akciju sa svojom juhom od brokule koja je odmah zamirisala kroz cijeli prostor.
Moram li reći da je ostatak ekipe skakutao oko blogera koji su kuhali i pokušavao što prije uzeti komadić tek pečenih divota ili žlicu juhice?

Bilo je zanimljivo gledati druge kako rade iako se opet pojavila nervoza kako se približavalo vrijeme da i ja krenem sa svojim jelom. U međuvremenu nam se pridružio i najmlađi član ekipe, Marko s bloga Marko Bakes koji je također započeo pripremu najslađeg dijela dana i razmazio nas cheesecakeom s malinama.

I krenuli smo. Ako vas zanima recept za noninu kanavacu, možete ga pronaći na blogu, to je zaista bilo prvo jelo koje smo spremali. Jelo se radi, rekla bih tri koraka, tijesto, nadjev i umak.

Najveći stres mi je bilo tijesto iako mislim da sam sad već uhodana, i ispostavilo se da nije bilo velikih problema, fino se umijesilo i još finije razvuklo. Nadjev sam radila od mljevenog mesa, pršuta i špinata, s tim da sam opet dio ostavila bez špinata da i moja bolja polovica koja ne jede špinat, dobije svoj dio kanavace. U ohlađeni nadjev sam stavila sir i nafilala tjesteninu.

Ono što je zanimljivo s noninom kanavacom je način kuhanja. Kuha se u kuhinjskoj krpi u obliku puža. Dok sam čekala da se kanavaca skuha, pripremila sam umak od rajčice u koji sam dodala višak mljevenog mesa pa ćemo taj umak nazvati brzi bolonjez.

Trebalo je kojih dva sata sve skupa za pripremu no mislim da se isplatilo.

U međuvremenu nam se pridružila i Sandra Šimunović koja je održala malu radionicu food fotografije koja je zaokupirala pažnju kolega blogera pa se i pritisak na moju pripremu hrane smanjio i još sam se više opustila. Dobro, dobro, pomogla je i čaša vina koja se stvorila.

Moram priznati da je vrijeme nekako brzo prošlo i ubrzo se sve serviralo, probalo, pojelo. Ne mogu reći što mi je bilo najfinije jer su se svi jako potrudili i stvarno mislim da su u najboljem svjetlu predstavili svoje blogove kroz zadanu temu sira.

I da, mislim da sam konačno pobjedila taj strah od javnog kuhanja, zahvalna sam Gastro.hr-u na ovom genijalnom iskustvu, kolegama na podršci i novim slanim i slatkim receptima i idejama te naravno, Zvonimiru koji je sve popratio svojim fotookom.

Neka nam je što više ovakvih lijepih druženja u veselom društvu s finom klopicom!