Došel bu došel Sveti Martin, on ga bu krstil ja bum ga pil!
11. studenog tradicionalno se obilježava Martinje, proslava Svetog Martina, veliki dan za sve ljubitelje "dobre kapljice" koji prate običaji krštenja mošta. Običaji su zapisani u Križevačkim štatutima, vinsko- pajdaškim regulama, koji svoje korijene vuku iz 14. stoljeća. Križevački kraj je bio poznat po svojim klijetima i veselicama, "spravišćima", koja su često završavala tragično zbog koje kapljice previše stoga se pribjeglo uspostavljanju pravila koje danas većina Hrvatske poznaje kao Križevačke štatute.
Živo se sjećam običaja krštenja mošta u mom kraju koji, osim duhovitih igrokaza u kojima glavnu ulogu ima biskup, ozbiljno shvaćaju i kulinarske delicije koje se stavljalo na stol.
Legenda kaže da je Martin bio rimski legionar iz 4. stoljeća koji je volio vino i vinogradarstvo te je, nakon što je postao biskupom, uveo ceremoniju krštenja mošta da bi vino i propagirao.
No Martin je navodno imao dvojbe vezane uz postavljanje na mjesto biskupa te se, kada su ga za biskupa htjeli postaviti, sakrio među guske koje su ga svojim glasanjem odale i zbog te priče, mi dan danas tradicionalno za Martinje jedemo gusku, a po Križevačkim štatutima, poslužuje se s mlincima.
Mi gusku nismo poslužili s mlincima već punjenu kestenima s krumpirom i salatom od crvenog zelja.
Ovaj recept imam u planu otkad se Martinje bliži te sam već ranije krenula tražiti gusku da bih je i pronašla u svom selu. Lekcija naučena, treba sve žive tlačiti sa pitanjima gdje pronaći nešto, već će iskrsnuti.
Naša je guska već očišćena putovala iz Svetog Ivana Žabna za Zagreb. Procjenjujem da je imala oko pet kilograma što je značilo da zahtjeva veće društvo koje će se s njom boriti. Nije teško među prijateljima pronaći one koji bi s nama proslavili Martinje koji dan ranije, vjerujte mi.
Tako smo se već u ranim popodnevnim satima skupili da bi gusku pripremili.
Recept:
guska
3 suhe žemlje
200 grama mesnate slanine
iznutrice (srce, želudac, jetra)
300 grama očišćenih kestena
jaje
sol, papar
mlijeko
1 glavica luka
svinjska mast za pečenje
krumpir
Gusku sam prvo dobro osušila izvana i iznutra, dan prije sam već nasolila malo te sam je prije pečenja samo dobro dosolila i popaprila. Kestenje smo ispekli, očistili (malo očistili, malo pojeli usput) i pošto sam htjela da ostanu komadići kestena, nisam ga propasirala već samo malo zgnječila rukama.
Otopila sam mast koju sam izvadila iz guske, izvadila dijelove koji se nisu otopili, i na toj masti prodinstala nasjeckanu glavicu luka i nasjeckanu slaninu. U isto vrijeme sam kuhala dijelove guske (vrat, nogice, malo sala) u malo vode da bih imala temeljac za podlijevanje guske tokom pečenja.
Dok se luk prodinstao, dodala sam sitno sjeckani želudac i srce i kesten. Pred kraj sam dodala jetru.
Tri suhe žemlje sam natopila u malo mlijeka. Kad su iznutrice bile dinstane, prohladila sam i dodala ocijeđene žemlje i jaje, začinila te tom smjesom nadjenula gusku.
Veselilo me šivanje nadjevene guske. Osjećala sam se kao kirurg. Za guske, ali nije bitno. Bilo je zabavno.
Na lim za pečenje, najveći koji sam mogla naći jer je guska bila zaista velika, stavila sam malo svinjske masti te na to gusku. odmah sam je polila sa malo vrelog temeljca i stavila u pećnicu na 200°C te smanjila na 180°C, pred sam kraj sam opet povećala temperaturu. Navodno se guska treba peći po kili mesa pola sata. Naša se je pekla točno 3 sata.
Podlijevala sam je svakih petnaestak minuta, isprva sa temeljcem a kad se nakupilo dovoljno tekućine oko nje u limu za pečenje, s tom tekućinom/masnoćom.
Dok se guska pekla, mi smo rezuckali kobasice i budžolu koje nam je ustupila prijateljica. Malo je teško mirisati tri sata fino pečenje a ne ogladniti i prizalogajiti.
Tri sata pečenja i guska je bila gotova. Mlince smo preskočili ali smo zato uz gusku, osim krumpira, imali salatu od crvenog zelja i jabuke. Jednostavno a prefina kombinacija. Glavica zelja, tri jabuke i začiniti. Postoje razne varijante upravo te salate ali ja sam se odlučila na najjednostavniju.
Što da kažem? Preporučam. Ne sjećam se kad sam jela gusku, nikad je nisam pripremala ali upravo razmišljam da bi bilo zgodno češće ovo meso imati na tanjuru. Korica je ispala savršena, meso se odvajalo od kostiju, a prsa, ja ih nisam jela, ali kažu drugi, nisu bila suha već sočna i fina.
Moj komad je bio batak i zabatak i bila sam oduševljena.
E a krumpir, krumpir je bio najbolji krumpir koji sam u životu jela. Jedino što je bilo bolje od krumpira je bilo umakanje kruha u masnoću u kojoj se guska pekla. Jela bih to svaki dan.
Uz gusku, u martinjskoj noti, pilo se vino. Malo domaćeg kojeg smo taj dan pokrstili iz mošta u vino, malo crnog, malo bijelog, svakom po guštu, no veselo se nazdravljalo tokom cijele pripreme a i kasnije.
Ugostili smo naše drage prijatelje a gošća dana je bila naša draga prijateljica Valinea Vinger koja je iz Rijeke u Zagreb došla po pobjedu na natjecanju studenata Tekstilno- tehnološkog fakulete u sklopu Modnog ormara, tako da smo osim Martinja slavili i Valineinu pobjedu. Čestitamo još jednom!
Hvala i stalnim gostima za stolom, Berislavu i Tomici, dragoj Petri koja nas je, osim budžolom i kobasicama, iznenadila kolačićima pa smo se i zasladili na kraju večere te Saši koji nam je malo kasnio no uspio zahvatiti porciju ove tradicionalne gozbe.
Dok uživamo u martinjskim običajima, bogatom stolu i dobroj kapljici, ne zaboravimo Križevačke štatute:
"Uživaj vino, al pameću većom, umjerenost sama radja ti srećom!"
Nema komentara:
Objavi komentar