Varivo od krastavaca

Ljeto je u punom zamahu i dok se kuhamo na ovoj vrućini jer nismo te sreće da živimo na moru, vjerujte da je čak i nama zadnje na pameti zatvoriti se u kuhinju i nakuhavati. Znate kako je to ljeti. Što manje kuhanja, eventualno roštiljanje i brdo salata, samo da je hladno i svježe.
No, tu i tamo, mora se pojesti nešto na žlicu. Kad sam razmišljala što ćemo, na pameti su mi bile dvije namirnice, krastavci i mahune.

Varivo od krastavaca u životu nisam stavila u usta. Nepojmljivo mi je bilo te fine svježe krastavce jesi kuhane. Mahune volim dinstane ali na juhu ne. Traume iz djetinjstva kad su me tjerali da pojedem mahune u kojima je bila rajčica (naime, do 18. nisam rajčicu jela), zamjerile su mi to jelo i dan danas.

Izbor je pao na varivo od krastavaca pošto ga baš nikad nisam htjela jesti pa eto, da i sebi spremim nešto što ću prvi put probati.


Recept:

800 grama krastavaca
400 grama krumpira
svinjska mast ili ulje
dvije žlice brašna
vrhnje za kuhanje
2 češnja češnjaka
voda ili povrtni temeljac
mljevena crvena paprika
sol, papar, kopar


Tko ne voli miris svježih krastavaca kad se krenu guliti taj ne živi. Znači, ne mogu vam opisati tu sreću kad krenem guliti krastavce i kad taj svježi miris ispuni prostoriju. Pa pola pojedem dok ih režem već jer ne mogu odolijeti samom mirisu.

Oguljene krastavce sam narezala na tanke ploške pomoću čarobnog ribeža. Čas posla. Zatim sam ih posolila i ostavila da puste vodu.
Za to vrijeme sam ogulila krumpir i narezala ga na sitne kockice. Stvarno sitne. Da se skuhaju u isto vrijeme kad i krastavci kojima ne treba dugo.

Dok sam ja gulila krumpir, taman su krastavci spremni. Lagano sam ih ocijedila od viška vode i krenula s kuhanjem.
Na žlici svinjske masti sam popržila dvije žlice brašna. Ovaj dio možete preskočiti no ja zaista jako volim zapršku koliko god me uvjeravali u suprotno. No može se i bez nje.

Dodala sam na poprženo brašno žličicu crvene paprike i umiješala prvo krumpir i dva češnja češnjaka koje sam narezala na sitno. Podlila sam krumpir sa povrtnim temeljcem kojeg sam imala već spremnog no možete, naravno, koristiti i vodu. Promiješala sam dobro da se ne stvore grudice i pustila da par minuta prokrčka sam krumpir i tek onda sam dodala krastavce.

Kad je krumpir gotovo kuhan, znate kad pogledate u lonac i kažete evo još dvije minute? E tad sam dodala vrhnje za kuhanje, možete i kiselo vrhnje ako vam je draži svježiji okus. Začinila sam sa soli i paprom te dodala kopar. Bilo bi savršeno ovo jelo dopuniti svježim koprom kojeg ja, nažalost, nigdje nisam uspjela pronaći no Zvonimirova mama je ljubiteljica kopra pa ga je imala sušenog u svojoj kolekciji začina. Nije smetalo.

I to je to, naše varivo je gotovo.
Da ne bi bilo samo varivo, i iskreno, u strahu da me djetinje odbijanje variva od krastavaca ne ostavi gladnom, za svaki smo slučaj bacili na roštilj i ćevape. Nismo mi bacili, Zvonimir je. S veseljem obznanjujem da ja ne roštiljam i da veselo to zadovoljstvo na ovim vrućinama prepuštam njemu.  Ovi ćevapi koje smo jeli su posebni i najfiniji koje sam jela. Radi ih obitelj Draganić iz Žabnice od svojeg mesa, ovčetine i svinjetine koju su sami uzgojili i mi smo bili sretnici koji su imali priliku degustirati. Ne moram vam govoriti da se domaće raspoznaje bez ikakvih problema i zaista su ovo najfiniji ćevapi koje sam ikada jela.

Uz ovo varivo od krastavaca, nije moglo bolje. S guštom sam pojela sve u tanjuru i došlo mi žao što sam ovo varivo tolike godine izbjegavala. Savršeno za ove ljetne dane, brzo je gotovo a ne znaš jel finije toplo ili hladno. Uživancija!

Od bakalara do kotlovine

Već pogađate da će ovo biti jedan poduži post sa čak dva recepta!
Naime, nekad se desi da svatko ima svoje želje za ručak i onda se kuha svašta. Tako se i nama zalomilo da smo kuhali upravo dva jela. Jedno riblje i jedno mesno.
Naime, imali smo komad zamrznutog bakalara kojeg je trebalo pripremiti dok su piletina i svinjetina već plivali u pacu za kotlovinu. Šta ćemo? Pa oboje.

Krenimo od bakalara na roštilju kojeg smo sparili s kvarnerskim receptom blitve i koprive na padelu.

600 grama smrznutog bakalara
500 grama blitve
400 grama koprive
4 krumpira srednje veličine
češnjak
sol, papar
maslinovo ulje

Ne može jednostavnije a finije od ovog. Bakalara smo još smrznutog stavili na roštilj. Pošto imamo ploču na roštilju, a ne rešetke, prvo smo nauljili ploču potom na njega stavili komade bakalara.

Vatra mora biti umjerena, lagana da ne bi riba unutra ostala smrznuta a izvana reš pečena. Moram priznati da roštiljanje vrlo rado prepuštam onom iza fotoaparata tako da je i ovaj put za divno pečenu ribu zaslužan upravo Zvonimir.

Reklo bi Hladno pivo, sunce piči, mi roštiljamo, cure gule krumpir u hladovini...
I tako je Zvonimir roštiljao a ja sam, neočekivano, gulila krumpir u hladovini. I čistila blitvu. I brala koprive. Friško ubrane koprive su prefine i prebolne. Rukavice nisu uvijek rješenje. No dobro.

Znam ja da svi imaju svoj recept za blitvu i krumpire a sad ću i ja sa svojim. Naime, prvo što napravim je da na maslinovom ulju malo ali stvarno malo zažutim nekoliko češnjeva češnjaka.
Znate, da zamiriše cijela kuća. I na to krumpir narezan na kockice. Čisto da se malo prodinsta s vode dovoljno da prekrije krumpir. I ostavim da se kuha dok ne omekša a tada dodam narezanu blitvu i koprivu.

A koprivu sam prethodno blanširala, prelila hladnom vodom i narezala na rezance kao i svježu blitvu.
Ne kuham to dugo. Ne volim kad se ubije zelenilo. Uglavnom, kuhanu blitvu, koprivu i krumpir začinim i to je to. Volim da ostane malo vode s blitvom, da nije presuho. Tako sam i ovaj put pripremila.

Za to vrijeme je već bakalar bio gotov, samo smo ga posolili još na roštilju. Pripremila sam za njega umak od maslinovog ulja, češnjaka i peršina s kojim smo ga prelili još vrućeg.

I to je to, brzinski i prefino.

S druge strane, kuhala se kotlovina. E to nije brzinski ali je prefino. I ovo nisam ja kuhala pa znate kako to ide, još je finije. Slučajno je bio baš četvrtak a već vam je poznato četvrtkovanje kod Ferine. Uvijek nešto fino miriše. Ovaj put je to bila upravo kotlovina koju je spremao Zvonimirov tata.

Već su nas čekale spremne namirnice. Svinjetina i piletina u pacu, kobasice, povrće izrezano. Sve je bilo spremno. Moram priznati da koliko god volim kuhati, još više volim kad drugi kuhaju. Još je slađe i finije. Tako da sam se ovoj kotlovini izrazito veselila.

Na zagrijani kotao je Zvonimirov tata prvo stavio svinjske masti te na njoj ispekao svinjetinu, piletinu, kobasice i par režnjeva špeka. Špeka mora bit.

Pečeno meso je izvadio sa strane dok je na ostatak masnoće stavio luk da se dinsta. Polako dok ne omekša i raspada se.

Zatim je dodao svježu papriku i također se fino krčkalo dok se paprika nije počela raspadati. Taj proces traje. A traje još i duže kad je vani +30 i sjediš kraj vatre. Tad traje zauvijek. Srećom, nisam bila zadužena za ovaj dio posla pa sam se mogla izmaknuti u hlad. Hvala tati Ferini koji se žrtvovao za nas.

Nakon što su se paprika i luk fino prokrčkali, dodali smo pasiranu rajčicu te cherry rajčice, one smrznute domaće od prošle sezone i one sušene te stavljene u maslinovo ulje sa ružmarinom i bosiljkom koje je pripremio još prošle godine Zvonimirov tata. Naravno, i gljive. Ovaj put su to bili šampinjoni.

Začinili smo kotlovinu majčinom dušicom, ljutom i slatkom crvenom paprikom te se zalilo sa malo vina.

Još malo krčkanja pa pred sam kraj, sol, papar, još začina koji vam odgovaraju i grah. Posebno smo skuhali krumpir koji smo također s grahom dodali u kotlovinu i s tim završili ovo savršeno jelo. Ima sve što volim. Kuhano, pečeno, meso, povrće. Sve je unutra.

Ne moram naglašavati da se jako brzo tanjur počistio i da su ubrzo svi bili sretni i siti i da se čak i na vrućine zaboravilo.

Hvala Zvonimirovom tati što je tako fino kuhao za nas, veselimo se ponoviti!