Vilicom kroz francuski krumpir

Jedno od najdražih mi jela u djetinjstvu koji još uvijek i rado i često pripremam. Brzinski, jednostavno a meni prefino, još uz dodatak neke zelene salate i nitko sretniji od mene koja obožavam krumpir i mislim da bih ga bez ikakvih problema mogla jesti svaki dan na sto načina. A krumpir zaista možemo pripremati na sto načina.

Ovaj francuski krumpir samo ugrubo ima neke veze s Francuskom i to po tehnici pripreme, točnije, gratinu, narezanom krumpiru na ploške zapečenom s preljevom od vrhnja i jaja.

Neka je nama finih naziva za, zapravo, sirotinjsko jelo koje je bilo tu za radnike na polju. Zato naš francuski krumpir nikad nije bio bezmesni, uvijek se tu dodavalo šunke, špeka, kobasica. Recimo, meni je ovo jedan od recepata s kojim trošim ostatke uskršnje šunke i kuhanih jaja.

Recept:

1 kg krumpira
6-8 jaja
kiselo vrhnje
vrhnje za kuhanje
200 grama sira za ribanje
šunka, špek, kobasice (po želji)

Krumpir kuham u kori. Osobno volim da ostane čvršći i da se "dokuha" u pećnici. Ok, vrlo često se zaboravim pa ispadne to nešto ipak mekše no cilj je da bude čvršći, da se lijepo reže na ploške.
Ne znam kako vi no ja u zadnje vrijeme imam dosta problema s odabirom krumpira. Oduvijek su me učili da je žuti za kuhanje, crveni za pečenje. Danas, ne znam više što me očekuje ispod kore. Nekad je u istoj vreći više različitih vrsta, s istom korom no neki trebaju dužu a neki kraću termičku obradu.
Trebalo bi neki vodič kroz vrste krumpira napraviti s detaljnim uputama i instrukcijama gdje koje kupiti.

No dobro. Krumpir se kuha, naravno kuhamo i jaja. Na tvrdo, da se lijepo režu.
Moram priznati da kuhana jaja nisu moj favorit u ovom jelu i često ih stavim manje nego što bih trebala jer ne volim da prevlada okus jaja.
Dok se kuhaju krumpir i jaja, pripremim si ostale sastojke.

Narežem šunku, špek i kobasice. Najveća sreća u ovom receptu je da doista možete dodati što god vam odgovara. Čak i pečene odreske koje ste prethodno pripremili. Mi se volimo zadržati ipak na suhom mesu koje imamo pri ruci a srećom, Zvonimirov tata se brine da toga nikad ne nedostaje.

Pripremila sam i umak kojim ću zaliti krumpir. Volim staviti osim slatkog vrhnja za kuhanje i dosta kiselog vrhnja, ako ga slučajno nemam u frižideru, posluži i jogurt. Iako se to rijetko događa jer mi je kiselo vrhnje uz krumpir nešto što se uvijek trudim imati pri ruci.

Uz vrhnje stavljam i dva jaja te poslom, popaprim i stavim sitno sjeckanog peršina.
Glatki umak može na stranu čekati svoj red.

Krumpir ohladim dovoljno da ga mogu držati u ruci, guliti i rezati. Ok, nekad se preračunam pa opečem ruke malo no to se izliječi poslije s prefinim jelom.
Također sam očistila i jaja i mogu ići redati sastojke u tepsiju koju sam za to namijenila.

Ovaj put je to vatrostalna visoka zdjela.
Stavila sam na dno ulje. Možete naravno ulje zamijeniti maslacem koji ja nisam nažalost imala pri ruci ovaj put.

Pa redanje sastojaka. Red krumpira, red jaja, red suhog mesa. Red krumpira, red jaja, red suhog mesa. I završavamo s još jednim redom krumpira.

Ako nemam neko preslano meso, obično svaki red jaja i krumpira posolim i popaprim.
Na kraju sam preko krumpira naribala sir i sve prelila pripremljenim umakom od vrhnja.

Sir nismo stavljali kad sam bila dijete. To sam sama dodala na mamin recept pošto Zvonimir obožava sir a savršeno odgovara u jelo.

Pećnicu sam ugrijala na 200 stupnjeva i pekla krumpir tako 15 minuta i onda sam smanjila na 175 °C i ostavila da se peče dok nije poprimilo zlatno smeđu koricu na vrhu, sve skupa sigurno 40ak minuta no to najbolje vidite tijekom pečenja kako jelo poprima boju.

Svaki put sam dosta nestrpljiva i jedem vrelo jer mi se ne da čekati da se malo prohladi. Ali ako pustite par minuta da se krumpir ohladi, umak će se stisnuti i krumpir će se savršeno lijepo rezati sa slojevima a neće ništa izgubiti na okusu.

Ovaj put sam bila polunestrpljiva pa nisu toliko lijepi slojevi ali je bilo savršeno fino a taman za ove jesenske dan kad ne znamo što bi kuhali.