Prigodno petkom na jelovniku nešto iz mora, a inspiracija je bila zapravo negdje drugdje.
Jeste li čuli za plavi krumpir? Ja jesam, no nisam ga imala priliku jesti i obradovala me vrećica upravo tog krumpira.
Mašta je proradila i odlučila sam spremiti dva jela s tom namirnicom iz dalekog Perua. Osim te plavo ljubičaste boje koja me osvojila, blagodati ove namirnice su mnogobrojne. Bogat je antioksidansima i vlaknima, a u potpunosti bez kolesterola.
No, mi nismo blog koji se bavi takvim činjenicama već finom tradicionalnom hranom te smo ovaj plavi krumpir odlučili pripremiti u salati s lignjama u jednostavnom dalmatinskom receptu.
Da ne bi bilo predosadno, a rekla bih i prezdravo, otišli smo i malo dalje do Kanade po jedan recept koji već dugo želim pripremiti. Poutine je kanadsko jelo koje se sastoji od prženih krumpirića, sira i umaka spremljenog od pečenja ili goveđeg temeljca.
Učinilo mi se zgodno da taj recept prvi put pripremim upravo s ovim plavi krumpirom.
No krenimo od tradicionalnog dijela ovog posta.
Krenimo od samog odlaska na plac po lignje. Koje su bezobrazno skupe. I mislim da je ovo drugi put u životu da nisam posegnula za smrznutim bogapitajotkud lignjama već sam ciljano išla po svježe.
Što je značilo i još jedan omražen detalj osim posezanja duboko u novčanik, posezanje u utrobu lignje.
Salata od lignji s plavim krumpirom
0,5 kg očišćenih lignji
0,3 kg plavog krumpira
6 češnja češnjaka
sol, papar
maslinovo ulje
limunov sok
list peršina
Očistila sam lignje. Da. Iščupala sam iznutrice, s glavom. Gurnula i prste i pročeprkala po unutrašnjosti. Nekoliko puta sam poželjela sve baciti u smeće. No uspjela sam.
Očišćene i oprane lignje sam narezala na kolutiće i pustila da čekaju svoj red.
Ovaj krumpir koji sam dobila je bio najsitniji koji sam ikad vidjela. Znate kako mrzimo čistiti mlade male krumpiriće? E ovo je još gore i uz to ostavlja boju na rukama.
Tako da sam već dio krumpira gulila od ranog jutra, i uz to uspjela odgledati dvije epizode serije i zdjela je bila napola puna. Ili prazna. Ovisi kako gledate na to.
Narezala sam krumpire na sitne što kockice što kolutiće i stavila ih kuhati u posoljenu vodu otprilike 10-15 minuta uz provjeravanje jesu li dovoljno mekani.
U isto vrijeme sam kuhati stavila i lignje, u dovoljno vode da ih prekrije, posolila i dodala dva češnja češnjaka.
Lignje su se kuhale dvadesetak minuta, a za to vrijeme sam na sitno isjeckala češnjak i list peršina.
Sve skupa sam pomiješala, začinila svojom soli s mješavinom začina za salatu (hvala, mama), zalila bogato maslinovim uljem i sokom pola limuna.
Miris je bio toliko divan da je čak i Zvonimir, koji ne jede lignje, a bome ni salatu, rekao da prefino miriše.
Ono što je mene oduševilo u ovoj kombinaciji, osim okusa, naravno, su boje. Morat ćete se složiti sa mnom da ovo zaista izgleda savršeno.
Salata je bila gotova i bilo je vrijeme za igru. Poutine.
Nikad nisam jela pravi, Kanada je predaleko, no probala sam inačicu u Sloveniji jednom i nadala sam se nečem bar približno sličnom samo s ovim obojenim krumpirom.
Osim što sam od jutra gulila krumpire, kuhala sam i goveđi temeljac za taj famozni umak.
Temeljac sam kuhala od dijela govedine i povrća. Prvo sam sve skupa popekla i onda zalila vodom i pustila da kuha dok se nije reducirao na trećinu od prvotne količine tekućine.
Umak sam pripremila tako da sam na maslacu popržila brašno do zlatne boje, a zatim dodala tri decilitra goveđeg temeljca i decilitar crnog vina i pustila da kuha. Naravno da nisam imala worcester umak koji bi dao tu bogatu smeđu boju umaku, no zadovoljila sam se i s ovom verzijom pošto je umak bio pun okusa govedine. Začinila sam gotov umak soli i paprom.
U originalnom receptu se koristi curd cheese (koji ne znam prevesti na hrvatski) no ja sam odlučila da će baby gouda biti sasvim dobra zamijena.
Ubacila sam krumpire na vrelo ulje i ispržila kako bih i običan krumpir. U zdjelu sam slagala prženi krumpir koji sam posolila, naribani sir i sve sam zalila vrelim umakom od goveđeg temeljca.
Savršeno.
Pripremat ću opet, pobrinuti se da sljedeći put imam i umak od pečenja i goveđi temeljac da finalni umak bude još bogatiji, a zamišljam si i neke komadiće govedine pečene kao za cheesesteake.
Eto, iskoristila sam plavi krumpir u dobre svrhe i isprobala dva odlična recepta. I ne, ne mogu se odlučiti koji mi je draži.
Za ove hladne dane bih radije ovu masniju i slasniju verziju, dok mi je ova zdravija, morska varijanta savršena za ljetne dane.
Nema komentara:
Objavi komentar