Shvatila sam do sad nebrojeno puta pekla ove fine kolačiće a nisam s vama podijelila recept. Naime, još davno sam tražila slavonski recept sa svježim sirom i u toj potrazi kontaktirala prijatelje Slavonce. Našlo se tu poprilično malo recepata, nisu nam baš Slavonci od sira, prije bi pojeli dobar komad kulena. No ovaj recept me osvojio i često pečem ove kolače i doma. Naime, osobno nisam baš od tijesta (za pojesti, navodno mi dobro ide priprema), i rijetko se desi neka takva ljubav. Ovo je bila ljubav na prvi griz.
Recept:
350 grama brašna
1 prašak za pecivo
250 grama svježeg sira
1 vanilin šećer
velika žlica kristal šećera
malo soli
250 grama maslaca
pekmez
šećer u prahu
Uvijek volim prosijati brašno prije tako je bilo i ovaj put. Prosijano brašno sam pomiješala sam praškom za pecivo i dodala mu 250 grama svježeg sira.
Dodala sam i umiješala i ostale sastojke, malo soli, omekšali maslac (znam da je skup k'o suho zlato ali isplati se), velika žlica šećera i jedan paketić vanilin šećera.
Umijesila sam tijesto i razvaljala ga na list debljine pola centimetra. Preklopila sam ga par puta i opet razvaljala.
Preklopljeno tijesto sam stavila sa strane da odmori. Nakon otprilike pola sata, tijesto sam razvaljala na debljinu od pola centimetra i rezala pravokutnike.
Ok, ono u čemu ja nisam dobra su rezanja, ukrašavanja i takve sitne stvari. Kad režem kolač, svaki je svoje veličine, bit će najfiniji na svijetu ali još se nisam uvježbala da svi budu isti. Tako mi je i s ovim kolačima, pomagala sam si tako da sam ih izrezala i onda preklopila da odmah vidim koliko ima mjesta za pekmez i jesu li bar približno iste veličine. No nije to ni bitno, zar ne? Bitno da je fino i da su oni za stolom sretni.
Pekmez sam stavila na jednu stranu izrezanog tijesta, preklopila i vilicom poštipala rubove da se teže otvaraju i da pekmez baš sav ne iscuri van.
Posložila sam jastučiće u protvan i stavila da se peku na 180°C 20 minuta dok nisu dobili lijepu zlatnu boju.
Hvala Martini i Mihi za ovo savršeno otkriće iz slavonske kuharice.