Gulaš od hobotnice

Proljetne dane su nam pomutili oblaci no nama miriše i dalje na ljeto i more. Kako bolje prizvati sunce nego darovima Jadrana?
Dragi prijatelji ovog našeg bloga su nam sa otoka Krka poslali divnu hobotnicu i uz nju i recept kojem nismo mogli odoljeti. Gulaš od hobotnice je ovotjedni specijalitet naše bogate gastronomske baštine koji smo odlučili pripremiti i u sezoni roštilja vas možda inspirirati na nešto ipak malo drugačije.

Sastojci za gulaš:

1-1,5 kg hobotnice
3 glavice luka
4 češnja češnjaka
1 mrkva
1,5 dcl pirea od rajčice
svježa crvena paprika (ili mljevena ukoliko kao i mi nemate pri ruci svježu)
chilli papričica
ružmarin
lovorov list
2 dcl vrbničke žlahtine ili nekog finog crnog vina
maslinovo ulje

Sastojci za istarske fuži:

3 jaja
400 grama brašna
tri žlice ulja
koja žlica vode
sol

Da nam hobotnica ne bi bila usamljena, pripremila sam i tjesteninu. U originalnom receptu se poslužuje sa, naravno, krčkim šurlicama no pošto smo ih mi već radili, odlučili smo otoku Krku dodati mrvicu Istre sa istarskim fužima.
Krenimo sa hobotnicom. Preporuka u receptu je da je prvo skuhamo ali možemo je i sirovu isjeći na komadiće. Ja sam je odlučila prvo skuhati i to tako da je stavim samu u lonac i pustim da se krčka u svojim sokovima 25 minuta. Ovo je drugi put da je tako radim i za sad sam presretna s ovim načinom pripreme.

Dok se hobotnica krčkala, pripremila sam luk koji sam prodinstala na maslinovom ulju. Nakon što se luk malo prodinstao, dodala sam mu naribanu mrkvicu, češnjak izrezan na listiće i začine, lovorov list, ružmarin i mljevene chilli papričice. Sa chillijem sam uvijek oprezna, moram priznati jer ja nisam odveć ljubitelj ljutog, no ako vas veseli, možete vi pojačati dozu bez problema.

Ne mogu vam opisati te mirise. Hobotnica i more u jednom loncu a u drugom taj miris češnjaka i začina. Predivno.
U dinstani luk sam ulila pire od rajčice i dodala žlicu mljevene crvene paprike. Bilo bi odlično da dodate i svježu rajčicu i papriku ukoliko imate, mi nismo nažalost imali pri ruci, ali nije smetalo nimalo.

I taman dok se to sve skupa krčka, kuhana je i hobotnica. Izvadila sam je iz lonca, pustila minutu dvije da se prohladi i krenula rezuckati.

Izreznu hobotnicu sam dodala na prodinstano povrće i zalila sam vinom i sa malo vode.

Sve sam fino promiješala i ostavila da se krčka dok sam se bacila na izradu tjestenine koja će biti prilog ovom finom gulašu. 

Za istarske fuži sam umijesila jaja, prosijano brašno, malo soli, ulja i dvije tri žlice vode. 

Tijesto sam podijelila na tri manja dijela, razvukla ga valjkom na tanko i krenula u izradu slatkih malih fuži. Podijelila sam tijesto na kvadrate veličine cca 3 cm koje smo motali oko štapića za ražnjiće i pakirali male zamotuljke istarske sreće.

Kad kažem smo, mislim na svog pomagača kojeg moram posebno pohvaliti. Zvonimirov tata se zainteresirao za fuži i radio ih skupa sa mnom, rekla bih i puno bolje i pažljivije od mene a neću ni govoriti o tome koliko smo brzo to zajedničkim trudom napravili.

Dok smo mi smotali naše fuži, taman je i gulaš bio pri kraju. Začinila sam ga još malo sa soli i paprom, skuhala tjesteninu i brzo smo se bacili na jelo. Dobro, lažem. Ipak smo prije strpljivo pričekali da se ono čemu smo se veselili pofotka.

Zahvaljujem još jednom prijateljima kontinentalcima na otoku Krku na prefinoj hobotnici i ovom divnom receptu, nadam se da ih naša izvedba nije razočarala!

Čvarci, brizle i bijeli bubrezi

Četvrtkovanje u obitelji Ferina sam već spominjala a ovaj je četvrtak bio nezaobilazan kad smo čuli da se spremaju čvarci.
Vrijeme kolinja je krenulo, svim ljubiteljima čvaraka najdraže doba godine. Moram priznati da ih volim, ali draže su mi kobasice i jetrica i krvavice, oni su mi kao čips, čisto malo da probam i to je to. Čvarke, ili kako ih Zvonimir zove, bacon candy, se radilo od 20 kg špeka. Lagano zagrijavanje za veliko kolinje je krenulo.

Sama priprema je trajala i trajala. Muške snage su vrijedno zasukale rukave i bacile se na odvajanje kožice i ostatka mesa kako bi ostali samo lijepi čisti komadići sala.

Nakon što se sve izrezalo na kockice i očistilo, strpalo se u velike lonce koje su i namjenjene toj svrsi, za čvarenje.

Mogu reć da sam probala biti korisna i tu i tamo promiješati čvarke tokom pečenja, jer se mora paziti da ne zagore. No većinu vremena sam provela gledajući što ljudi rade i trudila se da mi nešto ne promakne.
Čvarci se krčkaju, puštaju mast, i peku dok ne počnu šuškati. Šuškanje čvaraka mi je bila nepoznanica dok nisam čula taj zvuk. Znači, pred sam kraj, kad se lijepo zazlate, i kad prođete po njima kuhačom, oni zaista šuškaju.

Pred kraj, ono što je mene iznenadilo, dodali su u sam lonac sa čvarcima kojih deci do dva mlijeka. Kažu mi da je to da bi čvarci imali lijepu boju.
Kad je gotov dio pripreme na peći (a trajalo za za ovu količinu cca 3 sata), čvarci se skinu s vatre i doda se luk izrezan na četvrtine. U svaki lonac su išle dvije manje glavice luka. I oni su tu da zamirišu i oboje mast, da bude tamnija.

Malo pomalo se odvajaju čvarci od masti i stavljaju se u prešu kojom se ručno iz njih iscijedi mast i ostane samo hrpica hrskave sreće. Čvarci. Malo soli i spremni su za konzumiranje.
Nisu li prekrasni?

Od 20 kilograma špeka nastalo je 4,25 kg čvaraka, 20 litara masti te je ostalo još i 5 kg mesa koje se bacilo na roštilj dok su se čekali čvarci.
A što se još roštiljalo također moram podijeliti s vama.

Brizle i bijeli bubrezi. Za brizle sam prvi put čula također u kući Ferina. I to je ovako išlo: -"Dođi obavezno u četvrtak, imamo brizle."
-"Bum došla, ali kaj su vam to, brizle?"

E pa za one koji kao ni ja pojma nemaju/nisu imali kaj su brizle, to su teleće žlijezde. Zvuči grozno, zar ne? Ali vjerujte mi, prefino je. Prvi put sam ih jela, znate, bih- ne bih, i onda sam ih zavoljela. Sa roštilja, pohane, svejedno, jedno od najfinijih meseka koje sam u usta stavila.
Ovaj četvrtak su se one pekle na roštilju i pečene se samo posolilo i popaprilo. Jednostavnije a finije ne može.

Da ne bi sve bilo tako jednostavno, našli su se tu i bijeli bubrezi. I opet, rekoše mi, danas imamo brizle i bijele bubrege. Ok, brizle znam ali kakvi su to bubrezi? Znate kak već priča ide, podsmijeh sim, podsmijeh tam i da, bijeli bubrezi su još poznatiji kao bikova muda. Doslovce.

Naši bijeli bubrezi su već stigli spremni, za to se pobrinuo gospon Posavec koji ih je već očistio (žalim za prilikom da to vidim, ne žalim za mirisom tokom čišćenja) i odreske debele cca centimetar namočio u litri mlijeka. Mlijeko je tu da izvuče neugodan miris. Je li uspjelo? Nakon što se i bijele bubrege bacilo na roštilj, mogu reći da je.

Bilo je fino. Pošto je ovo bio prvi put da sam ovaj komad mesa probala, moram priznati da sam se malo plašila no prošlo je bezbolno. Bijele bubrege sa roštilja se također naknadno posolilo i popaprilo i bili su spremni za jelo.

Ono što bih voljela jednom probati i sama napraviti je gulaš od istog komada mesa. Čisto jer sam istražujući o tome, naletjela na hvalospjeve takvom gulašu. Bacam bubu u uho četvrtkovcima usput.