ponedjeljak, 9. svibnja 2016.

Janjetina s bobom


S velikom radošću i nestrpljenjem sam iščekivala ovo kuhanje. Iz više razloga. Prvo, odlučila sam već prije da će slijedeći recept biti onaj s bobom. Moram priznati da bob nije namirnica koju koristim često i veselila sam se ovoj prigodi. Drugo, istražujući malo recepte, odlučila sam bob spariti s janjetinom. A svi oko mene znaju koliko volim janjetinu. Ma ne volim je, naprosto je obožavam i malo toga zapravo ne bih mijenjala za porciju dobre janjetine. 
Posebno veselje, ono možda najveće, mi je donijela nova keramička zdjela koja nam je stigla iz Jerovca pokraj Ivanca iz radionice Keramike Mecena. Ovaj blog nam je do sad donio mnoga divna poznanstva, prijateljstva i suradnje i iznimno smo zahvalni na tome, kao i na prilici da nam za oko zapne rad majstora lončarstva i da nedugo zatim već kuhamo u jednom od divnih keramičkih lonaca iz obiteljske radionice. Da bude još posebnija, naš lonac ponosno nosi natpis s imenom bloga. 


Osim cijele ove uzbuđenosti oko novih stvari u kuhinji, gost na večeri nam je bio ni manje ni više nego Francuz. Johannov posjet Zagrebu smo morali završiti finom domaćom klopicom. Razumijete sav pritisak koji je bio na meni? Treba obraniti čast naše kulinarske tradicije spram one francuske razvikane diljem svijeta. Da saznate jesmo li uspjeli, unatoč malim teškoćama, morat ćete ipak pročitati ovaj poduži post do kraja.


Janjetina s bobom

1,5 kg mlade janjetine (but)
1,5 kg neočišćenog boba
0,5 kg krumpira
0,2 kg pancete 
2 glavice luka
2 paprike
3 rajčice
maslinovo ulje
1,5 dcl bijelog vina
4 češnja češnjaka
majčina dušica, ružmarin, bosiljak
sol, papar
crvena paprika
chilli papričice
temeljac od janjećih kostiju

Sam pojam kuhanja u keramičkim zdjelama me strašio. Gubivši se u bespućima internet informacija, zaključila sam u jednom trenu da je najbolje da ja tu zdjelu imam za ukras jer ću sigurno nešto zeznuti. Pa hrana mora hladna unutra, pa se mora postepeno zagrijavati, pa ne smije na štednjak, pa smije, pa se ne smije dodavat hladnih namirnica tokom kuhanja, i tako u nedogled. 


Bih li pekla ili kuhala ovo jelo u ovoj zdjeli? Što ću, kako ću i na kraju je ispalo odlično iako ću slijedeće jelo zasigurno obrnutim redoslijedom. Jer su me ovog puta uspjele informacije na internetu zbuniti. Prva stvar, ovaj lonac treba namočiti na cca pola sata u vodu prije upotrebe pa osušiti nakon toga. 


Dok se lonac pripremao za upotrebu, ja sam pripremala janjetinu. Odvojila sam meso od kostiju, kosti odmah ubacila kuhati za temeljac i do toga uz pomoć prijatelja, narezala janjetinu na kockice i očistila bob i drugo povrće te nasjeckala slaninu. 


Kako mi je internet dao informaciju da ubacim sve u lonac hladno tako sam u lonac utrpala nasjeckani luk, rajčicu kojoj smo prethodno skinuli kožicu, paprike, krumpir izrezan na veće kocke, meso i sve smo zalila temeljcem i finim bijelim vinom.


Naravno, ubacila sam unutra i sve začine i na kraju dodala mrvicu maslinovog ulja, neka se nađe.
Htjela sam da ima više tekućine. Da bude više na žlicu to sve pa sam i dodala više temeljca. 
I dalje sam poklopila lonac i sve ubacila u pećnicu. Prvo hladnu da se sve skupa zagrije na 200 stupnjeva. Pojačala sam na 220 i ostavila da se krčka tako cca 1,5 h. 


Kad sam otvorila nakon sat i pol lonac, nisam bila zadovoljna. Tekućine je dosta ostalo, i nije se dovoljno povezalo. Pošto su gosti već nestrpljivo čekali večeru, morala sam ubrzati stvar pa je lonac na kraju završio na štednjaku, gdje se krčkao još sat vremena. 


U tom trenu sam bila najnervoznija. Znate onaj osjećaj kad želite da sve bude savršeno i ne ide? E to se upravo dogodilo. Miris je bio nevjerojatan, znala sam da ne može biti loše, samo da se sve još malo sjedini i bit će odlično.


Nakon sat vremena sam dodala bob i vratila u pećnicu na još 20ak minuta na 250 stupnjeva. 
Nestrpljivo iščekujući konačan rezultat, što ja, što gladne duše oko stola, razmišljala sam o tome kako ću slijedeći put obrnuti proces. Prvo ću povrće izdinstati na štednjaku, dodati meso, temeljac i začine i onda sve ubaciti u pećnicu. Eto, čovjek uči dok je živ, tako ću i ja očito učiti dok je god novih stvari u kuhinji. Koliko god sam bila nervozna, dok smo iznijeli jelo na stol, bila sam presretna. 





Osim što je miris i one na dijeti prisilio da ipak uzmu tanjur, naš gost iz Pariza je bio oduševljen. To je bilo najvažnije. 
Ono što je meni najbitnije, sve se pojelo, bob je bio predivan a janjetinu nisam upropastila što mi je zapravo bio najveći strah. 


Hvala još jednom Keramika Mecena na novom komadu posuđa s kojim učimo i otkrivamo nove okuse i hvala našem gostu Johannu na druženju i finom francuskom vinu kojim smo ovu večeru popratili!



Bon appetit!

Nema komentara:

Objavi komentar