Salata od lignji i krumpira

Prigodno petkom na jelovniku nešto iz mora, a inspiracija je bila zapravo negdje drugdje.
Jeste li čuli za plavi krumpir? Ja jesam, no nisam ga imala priliku jesti i obradovala me vrećica upravo tog krumpira.

Mašta je proradila i odlučila sam spremiti dva jela s tom namirnicom iz dalekog Perua. Osim te plavo ljubičaste boje koja me osvojila, blagodati ove namirnice su mnogobrojne. Bogat je antioksidansima i vlaknima, a u potpunosti bez kolesterola.
No, mi nismo blog koji se bavi takvim činjenicama već finom tradicionalnom hranom te smo ovaj plavi krumpir odlučili pripremiti u salati s lignjama u jednostavnom dalmatinskom receptu.

Da ne bi bilo predosadno, a rekla bih i prezdravo, otišli smo i malo dalje do Kanade po jedan recept koji već dugo želim pripremiti. Poutine je kanadsko jelo koje se sastoji od prženih krumpirića, sira i umaka spremljenog od pečenja ili goveđeg temeljca.
Učinilo mi se zgodno da taj recept prvi put pripremim upravo s ovim plavi krumpirom.

No krenimo od tradicionalnog dijela ovog posta.
Krenimo od samog odlaska na plac po lignje. Koje su bezobrazno skupe. I mislim da je ovo drugi put u životu da nisam posegnula za smrznutim bogapitajotkud lignjama već sam ciljano išla po svježe.
Što je značilo i još jedan omražen detalj osim posezanja duboko u novčanik, posezanje u utrobu lignje.

Salata od lignji s plavim krumpirom

0,5 kg očišćenih lignji
0,3 kg plavog krumpira
6 češnja češnjaka
sol, papar
maslinovo ulje
limunov sok
list peršina

Očistila sam lignje. Da. Iščupala sam iznutrice, s glavom. Gurnula i prste i pročeprkala po unutrašnjosti. Nekoliko puta sam poželjela sve baciti u smeće. No uspjela sam.
Očišćene i oprane lignje sam narezala na kolutiće i pustila da čekaju svoj red.

Ovaj krumpir koji sam dobila je bio najsitniji koji sam ikad vidjela. Znate kako mrzimo čistiti mlade male krumpiriće? E ovo je još gore i uz to ostavlja boju na rukama.
Tako da sam već dio krumpira gulila od ranog jutra, i uz to uspjela odgledati dvije epizode serije i zdjela je bila napola puna. Ili prazna. Ovisi kako gledate na to.

Narezala sam krumpire na sitne što kockice što kolutiće i stavila ih kuhati u posoljenu vodu otprilike 10-15 minuta uz provjeravanje jesu li dovoljno mekani.
U isto vrijeme sam kuhati stavila i lignje, u dovoljno vode da ih prekrije, posolila i dodala dva češnja češnjaka.

Lignje su se kuhale dvadesetak minuta, a za to vrijeme sam na sitno isjeckala češnjak i list peršina.

Kuhane lignje sam stavila pod mlaz hladne vode, ocijedila, a isto sam napravila i s krumpirom.
Sve skupa sam pomiješala, začinila svojom soli s mješavinom začina za salatu (hvala, mama), zalila bogato maslinovim uljem i sokom pola limuna.

Miris je bio toliko divan da je čak i Zvonimir, koji ne jede lignje, a bome ni salatu, rekao da prefino miriše.
Ono što je mene oduševilo u ovoj kombinaciji, osim okusa, naravno, su boje. Morat ćete se složiti sa mnom da ovo zaista izgleda savršeno.

Salata je bila gotova i bilo je vrijeme za igru. Poutine.
Nikad nisam jela pravi, Kanada je predaleko, no probala sam inačicu u Sloveniji jednom i nadala sam se nečem bar približno sličnom samo s ovim obojenim krumpirom.

Krumpir sam narezala na štapiće za pomfrit i dobro ga osušila.
Osim što sam od jutra gulila krumpire, kuhala sam i goveđi temeljac za taj famozni umak.
Temeljac sam kuhala od dijela govedine i povrća. Prvo sam sve skupa popekla i onda zalila vodom i pustila da kuha dok se nije reducirao na trećinu od prvotne količine tekućine.

Umak sam pripremila tako da sam na maslacu popržila brašno do zlatne boje, a zatim dodala tri decilitra goveđeg temeljca i decilitar crnog vina i pustila da kuha. Naravno da nisam imala worcester umak koji bi dao tu bogatu smeđu boju umaku, no zadovoljila sam se i s ovom verzijom pošto je umak bio pun okusa govedine. Začinila sam gotov umak soli i paprom.

U originalnom receptu se koristi curd cheese (koji ne znam prevesti na hrvatski) no ja sam odlučila da će baby gouda biti sasvim dobra zamijena.

Ubacila sam krumpire na vrelo ulje i ispržila kako bih i običan krumpir. U zdjelu sam slagala prženi krumpir koji sam posolila, naribani sir i sve sam zalila vrelim umakom od goveđeg temeljca.
Savršeno.
Pripremat ću opet, pobrinuti se da sljedeći put imam i umak od pečenja i goveđi temeljac da finalni umak bude još bogatiji, a zamišljam si i neke komadiće govedine pečene kao za cheesesteake.

Eto, iskoristila sam plavi krumpir u dobre svrhe i isprobala dva odlična recepta. I ne, ne mogu se odlučiti koji mi je draži.

Za ove hladne dane bih radije ovu masniju i slasniju verziju, dok mi je ova zdravija, morska varijanta savršena za ljetne dane.

Faširanci i kelj

Kad bih trebala kopati po okusima djetinjstva iz nekog razloga bih došla na ovo jelo. Moram priznati da kelj nikada nije bio pri vrhu liste mojih omiljenih jela. Ni blizu zapravo. Ali faširanci zato, e njih sam obožavala.

Tako je i danas ali ipak malo više cijenim i kelj. Točnije od ovog kuhanja i ovog posta. Kad sam naletjela na lijepi mladi kelj, nisam dugo razmišljala što ćemo spremati.
Znam da svi znate ovo skuhati. I znam da svi imate neki mamin recept. Cilj ovog posta je da se, kao i ja, prisjetite ovog jela i da možda baš to odlučite staviti na stol vašim ukućanima.

Kelj:
Glavica mladog kelja
tri srednja krumpira
korijen peršina
mrkva
dva češnja češnjaka
komadić suhog mesa
pola glavice luka
dvije žlice brašna
žlica svinjske masti
crvena paprika, sol, papar

Faširanci:
750 grama mljevenog mesa
3 žemlje dan, dva stare
1 dcl mlijeka
1 jaje
sol,papar
pola glavice luka
šaka svježeg peršina

Ono što ja volim prvo napraviti je pripremiti faširance. Žemlje stare bar jedan dan sam usitnila u zdjelu i zalila mlijekom da fino upiju.
Za to vrijeme nasjeckala sam fino na sitne kockice pola glavice luka. Možete vi i više, osobno ne volim da mi luk prevlada svojim okusom pa stavim manje uvijek. I nasjeckala sam peršin. Peršina, za razliku od luka, volim puno u faširancima. Ubacila sam jaje, promiješala, začinila i ostavila smjesu u frižideru dok sam čistila kelj. Ako vam je smjesa slučajno premekana, dodajte žlicu krušnih mrvica, pomoći će.

Kelj sam očistila tako da sam mu otkinula vanjske listove i trgala ostale dok sam pritom micala zadebljanja s njega. Dok nisam veliki obožavatelj kuhanog kelja, obožavam njegov svježi miris. Divan je.
Očišćeni kelj sam potopila u hladnu vodu i oprala, i čekao je tako da ogulim odmah krumpir i pripremim ostale sastojke.

U vrelu blago posoljenu vodu sam uronila očišćeni kelj. Dok mnogi prvo blanširaju kelj pa ga stave na luk koji su nasjeckali i popržili na masnoći, ja to radim malo drugačije.
Kelj u vodu, desetak minuta kasnije mu odmah dodam krumpir, korijen peršina, češnjak, mrkvu, pola glavice luka (u komadu) i suho meso. Pa se to sve zajedno fino krčka.

Dok se kelj krčka, pripremila sam faširance. Oblikovala sam kugle mesa i spljoštilja ih među pobrašnjenim dlanovima. Čas posla. 

Zagrijala sam masnoću i pržila faširance cca pet minuta s jedne i isto toliko s druge strane. 

Oni izvana moraju biti fino pečeni a iznutra mekani. I takvi su i bili. 

Za vrijeme pečenja faširanaca, dovršila sam kelj sa malo zaprške. Znam da mnogi ne vole zapršku, no ja je volim. Ako vam nije do nje, zgusnuti juhu možete sa krumpirom kojeg ćete malo izvaditi, zgnječiti i vratiti nazad. No ja sam radila zapršku, i to tako da sam na malo svinjske masti popržila dvije žlice brašna, dodala žlicu crvene paprike i usipala je u juhu. Začinila sam sa soli i paprom i to je to. Za to su se vrijeme taman faširanci ispekli i već su tanjuri bili na stolu.

Moram priznati da sam ovaj put u kelju uživala. I u faširancima, naravno. Ali me miris kelja podsjetio na mamu. Mama kuha sve. Hoćeš jest, nećeš. Kelj se često doma kuhao i jela sam ga. Kao što rekoh, nije mi bio najdraža stvar na svijetu ali jela sam ga.
Otkad ne živim s roditeljima, kuham ga sad točno drugi put. Jer uvijek ima hrane koju više volim. Ali upravo sam s ovim postom i kuhanjem za isti, zaključila da nije baš tako loš i da će se sigurno naći češće na tanjuru. Meni više kelja a za Zvonimira ipak (za sad!) još uvijek samo faširanci.

Kuhani lokoti u kiseloj repi

Unatoč tome što vani miriše proljeće, još uvijek smo u zimskom razdoblju i još uvijek jedemo prava zimska jela. Repa se kiselila prije, nažalost, nemamo fotografije, no imamo kratke upute za kiseljenje Zvonimirovog tate.

Kako to nije bilo tako davno, još uvijek mi je u nosu miris svježe repe koju smo čistili upravo za kiseljenje. Svaki put kad gulimo tu repu, fascinirana sam svježim i primamljivim mirisom i dođe mi da zagrizem u nju kao u jabuku. Svaki put i odrežem komadić i krenem ga žvakati. Miris divan, okus, meni osobno i ne tako.
Znači, oguljenu repu treba naribati. Što, vjerujte mi, nije lak posao. I traje i traje. Probala sam, nisam izdržala. Zvonimir i njegov tata su bolji u tome.
Davno je bilo kad smo mi to kod kuće radili i moram priznati da se ne sjećam uopće zato me je prilika da vidim kako se to radi iznimno veseli.

Naribanu repu treba dobro posoliti. Zvonimirov tata to radi odokativno, već ima u šaci koliko soli ide ali kad bi trebalo vagati, kaže da ide 15 grama soli na kilu repe. Ribaš, soliš, ribaš, soliš dok ne dođeš do kraja. Vidjela sam da oni to rade u velikom drvenom koritu. Veliko je da se može još jednom izmiješati repa i sol prije nego ide u vreću. Prije se kiselilo (i repa i zelje) u kaci, danas je tu vreća za kiseljenje u koju ide povrće i koja onda ide u kacu. Odlično je jer se ne prlja kaca i ima manje posla.
Što je uvijek dobra stvar. Vreća s repom ide u kacu, dobro se zatvori i na nju idu utezi. I kroz otprilike mjesec dana imate kiselu repu.

Standardno se kod nas repa jede s grahom. Što je odlično, no zanimalo me što se još radi s repom i vratila sam se, naravno, na naš popis jela hrvatske gastronomske baštine na kojem je i ovo jelo, Kuhani lokoti u kiseloj repi.
Prvo mi nije bilo jasno što su lokoti. A kad ono, krmići, kotleti, kako god ih zvali, ono fino ali suho meso svinjice.
Kotlete većinom volim ili punjene ili u nekom saftu tako da je ovo savršen recept za one koji vole malo na žlicu malo na vilicu.

Lokote je dan prije Zvonimirov tata narezao i stavio u pac. Voda, ulje i sol. Ništa više. Tako da su nas oni već napacani dočekali i samo je trebalo krenuti s pripremom.
Da ne bi bilo previše jednostavno, na malo svinjske masti sam prvo prepekla lokote, čisto da dobiju malo boje.

I da bi još manje bilo jednostavno, znate već, Zvonimir ima poseban režim prehrane pa smo njemu jedan kotlet izuzeli od repe i napunili ga ovčjim sirom iz mješine i malo špekeca. I bio je savršen. Ne znam koje mi je bilo draže, evo, ne znam.

Vratimo se mi na lokote i repu. Prepečene lokote sam stavila na stranu i u dubokom loncu zagrijala svinjsku mast, na nju bacila malo nasjeckanog špeka i redom dodavala lokote i repu. Posula sam to crvenom paprikom, zalila sve s puno vode (taman da prekrije sadržaj lonca), dodala lovorovog lista i češnjaka te ostavila da se krčka kojih sat vremena.

Za to vrijeme sam napravila prilog, ovog puta pire od krumpira. Ako bez nečeg ne bih mogla živjeti, onda je to krumpir. Uvijek mi paše u svim mogućim oblicima. Mogla bih ga jesti svaki dan, bez ikakvih problema.

Pošto je naša repa bila dosta slana, i špekec je bio slan, i meso je već bilo nasoljeno, potrebe za dodatnom soli nije bilo. Završila sam jelo s laganom zaprškom (svinjska mast, žlica brašna, još malo crvene paprike) i začinila sam s malo papra na kraju.

Posluženo s pire krumpirom, ovo je pravo zimsko jelo koje podsjeća na mirise bakine kuhinje i grije srce i dušu.

Srnetina u kori od medenjaka

Blagdani su iza nas a s njim i period pečenja kolača i kuhanja svečanih ručkova i večera. Ja predlažem da se isto stavim u natjecateljski dio ekstremnih sportova jer, vjerujte mi, ovo su bili najnaporniji blagdani i imam osjećaj da je cijela ta manifestacija trajala duže od Olimpijskih igara.

Iz istog sam razloga malo podbacila u količini obavljenih postova no jednostavno, nemoguće je sve stići. Taman je 12. mjesec bio početak divne suradnje sa Dukatom koje ste mogli popratiti na njihovom Instagramu dukat_hrvatska i na njihovom Facebook pageu Dukat. Podijelili smo s vama koliko smo mogli i mi na našoj stranici Forking Croatia a evo, sad konačno u miru mogu i s vama podijeliti jedan recept koji je nastao upravo za tu suradnju.

Ovom sam se receptu izrazito veselila i jedva sam ga dočekala probati jer sam znala da postoji, no online nisam mogla pronaći ništa pa sam kopala i tražila dok nisam našla i onda prilagodila našim okusnim pupoljcima. I naravno, preporučujem da probate.

Svakako je ovaj recept savršen za novogodišnji ručak, jer od svih kolačića koje ste ispekli za Božić, zasigurno je koji medenjak ostao i zašto ga ne bismo potrošili na ukusno jelo?
 Osim recepta, potraga za samim fileom srnetine je trajala i trajala no na kraju se završila na Dolcu. Hvala gospodinu koji nam je pomogao u našoj potrazi i savjetovao nas kako i što i koji komad je za nas najbolji.
Krenimo redom, prvo recept a zatim cijeli proces pripreme koji možda malo je kompliciraniji no manje od toga ni ne želimo za pravi svečani ručak.

File srnetine u kori od medenjaka

600 grama srnećeg filea
brašno
Dukat maslac za pečenje
jušni temeljac

Marinada:
3 žlice meda
3 žlice ulja
sok i kora dvije naranče
ružmarin, majčina dušica
češnjak
sol, papar

Kora:
1 naranča
50 grama krušnih mrvica
100 grama medenjaka
6 žumanjaka
sol, papar
100 grama Dukat maslaca
0,5 dcl medice

Krenut ćemo od marinade. Izrežite srneći file na veće komade. Tu sam u startu pogriješila malo, ali sam se ispravila. Neki komadi su mi bili premali zato bih preporučila da ostavit što deblji file da se što finije ispeče na kraju.

Kad ste pripremili meso, vrijeme je za marinadu. Med, ulje, sok i koru od naranče pomiješajte, začinite sa soli, paprom, ružmarinom i majčinom dušicom te naravno, dodajte češnjak. Ostavljam vam količinu češnjaka da sami odlučite jer svatko ima svoj ukus, ja ga recimo ne ljubim u velikim količinama ali za marinade nikad previše.

U toj marinadi ostavite srnetinu da odstoji, najbolje preko noći. Što više vremena imate, to bolje.
Ako vam je ostalo srnećih kosti, odlično bi bilo da paralelno skuhate temeljac od kosti i dostupnog vam povrća jer će vam trebati za dalje.

Za koru od medenjaka napravite smjesu od soka jedne naranče, krušnih mrvica, samljevenih medenjaka (ja sam ih u rukama fino izdrobila), 6 žumanjaka, 100 grama Dukat maslaca, soli i papra. Pustite da smjesa koju ste dobro izmješali odstoji u hladnjaku cca pola sata. Za to vrijeme pripremite meso.

Nakon što je meso odstajalo u marinadi, vrijeme je za pečenje.
Sam recept od kojeg sam krenula je nalagao pečenje na tavi na maslacu pa još u pećnici. Preskočila bih dio s pećnicom skroz jer komadi koje sam tako radila su ispali presuhi. Pojeli su se, ali savjetujem veće komade s što manje pečenja.

Znači, Dukat maslac na tavu i na zagrijani maslac dodati file. Peći do zlatne boje. Ja sam cijelo vrijeme dodavala još maslaca da ne bi zagorio. Dok su medaljoni bili gotovi, izvadila sam ih sa strane. Na maslac na kojem sam pekla meso, dodala sam preostalu marinadu, crvene paprike i još jušnog temeljca da bih dobila umak. Ako vam je umak pregust, dodajte još temeljca, ako je prerijedak, dodajte malo razmućenog brašna da se zgusne. Neće bitno utjecati na okus.
Kad je umak gotov, vratite meso da se joj koju minutu prokuha u umaku. Zaista, jako kratko.

Izvadite srneće filee, pustite da se ocijede na tanjuru i nastavite pripremati smjesu za koru od medenjaka u koju izvađenu iz hladnjaka treba dodati još rakiju od meda.

Uzimati komade smjese u ruku i oblikovati oko vaših medaljona dok nisu u potpunosti prekriveni korom.
U zagrijanu pećnicu na 180 stupnjeva stavite srentinu na 15 minuta dok kora ne postane zlatna.

I to je to.

Zašto sam željela jako podijeliti s vama ovaj recept? Jer je divan i nesvakidašnji. I jako jako sam se mučila dok zadnji komad mesa nije bio savršen. Jer je lako pogriješiti. S premalim medaljonima koji se brzo isuđe tokom pečenja, s koracima gdje nam kora treba odstajati i ne smije se desiti da meso čeka dugo pa je bitno sve dobro tempirati i sve raditi na vrijeme.

Evo, ovo je zaista prvi put da sam se iskreno namučila pripremajući neko jelo i nije mi žao. Vrijedilo je!

Paralelno s tim sam radila još milijun stavri, između ostalog, od ostatka mesa i kostiju od srnetine, skuhala sam gulaš. Neću posebno pisati recept za to već samo ukratko.

Na masti sam popržila dvije isjeckane glavice luka, dodala isjeckane suhe šljive i brusnice te crvenu papriku.

Na to sam dodala meso, podlijala ostatkom temeljca kojeg sam imala od srnetine za recept iznad i vode. Prodinstala, dodala još vode, krumpira i gljiva koje sam imala u hladnjaku i to se kuhalo satima dok sam se ja bavila drugim stvarima, pekla još medenjaka, pekla kruh i radila knedle od sira.

 Eto, tako su prošli naši blagdani, više manje u kuhinji, kako ste se vi zabavili i što ste finoga kuhali? Podijelite s nama!