petak, 13. studenoga 2015.

Pikantni kunić


Već sam u više navrata spominjala običaj četvrtaka u kući Zvonimirovih roditelja. Znači, svaki četvrtak se skupe prijatelji oko stola, kuhaju, jedu, zabavljaju se. Znate, upravo je to cilj i ovog bloga pa sam se s veseljem odazvala pozivu Zvonimirovog tate koji je išao ovako nekako: "Imamo dva kunića, imamo recept, trebamo nekoga da to spremi."


Kroz dva sata sam već bila umotana u bakinu pregaču sa dva kunića ispred sebe i receptom kojeg sam više nerazumijela nego razumijela. Zato ću sad ovaj recept napisati smisleno i da ga lako možete pratiti i neka postoji takav u bespućima interneta ako ikada ikome zatreba.
Pošto sam imala dva kunića, pisat ću recept tako. Vama potrebne količine sastojaka si prilagodite količini mesa.

Recept:

2 kunića (cca 4 kg)
4 žlice brašna
svinjska mast
0,5 l bijelog vina
3 glavice luka
1 cijeli češnjak
2 žlice ljutog senfa
0,5 l vrhnja za kuhanje
korica 1 limuna
0,5 l temeljca
sol, papar, lovorov list, peršin
0,05 l travarice


Kunića sam narezala na komade, prvo sam mu odvojila noge, a onda hrbat nasjekla na četiri dijela. Vrlo jednostavno, kao da rastavljate malo duže pile. Volim te mesarske poslove, imam veliki nož, sataru i najjača sam si u tom trenu. A moja mala igra u glavi je da sa što manje rezova napravim zamišljeno. Prvi je prošao dobro, drugog sam rastavila bez muke.


Zec je već bio malo nasoljen prije pa sam morala paziti s količinom soli dalje.
Otopite mast u tepsiji koju mislite staviti u pećnicu. Mi smo imali pekač/duboku posudu za pečenje sa poklopcem dovoljno veliku za tu količinu mesa pa sam odmah na štednjaku u njemu sve pripremala, tako bih i vama preporučila.
Znači, smješala sam brašno, sol i papar i u tu mješavinu valjala komad po komad kunića i stavljala na vruću mast da porumeni sa svih strana.


To je trajalo. Dugo. No privela sam nekako kraju taj proces, izvadila meso i na ostatak masti ubacila luk da se malo prodinsta, vratila komade mesa unutra, zalila bijelim vinom, dodala lovorov list te stavila u pećnicu na 180°C 50 minuta.
Svako malo sam provjeravala meso jer nikad nisam ovo pripremala pa sam se bojala dosta da se ne zagori, no tu problema nije bilo. Tekućine je bilo dosta, no pošto sam pretpostavila da će se umak dosta brzo pojesti, podlijevala sam meso i temeljcem cijelo vrijeme.


Dok je meso bilo u pećnici. uz pomoć gospođe Branke koja je i donijela kuniće koje smo pripremali, ogulili smo pola kilograma rajčice, nasjeckali je na komade i sitno nasjeckali češnjak.
U originalnom receptu piše da rajčica ide tako nasjeckana ravno u pećnicu sa mesom, no ja sam je odlučila ipak malo prodinstati prije da pusti sok i omekša, dodala sam malo šećera da ne bude prekiselo, i da ne bi slučajno falilo umaka, dodali smo još i jednu konzervu pelata. E da, i malo bosiljka. Nema ga u receptu ali tako volim rajčicu i bosiljak, da nisam tome mogla odolijeti.


U isto vrijeme, pripremila sam umak od vrhnja. Sitno sjeckani češnjak pomiješala sam sa dvije žlice ljutog senfa, i dosta peršina. U to sam dodala ribanu koricu limuna i pomiješala sa pola litre vrhnja za kuhanje, posolila i popaprila te je umak čekao svoj red.


Rajčica je bila spremna, umak od vrhnja također, i nakon 50 minuta u pećnici, ulili smo prvo vrhnje pa rajčicu u meso. Promiješala sam, probala umak čisto da vidim nedostaje li soli ili da nisam pretjerala. Inače volim jako slano i užasno mi je teško odrediti koliko je dovoljno pa u zadnje vrijeme često stavim manje soli radije i očekujem da si drugi dosole nego da pretjeram pa da ne bude svima jestivo. Zaključujem da je jako teško kuhati za puno ljudi, upravo zbog ovog, treba pogoditi svačij ukus u jednom loncu. no vjerujem da sam s kunićem većini pogodila i bilo je taman začinjeno.


Ono što je zaokružilo ovo jelo je travarica. Birajte finu travaricu. Mi smo imali onu od koromača koju smo dodali pri samom kraju pečenja. I pobjedila je.




U nedostatku vremena za spremanje okruglica od kruha, ovo smo jelo poslužili uz njoke, te friško pečeni kukuruzni kruh gospođe Vlaste koji nas je sve očarao a savršeno je pasao i u slaninu koju je Zvonimirov tata ispekao na roštilju da se prigrize dok se čekalo na večeru.


Ovo je prvi put da sam spremala kunića i prezadovoljna sam rezultatom. Hvala još jednom gospođi Branki koja je pribavila meso i pomagala sa sjeckanjem i dodavanjem stvari tokom spremanja jela. Imam još nekoliko recepata za pripremu ovog fantastičnog mesa na listi, nadam se da će ubrzo.


Fun fact: Znate li da ukoliko jedete samo meso kunića, možete umrijeti od gladi? Toliko je siromašno mastima da kada biste se hranili samo s njim, osjećali bi glad kao da niste jeli i tijelu bi nedostajalo masti/energije jer više energije treba da probavite meso kunića nego što konzumiranjem unesete.





Nema komentara:

Objavi komentar