Slavonski gulaš

Hladnije vrijeme me sve više vuče prema žlici i toplim juhama i gulašima. Za slijedeći recept sam odabrala upravo slavonski gulaš. I zbog žlice, i zbog toga što sam imala fini komad junetine taman za to jelo.

Recept:

1 kg junetina
0,5 kg svinjetine
2 žlice svinjske masti
3 glavice luka
tri češnja češnjaka
1 ljuta papričica
sol, papar
šampinjoni
crvena paprika (ljuta i slatka)
tri veća krumpira
1-2 dcl crnog vina
voda

Primjećujem da je ove godine luk posebno ljut i svako sjeckanje je popraćeno suzama u ogromnim količinama, ali ovaj, ovaj me dotkuao. Čak su ljudi oko mene bježali iz prostorije koliko je peklo.
Znači, prvo sam nasjeckala luk. U loncu sam zagrijala mast i na to dodala luk. Ja volim posoliti luk da bi što prije pustio svoju tekućinu i finije se prodinstao. Kad je luk postao staklast i tekućina se izgubila, začinila sam crvenom paprikom (slatkom i ljutom) i dodala meso.

Prvo sam dodala junetinu jer njoj treba više da se skuha od svinjetine. Nakon 15ak minuta, i svinjetina je u loncu. Dodala sam u meso tri češnja češnjaka, prodinstala sam to nekoliko minuta i onda dolila vode da pokrije meso.
Tokom kuhanja, cijelo sam vrijeme malo po malo dolijevala vodu, čisto da ne pretjeram pa da bude previše jušno. Lakše mi je tako kontrolirati guštoću. Nakon pola sata kuhanja, dodala sam šampinjone narezane na četvrtine i deci- dva crnog vina, a nakon sat vremena i krumpir, oguljen i narezan na kockice.

Gulaš se fino krčkao otprilike dva sata, uz povremeno miješanje i dodavanje vode. Pred kraj sam očistila jednu svježu ljutu papričicu od koštica i dodala je da pusti malo žestine. Prsti su me pekli još satima poslije. Trudila sam se da ne krenem prstom kraj oka. Ne bi mi bilo prvi put.
Znam da neki dodaju i brašno da bi se zgusnulo no nama nije bilo potrebno jer su i luk i krumpir već zgusnuli tekućinu.Začinili smo pred kraj sa još soli i papra po ukusu.

I to je to, gulaš na stol, u tanjur i sa malo finog kruha, i odmah je toplije.
Eh da, kako je već nekako normalno postalo da se paralelno radi drugi ručak za Zvonimira, ovaj put smo imali gošću sa posebnim potrebama, onim veganskim.

Kako je u hrvatskim tradicionalnim receptima teško naći onaj koji ne sadrži namirnice životinjskog porijekla, improvizirali smo s glavnim jelom. Draga Vanja se zadovoljila bučom zapečenom u pećnici začinjenom s puno ružmarina i bosiljka. I naravno, zdjela zelene salate.

Za desert sam se ipak pripremila i Vanja je dobila svoju vegansku varijantu našeg recepta, no o tome više u drugom postu.