Šaran u kuruznom brašnu

Jako malo ljudi koje poznajem voli šarana. Ja sam jedna od tih malo. Neki se žale na okus mulja, nekima je premasno meso. Meni ne smeta ni mulj a bome ni masnoća. Prefin je kad se dobro pripremi, garantiram.

Obično šarana pripremam cijelog u pećnici i rijetko se uhvatim pohanja no ovo je bila odlična prilika jer, već sam spomenula, imamo finog bijelog kukuruznog brašna i samo čekam priliku da ga iskoristim.

Rado bih da je ovo jako kompliciran recept no ovog puta ćemo jednostavno.

Recept:

odresci šarana
glatko brašno
kukuruzno brašno
bjelanjak
sol, papar
krumpir, ljubičasti luk, bučino ulje, ocat, sol i papar za salatu

Odreske šarana sam dobro nasolila i popaprila i ostavila kojih pola sata tako prije pečenja. U međuvremenu sam stavila kuhati krumpir i pripremila sastojke za paniranje.
Volim panirati. Volim. I lažem sad jer ne volim. Nisam još savladala onu tehniku "jedna ruka za suhe sastojke, druga za mokre", koja garantira čiste ruke. Moje se ruke tokom tog procesa pretvore u grudu smjese za paniranje. A nema ljepšeg osjećaja od tog.

Uglavnom, prvo sam odrezak uvaljala u glatko brašno, onda u izlupani bjelanjak pa na kraju u kukuruzno brašno. I ponavljanje postupka dok ne ponestane odrezaka.

Šarana sam pohala na svinjskoj masti. Ne znam zašto. Zato što je to riba koja mi ide sa špekom a i kažu da je šaran svinja među ribama pa zašto ne. Par minuta s jedne strane, par minuta s druge strane do lijepe zlaćane boje i to je to.

Skuhani krumpir sam brzinski ohladila pod mlazom hladne vode, ogulila i narezala na malo veće komade ovaj put. Narezala luk, pomiješala i začinila obilato masom divnog bučinog ulja, malo octa, soli i papra.

Brzo, jednostavno i prefino.

Da ne bi bilo prejednostavno, radio se u isto vrijeme i desertić, no recept imate par stranica prije. Zlevanka nas je toliko oduševila da nije prošlo dugo do ponavljanja i utvrđivanja gradiva, pa se i to na brzinu ispeklo.

Mislim da je ovo najmanje teksta što sam do sad ikada napisala, ali bez dodatnih komplikacija, s jednostavnim receptom dolazi brdo prekrasnih Zvonimirovih fotografija pa vas puštam da uživate u tome.

Pikantni kunić

Već sam u više navrata spominjala običaj četvrtaka u kući Zvonimirovih roditelja. Znači, svaki četvrtak se skupe prijatelji oko stola, kuhaju, jedu, zabavljaju se. Znate, upravo je to cilj i ovog bloga pa sam se s veseljem odazvala pozivu Zvonimirovog tate koji je išao ovako nekako: "Imamo dva kunića, imamo recept, trebamo nekoga da to spremi."

Kroz dva sata sam već bila umotana u bakinu pregaču sa dva kunića ispred sebe i receptom kojeg sam više nerazumijela nego razumijela. Zato ću sad ovaj recept napisati smisleno i da ga lako možete pratiti i neka postoji takav u bespućima interneta ako ikada ikome zatreba.
Pošto sam imala dva kunića, pisat ću recept tako. Vama potrebne količine sastojaka si prilagodite količini mesa.

Recept:

2 kunića (cca 4 kg)
4 žlice brašna
svinjska mast
0,5 l bijelog vina
3 glavice luka
1 cijeli češnjak
2 žlice ljutog senfa
0,5 l vrhnja za kuhanje
korica 1 limuna
0,5 l temeljca
sol, papar, lovorov list, peršin
0,05 l travarice

Kunića sam narezala na komade, prvo sam mu odvojila noge, a onda hrbat nasjekla na četiri dijela. Vrlo jednostavno, kao da rastavljate malo duže pile. Volim te mesarske poslove, imam veliki nož, sataru i najjača sam si u tom trenu. A moja mala igra u glavi je da sa što manje rezova napravim zamišljeno. Prvi je prošao dobro, drugog sam rastavila bez muke.

Zec je već bio malo nasoljen prije pa sam morala paziti s količinom soli dalje.
Otopite mast u tepsiji koju mislite staviti u pećnicu. Mi smo imali pekač/duboku posudu za pečenje sa poklopcem dovoljno veliku za tu količinu mesa pa sam odmah na štednjaku u njemu sve pripremala, tako bih i vama preporučila.
Znači, smješala sam brašno, sol i papar i u tu mješavinu valjala komad po komad kunića i stavljala na vruću mast da porumeni sa svih strana.

To je trajalo. Dugo. No privela sam nekako kraju taj proces, izvadila meso i na ostatak masti ubacila luk da se malo prodinsta, vratila komade mesa unutra, zalila bijelim vinom, dodala lovorov list te stavila u pećnicu na 180°C 50 minuta.
Svako malo sam provjeravala meso jer nikad nisam ovo pripremala pa sam se bojala dosta da se ne zagori, no tu problema nije bilo. Tekućine je bilo dosta, no pošto sam pretpostavila da će se umak dosta brzo pojesti, podlijevala sam meso i temeljcem cijelo vrijeme.

Dok je meso bilo u pećnici. uz pomoć gospođe Branke koja je i donijela kuniće koje smo pripremali, ogulili smo pola kilograma rajčice, nasjeckali je na komade i sitno nasjeckali češnjak.
U originalnom receptu piše da rajčica ide tako nasjeckana ravno u pećnicu sa mesom, no ja sam je odlučila ipak malo prodinstati prije da pusti sok i omekša, dodala sam malo šećera da ne bude prekiselo, i da ne bi slučajno falilo umaka, dodali smo još i jednu konzervu pelata. E da, i malo bosiljka. Nema ga u receptu ali tako volim rajčicu i bosiljak, da nisam tome mogla odolijeti.

U isto vrijeme, pripremila sam umak od vrhnja. Sitno sjeckani češnjak pomiješala sam sa dvije žlice ljutog senfa, i dosta peršina. U to sam dodala ribanu koricu limuna i pomiješala sa pola litre vrhnja za kuhanje, posolila i popaprila te je umak čekao svoj red.

Rajčica je bila spremna, umak od vrhnja također, i nakon 50 minuta u pećnici, ulili smo prvo vrhnje pa rajčicu u meso. Promiješala sam, probala umak čisto da vidim nedostaje li soli ili da nisam pretjerala. Inače volim jako slano i užasno mi je teško odrediti koliko je dovoljno pa u zadnje vrijeme često stavim manje soli radije i očekujem da si drugi dosole nego da pretjeram pa da ne bude svima jestivo. Zaključujem da je jako teško kuhati za puno ljudi, upravo zbog ovog, treba pogoditi svačij ukus u jednom loncu. no vjerujem da sam s kunićem većini pogodila i bilo je taman začinjeno.

Ono što je zaokružilo ovo jelo je travarica. Birajte finu travaricu. Mi smo imali onu od koromača koju smo dodali pri samom kraju pečenja. I pobjedila je.

U nedostatku vremena za spremanje okruglica od kruha, ovo smo jelo poslužili uz njoke, te friško pečeni kukuruzni kruh gospođe Vlaste koji nas je sve očarao a savršeno je pasao i u slaninu koju je Zvonimirov tata ispekao na roštilju da se prigrize dok se čekalo na večeru.

Ovo je prvi put da sam spremala kunića i prezadovoljna sam rezultatom. Hvala još jednom gospođi Branki koja je pribavila meso i pomagala sa sjeckanjem i dodavanjem stvari tokom spremanja jela. Imam još nekoliko recepata za pripremu ovog fantastičnog mesa na listi, nadam se da će ubrzo.

Fun fact: Znate li da ukoliko jedete samo meso kunića, možete umrijeti od gladi? Toliko je siromašno mastima da kada biste se hranili samo s njim, osjećali bi glad kao da niste jeli i tijelu bi nedostajalo masti/energije jer više energije treba da probavite meso kunića nego što konzumiranjem unesete.

Martinjska guska s marunima

Došel bu došel Sveti Martin, on ga bu krstil ja bum ga pil!

11. studenog tradicionalno se obilježava Martinje, proslava Svetog Martina, veliki dan za sve ljubitelje "dobre kapljice" koji prate običaji krštenja mošta. Običaji su zapisani u Križevačkim štatutima, vinsko- pajdaškim regulama, koji svoje korijene vuku iz 14. stoljeća.  Križevački kraj je bio poznat po svojim klijetima i veselicama, "spravišćima", koja su često završavala tragično zbog koje kapljice previše stoga se pribjeglo uspostavljanju pravila koje danas većina Hrvatske poznaje kao Križevačke štatute.
Živo se sjećam običaja krštenja mošta u mom kraju koji, osim duhovitih igrokaza u kojima glavnu ulogu ima biskup, ozbiljno shvaćaju i kulinarske delicije koje se stavljalo na stol.
Legenda kaže da je Martin bio rimski legionar iz 4. stoljeća koji je volio vino i vinogradarstvo te je, nakon što je postao biskupom, uveo ceremoniju krštenja mošta da bi vino i propagirao.
No Martin je navodno imao dvojbe vezane uz postavljanje na mjesto biskupa te se, kada su ga za biskupa htjeli postaviti, sakrio među guske koje su ga svojim glasanjem odale i zbog te priče, mi dan danas tradicionalno za Martinje jedemo gusku, a po Križevačkim štatutima, poslužuje se s mlincima.

Mi gusku nismo poslužili s mlincima već punjenu kestenima s krumpirom i salatom od crvenog zelja.
Ovaj recept imam u planu otkad se Martinje bliži te sam već ranije krenula tražiti gusku da bih je i pronašla u svom selu. Lekcija naučena, treba sve žive tlačiti sa pitanjima gdje pronaći nešto, već će iskrsnuti.
Naša je guska već očišćena putovala iz Svetog Ivana Žabna za Zagreb. Procjenjujem da je imala oko pet kilograma što je značilo da zahtjeva veće društvo koje će se s njom boriti. Nije teško među prijateljima pronaći one koji bi s nama proslavili Martinje koji dan ranije, vjerujte mi.
Tako smo se već u ranim popodnevnim satima skupili da bi gusku pripremili.

Recept:

guska
3 suhe žemlje
200 grama mesnate slanine
iznutrice (srce, želudac, jetra)
300 grama očišćenih kestena
jaje
sol, papar
mlijeko
1 glavica luka
svinjska mast za pečenje
krumpir

Gusku sam prvo dobro osušila izvana i iznutra, dan prije sam već nasolila malo te sam je prije pečenja samo dobro dosolila i popaprila. Kestenje smo ispekli, očistili (malo očistili, malo pojeli usput) i pošto sam htjela da ostanu komadići kestena, nisam ga propasirala već samo malo zgnječila rukama.

Otopila sam mast koju sam izvadila iz guske, izvadila dijelove koji se nisu otopili, i na toj masti prodinstala nasjeckanu glavicu luka i nasjeckanu slaninu. U isto vrijeme sam kuhala dijelove guske (vrat, nogice, malo sala) u malo vode da bih imala temeljac za podlijevanje guske tokom pečenja.
Dok se luk prodinstao, dodala sam sitno sjeckani želudac i srce i kesten. Pred kraj sam dodala jetru.
Tri suhe žemlje sam natopila u malo mlijeka. Kad su iznutrice bile dinstane, prohladila sam i dodala ocijeđene žemlje i jaje, začinila te tom smjesom nadjenula gusku.

Veselilo me šivanje nadjevene guske. Osjećala sam se kao kirurg. Za guske, ali nije bitno. Bilo je zabavno.
Na lim za pečenje, najveći koji sam mogla naći jer je guska bila zaista velika, stavila sam malo svinjske masti te na to gusku. odmah sam je polila sa malo vrelog temeljca i stavila u pećnicu na 200°C te smanjila na 180°C, pred sam kraj sam opet povećala temperaturu. Navodno se guska treba peći po kili mesa pola sata. Naša se je pekla točno 3 sata.
Podlijevala sam je svakih petnaestak minuta, isprva sa temeljcem a kad se nakupilo dovoljno tekućine oko nje u limu za pečenje, s tom tekućinom/masnoćom.

Sat vremena prije kraja sam dodala nasoljen krumpir prerezan na četvrtine i dobro ga uvaljala u masnoću u limu.
Dok se guska pekla, mi smo rezuckali kobasice i  budžolu koje nam je ustupila prijateljica. Malo je teško mirisati tri sata fino pečenje a ne ogladniti i prizalogajiti.

Tri sata pečenja i guska je bila gotova. Mlince smo preskočili ali smo zato uz gusku, osim krumpira, imali salatu od crvenog zelja i jabuke. Jednostavno a prefina kombinacija. Glavica zelja, tri jabuke i začiniti. Postoje razne varijante upravo te salate ali ja sam se odlučila na najjednostavniju.

Što da kažem? Preporučam. Ne sjećam se kad sam jela gusku, nikad je nisam pripremala ali upravo razmišljam da bi bilo zgodno češće ovo meso imati na tanjuru. Korica je ispala savršena, meso se odvajalo od kostiju, a prsa, ja ih nisam jela, ali kažu drugi, nisu bila suha već sočna i fina.
Moj komad je bio batak i zabatak i bila sam oduševljena.
E a krumpir, krumpir je bio najbolji krumpir koji sam u životu jela. Jedino što je bilo bolje od krumpira je bilo umakanje kruha u masnoću u kojoj se guska pekla. Jela bih to svaki dan.

Uz gusku, u martinjskoj noti, pilo se vino. Malo domaćeg kojeg smo taj dan pokrstili iz mošta u vino, malo crnog, malo bijelog, svakom po guštu, no veselo se nazdravljalo tokom cijele pripreme a i kasnije.
Ugostili smo naše drage prijatelje a gošća dana je bila naša draga prijateljica Valinea Vinger koja je iz Rijeke u Zagreb došla po pobjedu na natjecanju studenata Tekstilno- tehnološkog fakulete u sklopu Modnog ormara, tako da smo osim Martinja slavili i Valineinu pobjedu. Čestitamo još jednom!

Hvala i stalnim gostima za stolom, Berislavu i Tomici, dragoj Petri koja nas je, osim budžolom i kobasicama, iznenadila kolačićima pa smo se i zasladili na kraju večere te Saši koji nam je malo kasnio no uspio zahvatiti porciju ove tradicionalne gozbe.
Dok uživamo u martinjskim običajima, bogatom stolu i dobroj kapljici, ne zaboravimo Križevačke štatute:
"Uživaj vino, al pameću većom, umjerenost sama radja ti srećom!"