Piletina marinirana u tamnom pivu na Weber Pulse grillu

Otkud da krenem, od recepta ili nove najdraže stvari u mom životu? Ok, krenut ću od početka.
Naime, nedavno sam bila na Weberovoj Grill akademiji u restoranu Tri lučke u Krškom i nakon što sam se upoznala s vrstama Weberovih grillova, njihovim mogućnostima i prednostima, moram priznati da se dogodila ljubav na prvi pogled.

Nikad nisam o električnim grillovima razmišljala kao opciji, znate kako to ide kod nas, ili je vatra ili ništa. Kakve brikete, nema roštilja ako nisi nacijepao drva.
Lako je tako kad imaš dvorište, a što kada si ograničen s par kvadrata balkona? U zgradi? Sa susjedima koji nisu baš najsretniji kad im netko dimi pod prozorom?
Weber Pulse je točan odgovor. Na akademiji sam posebnu pozornost obratila na okus jela s Pulsa. Zanimalo me koliko je velika razlika između mesa ispečenog na ovom grillu i na onom na ugljen.
Moram vam iskreno reći, minimalna. Svakako ne dovoljno velika da bih svoju ljubav na prvi pogled pogledala još jednom u drugom svjetlu.

S obzirom na to da je nekakva tradicija kod nas da "žene gule krumpir u hladovini" dok muškarci okreću meso na roštilju, moram priznati da su moja iskustva s grillom minimalna, a paralelno s tim moje veselje da se primim u koštac s još jednim izazovom je na maksimumu.
Pogotovo kad prve korake radim na ovom ljepotanu. Da, vizualni dio mi je također bitan, a ovaj Pulse izgleda kao mali robot koji samo što ne okreće meso sam.
Volim misliti da držim korak s tehnologijom, pratim što se događa, stvara i, nažalost, ovisna sam o svom mobitelu i kojekakvim čarobnim aplikacijama na njemu.
To je još jedna od čudesnih sitnica s kojom me ovaj grill osvojio. Naime, osim što ima LED display na kojem u svakom trenutku stoji ispisana temperatura unutar roštilja, ima ugrađen i igrill termometar koji je bluetoothom povezan s, pogodite, aplikacijom na mobitelu. Mjerna sonda se umetne u komad mesa koji pečemo, povežemo se bluetoothom i na Weberovoj aplikaciji odaberemo vrstu mesa i koliko ga pečenog želimo te nam aplikacija prikaže koju temperaturu mora unutrašnjost mesa doseći. Što znači da mi poklopimo grill i čekamo da nam aplikacija javi kad je meso pečeno.

Teoriju sam savladala, trebalo se baciti na praksu. Pulse je svoje mjesto na balkonu našao, slijepo smo slijedili upute, sve brzo i bezbolno sastavili (moram priznati da sam se malo pribojavala i tog dijela), otpakirali sve dodatke koji su s roštiljem došli i mogli smo krenuti.
Pošto sam spremala recept za današnji cooking show na Chill&Grillu , bila je ovo savršena prigoda da taj isti recept i isprobam.

Piletina u tamnom pivu

1 kg otkoštenih pilećih bataka i zabataka
2 dcl tamnog piva
sok jednog limuna
žlica sitno sjeckanog bosiljka
žlica sitno sjeckanog origana
žlica sitno sjeckanog peršina
1 dcl ulja
4 češnja češnjaka
1 žlica senfa
sol, papar

600 grama krumpira
200 grama divljeg radiča
jaja
sol, papar
ulje, začini

Piletinu sam prvo odvojila od kostiju, i pripremila marinadu. Senf sam pomiješala s uljem, dodala sok jednog limuna, sitno sjeckane svježe začine, češnjak i pivo. Bogato sam posolila i popaprila i pustila da se marinira nekoliko sati. Najbolje bi bilo ostaviti preko noći.

Zagrijala sam roštilj na maksimalnu temperaturu i zatim spustila temperaturu na srednju koja je savršena za pečenje piletine. Piletinu sam stavila na grill koji sam prethodno lagano nauljila te sam utaknula mjernu sondu u najdeblji komad, upalila aplikaciju, odabrala komad mesa koji pečem te pratila temperaturu.

Prednost ovog grilla je što se meso brže ispeče pošto je temperatura rešetke ista kao i temperatura u
grillu što znači da se na njemu može peći direktno (na rešetki) ili indirektno što oponaša peku. Odlučila sam danas isprobati obje mogućnosti te sam pripremila i mladi krumpir koji sam dobro izribala i stavila kuhati u kori da bih ga indirektno pekla u posudi za pečenje na ovom grillu.

Za to vrijeme sam okrenula piletinu i pustila da se ispeče i s druge strane.
Gotovo kuhani krumpir sam izvadila iz vode, narezala na veće kocke, stavila u posudu za pečenje, nauljila i dodala nekoliko komadića svježih začina, bosiljka i peršina te posolila i popaprila.
Piletina je bila gotova za 20ak minuta što mi je i dojavio igrill, a i sama sam se uvjerila zavirivši pod poklopac.

Na brzinu sam četkom samo malo počistila grill i na njega jednostavno stavila pripremljeni krumpir. Temperaturu sam pojačala na visoku i pustila da se krumpir zapeče.
Zapečeni krumpir sam pomiješala s narezanim i očišćenim divljim radičem, te još malo posolila i poparila, dodala ulje i vinski ocat i napravila salatu.

Da isprobamo još jedan dodataka koji je stigao s Weber Pulse grillom, izvadila sam i ploču od lijevanog željeza, dobro zagrijala i na nju bacila tri jaja, posolila ih i zaklopila roštilj na par minuta dok jaja nisu bila savršeno pečena.

Ne znam koliko možete vidjeti na fotografijama, ali piletina je bila savršeno ispečena, meka i sočna, krumpir hrskav izvana, a kremast iznutra, a jaje čvrsto gdje treba biti dok se žutanjak razlio točno onako kako sam si zamislila.

Reći ću samo da je ovaj čarobni grill ispunio sva moja očekivanja i poprilično sam ponosna kako je ovaj praktični dio našeg upoznavanja prošao.
Veselim se novim receptima koji će biti s lijepim danima, ali i onim malo manje lijepim jer nas na balkonu kiša ne može zaustaviti u namjeri da pojedemo nešto s ovog grilla.

Ima li mjesta za štrukle na uskrsnom stolu?

Moram priznati da Uskrs, koliko god mi bio gastronomski najdraži blagdan, u isto vrijeme nekako ne obiluje raznolikim tradicionalnim receptima.
Uvijek su tu šunka u kruhu, pečena janjetina, kuhana jaja, mladi luk i rotkvice. Uspjela sam na stol ugurati i bribirski prisnac, goranski nadjev, pincu, no uvijek sam u potrazi za novim starim receptima.

Može li tradicionalnije od štrukli? Ne bih rekla. Jedno od najdražih nam tradicionalnih jela odlučila sam oplemeniti komadićima kuhane šunke. Naša je uskrsna šunka stigla iz srca slavonske ravnice, a prigodnim nazivom, Srce Slavonsko, krstili su je u Mesnicama Ravlić.
Naravno da smo je probali i prije no što smo je ubacili u lonac i skuhali, s malo friškog kruha i mliječnog namaza, sjela je savršeno da punih trbuščića možemo dočekati štrukle.
Pošto se kod nas tradicionalno doručkuje kuhana šunka, ovaj sam recept zamislila kao predjelo za ručak za koje smo iskoristili ostatke šunke od doručka.

Štrukli sa šunkom

Tijesto:
500 grama glatkog brašna
3 jaja
sol
cca 2 dcl mlake vode
1 dcl ulja
1 žlica octa

Nadjev:
400 grama svježeg sira
4 dcl domaćeg vrhnja
300 grama kuhane sušene šunke
sol
3 jaja

Štrukli su mi uvijek bili bolna točka. Rijetko ih radim, gotovo svaki put su mi drugačiji i još tražim savršen recept. Ako je sudeći po reakcijama drugih, ili bar Zvonimira, ovi definitivno odnose pobjedu.

Prvi korak, kuhanje šunke. Naučili su me da se šunka kuha pola sata po kilogramu težine. Pošto je naš komad šunke bio nešto teži od kilograma, kuhala sam je otprilike 45 minuta.
Šunku sam pustila da se ohladi u vodi u kojoj se kuhala.

Za to vrijeme smo mi malo prigrizli i tek sam tada počela raditi na štruklima.

Tijesto je uvijek osjetljivo područje. Ono što znam je da je tijesto za štrukle malo deblje od tijesta za štrudlu. U svoje tijesto za štrudlu ne stavljam jaja, ali u ovo sam stavila domaća jaja (hvala ujni) i bome se vidjelo. Tijesto je bilo prekrasne žute boje.

Iz nekog razloga, u svako vučeno tijesto stavim žlicu octa. Nekad sam negdje pročitala da od toga tijesto ne puca i otkad mi je prvi put uspjelo, uvijek ga stavljam i iskreno se bojim to propustiti da ne bih plakala nad potrganim tijestom.

Tijesto sam zamijesila po starom dobrom triku, mora biti na dodir kao ušna resica, tako da uvijek stojim iznad tog tijesta i diram jednim prstom njega, drugim svoju ušnu resicu. Izgleda smiješno, no eto, do sad je svaki put pomoglo. Pustila sam tijesto dvadesetak minuta da odmori pokriveno posudom u kojoj sam ga mijesila.

Nakon odmaranja, razvukla sam ga valjkom do neke veličine tijesta za pizzu na stolnjaku koji sam lagano pobrašnila. Takvog sam ga premazala bogato uljem i opet pustila nekoliko minuta da upije.
I tu kreće razvlačenje. Uvijek krećem zglobovima prema gore vući od sredine, a zatim jagodicama prema van. Sa svih strana krećem od sredine i pazim da se ravnomjerno razvuče, naravno, uvijek mi ostanu ipak malo deblji rubovi koje jednostavno odrežem nožem.

Nadjev je zaista najjednostavniji dio, dva jaja, svježi sir, 1,5 dcl vrhnja i sitno sjeckanu kuhanu šunku sam pomiješala, posolila po ukusu i rasporedila po razvučenom tijestu.

Zadigla sam stolnjak s jedne strane i do sredine narolala jednu pa drugu savijaču.

Najbitnija stvar je da tijesto nije popucalo! Tanjurićem za kavu bi trebalo izrezati savijaču na komade. Naravno da nisam imala tanjurić za kavu, ali poslužio je i onaj desertni. Najbitnije je da pritisnemo tijesto da nadjev ne bi izlazio.

Redala sam štrukle u protvan, u ovom slučaju pekač, koji sam prethodno namastila te stavila peći na 180 °C 10ak minuta. Zatim sam štrukle zalila ostatkom vrhnja pomiješanog s jednim jajetom i nastavila peći dok štrukli i vrhnje nisu poprimili zlatno smeđu boju.

I da, već predviđam što će biti hit na ovogodišnjem uskrsnom stolu. Ako sam do sad mislila da ne može bolje od klasičnih štrukli sa sirom, e pa može. Dodajte im šunku!

Naravno, pošto ja ne znam šparati na materijalu, napravila sam ipak malo viška nadjeva te sam ga odlučila iskoristiti za jedan brzinski recept koji ću svakako ponoviti i više puta. DA, svi su bili oduševljeni.
Još jedan način da se iskoriste ostaci uskrsnog doručka (a i nadjeva od štrukli) je ovaj kratki, a zaista odličan, recept za muffine.

Slani muffini sa šunkom

100 grama svježeg sira
2 jaja
200 grama šunke
2 dcl mlijeka
150 grama glatkog brašna
1/2 praška za pecivo
sol, papar
mladi luk

Prvo ću krenuti od mladog luka, čisto da bih podijelila jednu priču s vama. Kad sam bila dijete, obožavala sam mladi luk, no jela sam najviše zeleni dio jer mi je onaj bijeli bio preljut. I nekako se s vremenom situacija okrenula i odjednom sam više jela bijeli dio jer je on postao slatkast, dok je sva ljutina odjednom bila u zelenom dijelu.

Mislila sam da sam malo luda dok nisam sad na Trešnjevačkom placu kupila mladi luk od jednog OPG-a blizu sela u kojem sam živjela kao dijete. I znate što se dogodilo? Taj luk je postao moj madeleine kolačić u potrazi za nekim izgubljenim vremenom. Odjednom je to bio onaj isti luk koji sam žvakala kao dijete, slatkih listova i ljutog korijena. Je li moguće da je to zaista druga vrsta luka od onog koji kupujemo inače?

No dobro, vraćam se na recept i na muffine.
Zeleni dio mladog luka sam sitno isjeckala i ubacila u smjesu svježeg sira, jaja, mlijeka, brašna i praška za pecivo. Ubacila sam sitno sjeckanu šunku i začinila soli i paprom.
Smjesa treba biti gusta no dovoljno tekuća da spada sama sa žlice u kalup za muffine.

Ovaj put nisam koristila košarice za muffine iz jednostavnog razloga, nisam ih imala, vani je padala tuča i nikome se nije izlazilo u dućan pa ćete me ispričati iz tog razloga što sam ih pekla direktno u kalupu.
Nije naškodilo. Kalup sam lagano nauljila i u njega usipala smjesu.

Muffini su se pekli na 180 stupnjeva cca 20-ak minuta. Vidite najbolje kad počnu poprimati boju.
Ovim receptom sam iskreno oduševljena i sigurno ću ga ponavljati i van uskrsnih praznika unatoč tome što kad ga zagrizete, imate osjećaj da ste zagrizli sve najfinije s tog bogatog uskrsnog stola.