Goranski nadjev i pokušaj pince

Za ovaj Uskrs sam već unaprijed odredila da ću se okušati u tri recepta. Šunka u kruhu, pinca i goranski nadjev.

Ni jedno od toga se ne sprema u mojoj kući i htjela sam isprobati i nove stvari. Šunku u kruhu smo obavili prošli tjedan, a ovaj tjedan su nam ostali goranski nadjev i pinca.
Nakon proučavanja milijun recepata za goranski, kontaktiranja prijatelja koji imaju veze s goranskim krajem, zaključila sam da ne mogu puno promašiti ako napravim po svom guštu.
Ajmo krenuti od samog početka. Goranski nadjev ima još sto drugih imena. Nadelo, crnoluški želudac, želodac, budla i da ne nabrajam dalje, mi smo ostali na nazivu goranski nadjev.

Kako ima sto imena, tako ima i sto recepata. U neke ide mladi luk, u neke ne ide. U nekima se šunka i slanina popeku prije nadjevanja, u nekima ne, negdje se nadjev peče, negdje se kuha. Mi smo se odlučili za opciju miješanja svih tih recepata. Pa evo ga.

500 grama starog bijelog kruha bez kore (star dva dana)
10 jaja
300 grama šunke
200 grama slanine
2 mlada luka
sol, papar

Pošto smo prošli put radili šunku u kruhu, ovaj put sam odlučila šunku samo skuhati. Viškove sam odrezala upravo za ovaj recept i 300 grama od te kuhane šunke sam nasjeckala na male kockice, kao i slaninu.

Spomenut ću usput da sam šunku skuhala i da su neki članovi proširene familije koji su nam se pridružili toliko fino pitali hoće li opet biti u kruhu, da sam eto, i ovu šunku umotala u kruh. I opet je ispala savršeno.

Vratimo se na nadjev. Umutila sam 10 jaja, kruh možete narezati na sitne kockice ili kao ja, direktno ga smrviti u zdjelu s jajima. Dodala sam šunku i slaninu te nasjeckala mladi luk i ubacila ga u smjesu.
Smjesa ne smije biti ni pregusta ni prerijetka. Što god to značilo. Zaključujem da je ne pregusto i ne prerijetko upravo to kaj sam ja napravila.

Začinite po vlastitom ukusu. Pripazite koliko vam je slanina slana i koliko vam zapravo soli treba. Ja sam stavila jako malo pošto je špekec koji smo koristili poprilično slan.

Crijevo. Znači, goranski nadjev se tradicionalno spremao u suhom svinjskom želucu. Pošto sam evo, zadnji svinjski suhi želudac potrošila neki dan, morali smo kupiti. Problem broj dva, kad se sjetiš da ti treba crijevo dan prije kuhanja, čak ni dan nego večer, velike su mogućnosti da ćeš izvisit i da nećeš imati ni crijevo ni želudac. Dok sam razmišljala o drugim opcijama (pečenju u kalupu, kuhanju u krpi itd.), javio se Zvonimirov tata i izvukao umjetna crijeva koja su bila rezerva za kolinje. Hvala mu, spasio nas je.

Pošto su ova crijeva bila za neku malo deblju salamu, uzela sam dva i namočila ih pola sata prije upotrebe, da omekšaju. Omekšala smo napunili nadjevom. Nikako puna, 3/4 crijeva otprilike treba napuniti. Zavezali smo napunjeno crijevo na kraju i stavili kuhati u mlaku vodu.
Goranski nadjev se kuha otprilike sat vremena.

Nakon prvotnog paničarenja da sam sigurno nešto krivo napravila i da se neće nadjev napuhnuti i da će to izgledati grozno, crijevo se počelo puniti i odahnula sam. Bit će super.

I bilo je. Nakon kuhanja, stavili smo nadjev u crijevu da se hladi. nakon što se ohladilo, i nakon što je bila gotova i ponovljena šunka u kruhu, mogli smo degustirati.

Kažu recepti koje sam našla da se crijevo skida kao na salami, koliko mislimo pojesti. Mi smo jednu "kobasicu" riješili odmah tako da smo je odmah i ogulili. Izgledalo je čarobno a takvog je i okusa bilo. Živjeli Gorani!

Osim ponovljene šunke u kruhu, radili smo i pincu. Dobro, ja sam je radila i preuzimam svaku odgovornost za zločin koji sam nad ovim divnim tijestom počinila.
Ne znam što se dogodilo. Napisat ću recept i što sam radila, čisto da mi netko ukaže na pogrešku i što mogu ispraviti za slijedeći put. Da se razumijemo, okusom je ova pinca bila savršena, samo mi nije izgledala kao primjerci koje sam pogledala.

1 svježi kvasac
1 žlica šećera
200 ml toplog mlijeka
500 grama brašna
žličica soli
75 grama otopljenog maslaca
3 žumanjka
75 grama šećera
2 vanilin šećera
korica limuna
korica naranče
malo soka od naranče
rum
1 jaje za premazivanje

Ok, kvasac s mlijekom, malo šećera i brašna pustila da nadođe. Pomiješala dignuti kvasac sa prosijanim brašnom i soli. Naribala sam korice limuna i naranče i istisnula sok od pola te narače.
Otopila sam maslac i dodala ga skupa sa žumanjcima, šećerom, vanilin šećerom i rumom.
Zamijesila sam tijesto u kuglu i pustila da se diže cca sat vremena.

Dignuto tijesto sam premijesila da iziđe zrak, podijelila na dvije kugle i stavila na lim obložen papirom za pečenje te sam pustila da se diže na toplom još dva sata. Naravno, premazala sam kugle razmućenim jajetom.

Nakon što se tijesto ponovno dignulo, zagrijala sam pećnicu na 180 stupnjeva, zarezala pince. Krivo ih zarezala. Oblik križa sam shvatila kao zazrezati pincu na četiri dijela. Ukazali su mi kasnije na to da se pinca zareže na  tri dijela. Ups.

Pince sam još jednom premazala jajetom prije pečenja.
Pekle su se cca 25 minuta dok nisu dobile divnu boju.

Ono što se dogodilo da su mi ispale grudaste. I nisu bile lijepe kako sam si ja zamislila.
Svejedno ih je Zvonimir prekrasno poslikao i svejedno su bile prefine. Zaista, zaista prefine.
Ako netko zna gdje sam pogriješila u postupku i zašto mi nije izvana ispalo fino zaglađeno, pišite mi, da znam popraviti za slijedeći put! Hvala!

I u ovom postu moram zahvaliti divnim ljudima koji su bili s nama za stolom i koji su trpili moje cendranje cijeli dan, i strpljivo čekali da hrana bude gotova. Najbolji ste.

Svima vam želimo sretan Uskrs i lijepo provedene blagdane sa svojim najbližima uz puno fine papice!