Goranski nadjev i pokušaj pince

Za ovaj Uskrs sam već unaprijed odredila da ću se okušati u tri recepta. Šunka u kruhu, pinca i goranski nadjev.

Ni jedno od toga se ne sprema u mojoj kući i htjela sam isprobati i nove stvari. Šunku u kruhu smo obavili prošli tjedan, a ovaj tjedan su nam ostali goranski nadjev i pinca.
Nakon proučavanja milijun recepata za goranski, kontaktiranja prijatelja koji imaju veze s goranskim krajem, zaključila sam da ne mogu puno promašiti ako napravim po svom guštu.
Ajmo krenuti od samog početka. Goranski nadjev ima još sto drugih imena. Nadelo, crnoluški želudac, želodac, budla i da ne nabrajam dalje, mi smo ostali na nazivu goranski nadjev.

Kako ima sto imena, tako ima i sto recepata. U neke ide mladi luk, u neke ne ide. U nekima se šunka i slanina popeku prije nadjevanja, u nekima ne, negdje se nadjev peče, negdje se kuha. Mi smo se odlučili za opciju miješanja svih tih recepata. Pa evo ga.

500 grama starog bijelog kruha bez kore (star dva dana)
10 jaja
300 grama šunke
200 grama slanine
2 mlada luka
sol, papar

Pošto smo prošli put radili šunku u kruhu, ovaj put sam odlučila šunku samo skuhati. Viškove sam odrezala upravo za ovaj recept i 300 grama od te kuhane šunke sam nasjeckala na male kockice, kao i slaninu.

Spomenut ću usput da sam šunku skuhala i da su neki članovi proširene familije koji su nam se pridružili toliko fino pitali hoće li opet biti u kruhu, da sam eto, i ovu šunku umotala u kruh. I opet je ispala savršeno.

Vratimo se na nadjev. Umutila sam 10 jaja, kruh možete narezati na sitne kockice ili kao ja, direktno ga smrviti u zdjelu s jajima. Dodala sam šunku i slaninu te nasjeckala mladi luk i ubacila ga u smjesu.
Smjesa ne smije biti ni pregusta ni prerijetka. Što god to značilo. Zaključujem da je ne pregusto i ne prerijetko upravo to kaj sam ja napravila.

Začinite po vlastitom ukusu. Pripazite koliko vam je slanina slana i koliko vam zapravo soli treba. Ja sam stavila jako malo pošto je špekec koji smo koristili poprilično slan.

Crijevo. Znači, goranski nadjev se tradicionalno spremao u suhom svinjskom želucu. Pošto sam evo, zadnji svinjski suhi želudac potrošila neki dan, morali smo kupiti. Problem broj dva, kad se sjetiš da ti treba crijevo dan prije kuhanja, čak ni dan nego večer, velike su mogućnosti da ćeš izvisit i da nećeš imati ni crijevo ni želudac. Dok sam razmišljala o drugim opcijama (pečenju u kalupu, kuhanju u krpi itd.), javio se Zvonimirov tata i izvukao umjetna crijeva koja su bila rezerva za kolinje. Hvala mu, spasio nas je.

Pošto su ova crijeva bila za neku malo deblju salamu, uzela sam dva i namočila ih pola sata prije upotrebe, da omekšaju. Omekšala smo napunili nadjevom. Nikako puna, 3/4 crijeva otprilike treba napuniti. Zavezali smo napunjeno crijevo na kraju i stavili kuhati u mlaku vodu.
Goranski nadjev se kuha otprilike sat vremena.

Nakon prvotnog paničarenja da sam sigurno nešto krivo napravila i da se neće nadjev napuhnuti i da će to izgledati grozno, crijevo se počelo puniti i odahnula sam. Bit će super.

I bilo je. Nakon kuhanja, stavili smo nadjev u crijevu da se hladi. nakon što se ohladilo, i nakon što je bila gotova i ponovljena šunka u kruhu, mogli smo degustirati.

Kažu recepti koje sam našla da se crijevo skida kao na salami, koliko mislimo pojesti. Mi smo jednu "kobasicu" riješili odmah tako da smo je odmah i ogulili. Izgledalo je čarobno a takvog je i okusa bilo. Živjeli Gorani!

Osim ponovljene šunke u kruhu, radili smo i pincu. Dobro, ja sam je radila i preuzimam svaku odgovornost za zločin koji sam nad ovim divnim tijestom počinila.
Ne znam što se dogodilo. Napisat ću recept i što sam radila, čisto da mi netko ukaže na pogrešku i što mogu ispraviti za slijedeći put. Da se razumijemo, okusom je ova pinca bila savršena, samo mi nije izgledala kao primjerci koje sam pogledala.

1 svježi kvasac
1 žlica šećera
200 ml toplog mlijeka
500 grama brašna
žličica soli
75 grama otopljenog maslaca
3 žumanjka
75 grama šećera
2 vanilin šećera
korica limuna
korica naranče
malo soka od naranče
rum
1 jaje za premazivanje

Ok, kvasac s mlijekom, malo šećera i brašna pustila da nadođe. Pomiješala dignuti kvasac sa prosijanim brašnom i soli. Naribala sam korice limuna i naranče i istisnula sok od pola te narače.
Otopila sam maslac i dodala ga skupa sa žumanjcima, šećerom, vanilin šećerom i rumom.
Zamijesila sam tijesto u kuglu i pustila da se diže cca sat vremena.

Dignuto tijesto sam premijesila da iziđe zrak, podijelila na dvije kugle i stavila na lim obložen papirom za pečenje te sam pustila da se diže na toplom još dva sata. Naravno, premazala sam kugle razmućenim jajetom.

Nakon što se tijesto ponovno dignulo, zagrijala sam pećnicu na 180 stupnjeva, zarezala pince. Krivo ih zarezala. Oblik križa sam shvatila kao zazrezati pincu na četiri dijela. Ukazali su mi kasnije na to da se pinca zareže na  tri dijela. Ups.

Pince sam još jednom premazala jajetom prije pečenja.
Pekle su se cca 25 minuta dok nisu dobile divnu boju.

Ono što se dogodilo da su mi ispale grudaste. I nisu bile lijepe kako sam si ja zamislila.
Svejedno ih je Zvonimir prekrasno poslikao i svejedno su bile prefine. Zaista, zaista prefine.
Ako netko zna gdje sam pogriješila u postupku i zašto mi nije izvana ispalo fino zaglađeno, pišite mi, da znam popraviti za slijedeći put! Hvala!

I u ovom postu moram zahvaliti divnim ljudima koji su bili s nama za stolom i koji su trpili moje cendranje cijeli dan, i strpljivo čekali da hrana bude gotova. Najbolji ste.

Svima vam želimo sretan Uskrs i lijepo provedene blagdane sa svojim najbližima uz puno fine papice!

Šunka u kruhu

Ne znam kako vi, ali ja Uskrs obožavam zbog stola punog svega što volim. Ne znam je li mi draža šunkica ili mladi luk ili rotkvice. Proljeće na tanjuru, a proljeće obožavam.
Do sad nikada nisam radila šunku u kruhu. Uvijek sam se bojala tijesta. Na kraju u ovoj mojoj kulinarskoj avanturi, ispada da sam nekako slučajno dobra upravo u tome.
Naravno da sam se ohrabrila i za ovaj recept. Krenut ćemo u ovaj uskrsni period upravo s njim.

Recept:

šunka 1,5 kg
600 grama glatkog brašna
1 svježi kvasac
1,5 dcl mlijeka
1 dcl kiselog vrhnja
šećer, sol
žlica svinjske masti
mlaka voda

Odlučila sam za Uskrs kod roditelja raditi upravo šunku u kruhu. Shvatit ćemo ovo kao generalnu probu, čisto da vidim kako će to izgledati i da imam vremena za popravke ukoliko negdje pogriješim.
Pozvali smo prijatelje da se zabavljaju s nama. Mali prijateljski Uskrs prije Uskrsa. Čak smo i jaja obojali!

Prije nego su ljudi došli, stavila sam kuhati šunku. Sat i pol kuhanja za 1,5 kg šunke. Taman da oni dođu, donesu kvasac koji sam zaboravila kupiti, naravno i da se bacimo na tijesto.
Tomica je stalan gost na našim druženjima u kuhinji a Paula i Marko su nam se sada prvi put pridružili. A znate kad imate goste prvi put, želite da im bude fino. Što znači da ta šunka mora biti stvarno dobra. I kruh isto tako.
Kvasac je stigao i možemo krenuti raditi.
Znate kak to već ide, kvasac sam nadrobila u mlako mlijeko, posula šećerom i brašnom i pustila na toplom da nadođe.

Za to vrijeme sam prosijala brašno, natočila si čašu vina i taman je bilo vrijeme za tijesto.
U brašno sam dodala kvasac, kiselo vrhnje, žlicu svinjske masti, sol i krenula mijesiti. Nedostajalo je još malo tekućine pa sam dodala još malo mlake vode.
Zamijesila, pokrila krpom i ostavila na toplom cca pola sata da se digne. Kad se dignulo još sam jednom premijesila tijesto i ostavila da se drugi put digne.

Za to vrijeme je već šunka bila kuhana, pa sam je izvadila iz vode i pustila da se ohladi.
Tijesto sam razvaljala i šunkicu osušila i mogli smo je fino umotati u pokrivač od tijesta.
Ovaj dio me posebno veseli. Kad je skoro gotovo, i možemo samo čekati.

Pećnicu sam ugrijala na 250°C a šunku stavila u malo nauljen pekač sa poklopcem, da nam ne zagori. I to je to. Šunka se pekla tako poklopljena dvadesetak minuta i onda sam je izvadila, premazala jajetom i vratila bez poklopca u pećnicu na još petnaestak minuta na 190°C.
Pečenu šunku sam ostavila da se ohladi do toga da se lijepo reže.

Dok se naša šunkica pekla i hladila, mi smo se zabavljali bojanjem jaja. Nismo puno tu komplicirali, Tomica i Paula su malo prošetali i nabrali zanimljivog bilja koje bi nam moglo zatrebati. Jaja smo prvo prebrisali krpicom umočenom u alkoholni ocat, na jaje prislonili biljku čiji smo uzorak htjeli ostaviti na jajetu neobojan i biljčicu učvrstili tako da smo jaje omotali čarapom iliti najlonkom.

Paula je dala prijedlog da jaja stavimo u vreću od krumpira, znate, onu plastičnu, jer ostavlja zanimljiv uzorak i zaista, ta jaja su mi čak bila najljepša!

Pripremili smo ljuske od luka, što crvenog što ljubičastog i sve skupa stavili da se lagano kuha kojih dvadesetak minuta na laganoj vatri.

Uz to, pokušala sam jaja obojati i teranom. Recept je takav da se jaja kuhaju u teranu isto tako dvadestak minuta na laganoj vatri. Nakon toga se ostave preko noći u vinu u kojem su se kuhala i onda ispadnu divna, tamna. No, za rezultat ćemo morati pričekati slijedeći post, jer se jaja još uvijek točaju u vinu dok ja ovo pišem.

Ok, šunkica se taman ohladila. Uz nju, pojest ćemo kuhana jaja koja smo bojali u luku i salate. Mladi luk je neizbježan. Dok sam ga čistila, zelene vrhove sam narezala na kolutiće, i skupa sam nekoliko narezanih rotkvica utopila u mileramu i kiselom vrhnju, dodala malo soli i papra. To mi je inače najdraža salata uz šunku.

Naravno, pošto smo imali i svježeg radiča, ali znate, onog s livade, maslačkovog, morali smo i njega iskoristiti pa sam i od njega napravila salatu sa matovilcem, rotkvicama i malo crvenog radiča.  

Ne može više proljetno i uskrsno. A šunka, šunka je ispala divna. Kruh je bio savršen, doslovce mi je došlo da ogulim kruh sa šunke i pojedem ga samog, tako da vam svakako preporučam ovaj recept za tijesto.

Zaista, bila sam prezadovoljna kako je sve ispalo. Jaja su se obojala prekrasno, šunka je bila savršena, društvo za stolom još bolje.
A sad idem smišljati slijedeći usksni recept i čekati kako će se točno obojati ta jaja u teranu.

P.S. Hvala mojoj dragoj mami na prekrasnom uskrsnom aranžmanu kojim smo ukrasili stol!