Već pogađate da će ovo biti jedan poduži post sa čak dva recepta!
Naime, nekad se desi da svatko ima svoje želje za ručak i onda se kuha svašta. Tako se i nama zalomilo da smo kuhali upravo dva jela. Jedno riblje i jedno mesno.
Naime, imali smo komad zamrznutog bakalara kojeg je trebalo pripremiti dok su piletina i svinjetina već plivali u pacu za kotlovinu. Šta ćemo? Pa oboje.
Krenimo od bakalara na roštilju kojeg smo sparili s kvarnerskim receptom blitve i koprive na padelu.
600 grama smrznutog bakalara
500 grama blitve
400 grama koprive
4 krumpira srednje veličine
češnjak
sol, papar
maslinovo ulje
Ne može jednostavnije a finije od ovog. Bakalara smo još smrznutog stavili na roštilj. Pošto imamo ploču na roštilju, a ne rešetke, prvo smo nauljili ploču potom na njega stavili komade bakalara.
Vatra mora biti umjerena, lagana da ne bi riba unutra ostala smrznuta a izvana reš pečena. Moram priznati da roštiljanje vrlo rado prepuštam onom iza fotoaparata tako da je i ovaj put za divno pečenu ribu zaslužan upravo Zvonimir.
Reklo bi Hladno pivo, sunce piči, mi roštiljamo, cure gule krumpir u hladovini...
I tako je Zvonimir roštiljao a ja sam, neočekivano, gulila krumpir u hladovini. I čistila blitvu. I brala koprive. Friško ubrane koprive su prefine i prebolne. Rukavice nisu uvijek rješenje. No dobro.
Znam ja da svi imaju svoj recept za blitvu i krumpire a sad ću i ja sa svojim. Naime, prvo što napravim je da na maslinovom ulju malo ali stvarno malo zažutim nekoliko češnjeva češnjaka.
Znate, da zamiriše cijela kuća. I na to krumpir narezan na kockice. Čisto da se malo prodinsta s vode dovoljno da prekrije krumpir. I ostavim da se kuha dok ne omekša a tada dodam narezanu blitvu i koprivu.
A koprivu sam prethodno blanširala, prelila hladnom vodom i narezala na rezance kao i svježu blitvu.
Ne kuham to dugo. Ne volim kad se ubije zelenilo. Uglavnom, kuhanu blitvu, koprivu i krumpir začinim i to je to. Volim da ostane malo vode s blitvom, da nije presuho. Tako sam i ovaj put pripremila.
Za to vrijeme je već bakalar bio gotov, samo smo ga posolili još na roštilju. Pripremila sam za njega umak od maslinovog ulja, češnjaka i peršina s kojim smo ga prelili još vrućeg.
I to je to, brzinski i prefino.
S druge strane, kuhala se kotlovina. E to nije brzinski ali je prefino. I ovo nisam ja kuhala pa znate kako to ide, još je finije. Slučajno je bio baš četvrtak a već vam je poznato četvrtkovanje kod Ferine. Uvijek nešto fino miriše. Ovaj put je to bila upravo kotlovina koju je spremao Zvonimirov tata.
Već su nas čekale spremne namirnice. Svinjetina i piletina u pacu, kobasice, povrće izrezano. Sve je bilo spremno. Moram priznati da koliko god volim kuhati, još više volim kad drugi kuhaju. Još je slađe i finije. Tako da sam se ovoj kotlovini izrazito veselila.
Na zagrijani kotao je Zvonimirov tata prvo stavio svinjske masti te na njoj ispekao svinjetinu, piletinu, kobasice i par režnjeva špeka. Špeka mora bit.
Pečeno meso je izvadio sa strane dok je na ostatak masnoće stavio luk da se dinsta. Polako dok ne omekša i raspada se.
Zatim je dodao svježu papriku i također se fino krčkalo dok se paprika nije počela raspadati. Taj proces traje. A traje još i duže kad je vani +30 i sjediš kraj vatre. Tad traje zauvijek. Srećom, nisam bila zadužena za ovaj dio posla pa sam se mogla izmaknuti u hlad. Hvala tati Ferini koji se žrtvovao za nas.
Nakon što su se paprika i luk fino prokrčkali, dodali smo pasiranu rajčicu te cherry rajčice, one smrznute domaće od prošle sezone i one sušene te stavljene u maslinovo ulje sa ružmarinom i bosiljkom koje je pripremio još prošle godine Zvonimirov tata. Naravno, i gljive. Ovaj put su to bili šampinjoni.
Začinili smo kotlovinu majčinom dušicom, ljutom i slatkom crvenom paprikom te se zalilo sa malo vina.
Još malo krčkanja pa pred sam kraj, sol, papar, još začina koji vam odgovaraju i grah. Posebno smo skuhali krumpir koji smo također s grahom dodali u kotlovinu i s tim završili ovo savršeno jelo. Ima sve što volim. Kuhano, pečeno, meso, povrće. Sve je unutra.
Ne moram naglašavati da se jako brzo tanjur počistio i da su ubrzo svi bili sretni i siti i da se čak i na vrućine zaboravilo.
Hvala Zvonimirovom tati što je tako fino kuhao za nas, veselimo se ponoviti!
