Vilicom kroz Štrudlafest

Ponekad se Svemir uroti i odvede nas tamo gdje trebamo biti. A mi smo ove nedjelje trebali biti u Jaškovu na Štrudlafestu.
Krenut ću od samog početka. Nedavno smo dogovorili novi meet up Gastro.hr-a. Već su vam dobro poznati ti naši blogerski susreti na kojima otkrivamo nove okuse i recepte. E pa tema ovog susreta su tijesta, a ja sam dobila kategoriju upravo onih vučenih. Volim raditi vučena tijesta, ali moram priznati, nisam odveć maštovita pri odabiru nadjeva. Moj su odabiri uvijek sir, voće i eventualno buča. No znala sam da mora toga biti još.

Odjednom se pojavila najava na Gastro.hr-u za Štrudlafest. I ne, to nije bila jedna od manifestacija čiji mi je datum nesmotreno promakao, već je ta nedjelja bila pred nama i mogli smo posjetiti ovo selo štrudle.
Sad vidite kako se Svemir urotio i pobrinuo se za moju inspiraciju i još jednu malu školu u kuhinji, samo na otvorenom u jednom šarmantnom selu pokraj Ozlja.

Pošto sam prvi put čula za Štrudlafest, pomno sam proučila što mogu očekivati. Ovo je zapravo jedan mladi gastro festival koji je počeo s ulaskom u Guinnessovu knjigu rekorda ne tako davne 2015. godine. Ponosno se u Jaškovu tad razvukla štrudla od 1479,38 m. Da, dobro ste pročitali. Malo nam je žao što tad nismo bili na mjestu događaja, ali pokušali smo ove godine to nadoknaditi.

Već na samom putu su moja očekivanja porasla kad sam na radiju slušala kako poznati glas Steve Karapandže nabraja koji nas svi okusi štrudle očekuju. Da, u tom trenu moj cilj je bila štrudla od janjetine no obećala sam si da ću dati priliku i drugim okusima.

Unatoč tome što smo stigli poprilično rano, selo je već opako mirisalo po štrudlama a bome i po janjetini.
Potražili smo prvo mjesto na kojem bismo popili kavu i napravili plan otkuda ćemo krenuti. Jaškovo, ako nikako drugačije, ljubitelji janjetine znaju zasigurno po onoj iz restorana Žganjer. Tamo smo popili kavu, samo pomirisali janjetinu pošto je zaista bilo prerano za takav obrok (znam, znam, za janjetinu nikad nije prerano) i krenuli u obilazak.

Oh, kako su se vrijedne ruke potrudile. Bilo je tu svega, a tek smo krenuli. Osim već nam poznatih štrudli sa sirom, jabukama, višnjama i bučom, za oko su mi naravno zapele neke nove kombinacije nadjeva. Razne vrste brašna u tijestu na štandu OPG-a Brletić iz Ogulina su štrudlama dale zanimljiv štih klasičnom punjenju od jabuka, a gospođa s kojom sam popričala mi je otkrila da ih nije bilo lako izvaljati.

Nije bilo lako ni izvaljati zasigurno ni one od heljdinog brašna koje su s punjenjem od sira i tamnim tijestom vrlo lako mogle zavarati i privući ljubitelje čokolade koji ne bi ostali razočarani ni s ovom poslasticom, sigurna sam.

Nizale su se tu kojekakve zamamne štrudlice, one s butternut tikvom pa slatke s malinama, cijeli niz raznih kombinacija sa sirom, i korak po korak, došli smo do jedne koja nas je odmah osvojila.

Ona s čvarcima. Iznenadilo nas je i tko je za nju zaslužan, Informatički centar KIS. Kao vizažistici u kuhinji, sasvim mi je bilo jasno već nakon nekoliko trenutaka kako informatičari završe na istom mjestu. Vrlo lako. Nakon isprobavanja odlične štrudle s čvarcima, svi smo se uglas složili da će ovo kolinje jedna runda čvaraka sigurno završiti u štrudli.

Unatoč tome što je ovaj blog tradicionalan, što sam sklonija tradicionalnim okusima, što se slatkog tiče, pomodna sam i vjerujem u čokoladu. Da. Našla sam i nju. Slatku štrudlu s višnjama i Nutellom koju smo pronašli na štandu obrta Plitvička štrudla i još punih usta sam jednom rukom u Google ukucavala "plitvička štrudla recept". Sad već znate što vas na blogu očekuje u skoroj budućnosti.

Štand po štand i došli smo do još jedne poslastice kojoj sam se veselila. Bregovska pita udruge žena Bregi nas je omamila svojim mirisom koji me podsjeća na Božić i zove na šalicu vrućeg čaja uz ovaj divan kolač unatoč tome što nas je ovu nedjelju pratilo prekrasno sunce i visoke temperature. Miris jabuka i cimeta, okus grožđica i već sam u nekom drugom godišnjem dobu. Gospođe su nam objasnile da se radi o kolaču koji je na listi nematerijalnih kulturnih dobara Hrvatske i nakon što smo je kušali, možemo samo reći- zasluženo.

Nije to sve što je došlo iz koprivničkog kraja. Gospođa Mirjana iz restorana Klas je održala odličnu radionicu na kojoj smo pozorno pratili izradu štrudle sa sirom i koprivom  da bi što više toga naučili i kvalitetno se pripremili za nadolazeće izazove s vučenim tijestom.

Inspiraciju smo potražili i van granica Lijepe naše, na štandu Udruge žena Bihać- Brekovica koje su sa sobom donijele štrudlu punjenu pekmezom od šljiva i orasima te mnoštvo drugih zanimljivih slastica.

Već smo bili umorni što od jela što od sunca kad smo shvatili da se priprema natjecanje u izradi najbolje štrudle te smo vrijeme do početka natjecanja odlučili provesti u redu. Da, i ovo ste dobro pročitali. Višemetarski red ispred restorana Žganjer je značio da se tamo sprema nešto fino. I da. Bila je tamo. Ta obećana mi štrudla od janjetine za koju sam bila spremna i na suncu stajati u redu.

Cupkajući nestrpljivo s noge na nogu, opet sam ogladnjela i odlučila uzeti još po koju štrudlicu čiji su mi se nadjevi svidjeli. Od 17 vrsta štrudle, odabrala sam osim janjetine i onu pod nazivom Rujan u srcu koja je bila punjena domaćim sirom, bučom, sjemenkama suncokreta i mrkvom te Jesensku štrudlu s ozaljskih dvora koja me privukla zanimljivom kombinacijom bundeve, gljiva, špeka i đumbira.
Meni mesojedu je, naravno, janjetina bila najdraža no zasigurno ne idem kući bez inspiracije.

Taman se pojela štrudla s janjetinom, a već je krenulo natjecanje. Osam timova je spremno čekalo znak dok se žiri skupljao na pozornici da bi ohrabrio natjecatelje i poželio im sreću.

U žiriju su ove godine bili već spomenuti Stevo Karapandža, Branko Ognjenović i Tomislav Špiček te su najboljom proglasili štrudlu natjecateljice Kristine Novosel, kuharice hotela Amarilis u Netretiću koja je svoju štrudlu nadjenula domaćim kruškama, svježim sirom i bademima sa željom da ponudi nešto novo, svježe, slično tradicionalnom, a ipak s pomakom te tom kombinacijom osvojila žiri. Čestitamo pobjednici, ali i svim sudionicima koji su hrabro na žestokom suncu razvlačili tijesto i dali na sud svoje najbolje štrudle. Bili ste odlični.

Iz Jaškova, oduševljene, site i vesele otpratio nas je topot kopita prekrasnih konja koji su vukli za sobom kočiju punu isto tako oduševljenih i veselih posjetitelja ovog malog, a velikog festivala.

Veselimo se i idućoj godini, sigurna sam da će ovo selo primiti još više duša željnih dobre štrudle i zabave, a nešto što bi nas iznimno veselilo su štandovi i kućice vinara tog kraja kojih ne nedostaje. Tako bi ponuda ove manifestacije zaista bila potpuna uz vrhunske štrudle, kojekakve proizvode lokalnih OPG-ova i nezaobilaznu Žganjerovu janjetinu.