Proljeće je moje doba godine. Obožavam ga i da, želim ga jesti. Sve što sad izraste je prefino, već sam se zasitila i matovilca i radiča, sad je na redu mlada lijepa kopriva.
Koprivu nisam imala naviku jesti i nije mi padalo na pamet to ići brati jer kad sam bila dijete, bile su svugdje gdje sam htjela ići. I boljele su. Vrijeme je za osvetu! Pojest ću ih.
Zvonimirov tata je nazvao, rekao da ima mladih lijepih kopriva i da bi mogli kuhati upravo to. Odlično. Tražeći po receptima, sjetila sam se da sam ne tako davno radila rudarsku greblicu u koju tradicionalno idu orasi, špinat ili upravo koprive. Bilo je to to. Rudarska greblica s koprivama.
Ime ovog specijaliteta dolazi iz samog mjesta Rude pokraj Samobora u kojem se, usmena predaja kaže, od 16. stoljeća upravo ovaj slani kolač priprema. Tada kao obrok koji su tamošnji rudari nosili sa sobom na posao, danas kao dio gastronomske baštine ima i svoje Dane rudarske greblice. vrijedi isprobati, zar ne?
Recept:
550 grama glatkog brašna
1 svježi kvasac
2,5 dcl mlijeka
2 dcl kiselog vrhnja
sol
500 grama svježeg sira
1 jaje
200 grama koprive
maslac
Kvasac za tijesto sam nadigla, kao i obično, sa deci toplog mlijeka, malo brašna i šećera. Dodala u prosijano brašno, dodala ostatak mlijeka, sol i kiselo vrhnje.
Zamijesila sam mekano tijesto i ostavila ga cca pola sata na toplom da se diže.
Za to vrijeme sam pripremila nadjev.
Mislite da su se koprive samo stvorile? E nisu. Išli smo u branje. Rukavice na ruke i ajmo. Zvonimirov tata me naučio da se trgaju samo prva četiri lista mlade koprive. Dok sam ja bojažljivo u rukavicama trgala koprive, on ih je golom rukom spremao u košaru.
Mislim da nikad neću doći na taj nivo s obzirom na to da su me uspjele opeći i preko rukavice. Najbolja osveta? S njima u lonac.
U vrelu vodu sam strpala košaru kopriva. Znate, isto kao i sa špinatom, mislite da ih ima mnogo, a na kraju dobijete od košare kopriva par kvrgica blanširanog ocijeđenog lišća.
Nisam ih dugo kuhala jer sam htjela da zadrže svoju finu zelenu boju pa sam ih odmah nakon par minuta kuhanja stavila pod ledenu vodu. Ocijedila sam ih i isjeckala na sitno za naš nadjev.
Svježi kravlji sir sam pomiješala sa jednim jajetom, posolila i dodala koprivama. Već u tom trenutku izgleda prekrasno. Jedva sam čekala da vidim gotovo jelo.
Tijesto se taman dignulo i bilo je vrijeme za valjanje. Da meni bude lakše, imam mušku Zvonimirovu ruku koja ga je umorila za mene iliti razvaljala za početak a onda sam ja dovršila. Sigurno je zbog njegove pomoći jelo na kraju bilo predivno.
Tijesto se valja na duplu veličinu tepsije u kojoj ćemo peći. Donja polovica na koju ide nadjev bi trebala biti mrvicu deblja od polovice koja prekriva nadjev. Znači polovicu stavimo na namašćen pleh, rasporedimo nadjev i prekrijemo ostatkom tijesta. Zavinemo rubove da nadjev ne iscuri.
Ubacila sam greblicu u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva na 25 minuta. Još vruću sam premazala sa još malo maslaca i izrezala na lijepe komade.
Preponosna sam kako mi je uspjela. Znam da nije iz Ruda i da treba upravo tamo otići probati pravu greblicu ali i ova je zaista bila prefina.
A recept iz mog kraja :)
OdgovoriIzbrišiFino, fino mada mi je još uvijek najdraža sa orasima.