Varaždinska torta

Pošto su svi koji nas čitaju svjesni da Zvonimir i ja radimo mnogo drugih stvari osim ovog bloga koji je naš jako drag projekt, malo sam ga zanemarila zbog tih mnogo drugih stvari.
Toliko sam ga zanemarila da ću vjerojatno sad u nekoliko dana nalupati previše postova. Krenut ćemo s ovim.

Varaždinsku tortu sam radila za Sveta tri kralja i povodom suradnje sa Dukatom obogatila je upravo Dukatovim vrhnjem za šlag. Zašto baš ova torta? Zbog kestena. Zvonimirova mama obožava kesten pire i Varaždinka je i učinila mi se ova torta savršena za nju. Pošto svu tu hranu koju pripremamo treba podijeliti s dragim ljudima, ovo je bila savršena prilika.

Recept!

Biskvit:
500 grama maslaca
250 grama šećera u prahu
6 žumanjaka
250 grama strugane čokolade
150 grama brašna
10 bjelanjaka

Krema:
0,5 l vrhnja za šlag Dukat
150 grama šećera
500 grama kestena

Ajmo ovako. Moja karijera pečenja kolača i torti ne traje dugo i zaista jako rijetko to radim. I ne znam narezat kolače da budu lijepi i uredni. I ne znam ukrasit da bude lijepo i uredno. I u nekom momentu sam se prestala trudit. Jer je zaista fino. Znači pečem fine nelijepe kolače. Vjerujete mi, fini su.

Ova torta je ispala čak i lijepa. S tim da, evo, moje preporuke. Biskvit je prefin. I vrijedilo bi za veću, deblju tortu, poduplati sastojke i ispeći dva biskvita. To bi bilo divno. To je moja napomena meni za slijedeći put.
Krećemo s biskvitom. Pošto u njega ide strugana čokolada, preporučila bih da si je prije pripremite. Jer ja nisam. I onda sam usred miksanja strugala čokoladu i nisam znala di bi prije. Opet napomena vama i meni. Za slijedeći put.

Maslac i šećer u prahu sam pjenasto izmutila. To mi je i inače veliko veselje jer sve oko mene bude prekriveno šećerom u prahu. Kad sam to savladala i kad su se maslac i šećer lijepo sjedinili i postali pjenasti, dodala sam jedan po jedan žumanjak od njih šest te čokoladu koju smo već sastrugali.
Zamutila sam i čvrsti snijeg od 10 bjelanjaka. Imam dokaz i da je bio stvarno čvrst.

U smjesu od maslaca, žumanjaka, šećera i čokolade dodala sam 150 grama brašna i lagano umutila i snijeg od bjelanjaka.

Usipala sam smjesu u namašćen i lagano pobrašnjen kalup za torte i ubacila u pećnicu na 160 stupnjeva 40 minuta. Provjeravajte kao i ja čačkalicom je li pečeno. Čačkalica mora biti suha. To sigurno znate.
Kad je biskvit pečen, bilo bi najbolje ga ostaviti na hladnom u kalupu do slijedećeg dana da se ohladi i da ga možemo prerezati i nadjenuti kremom. Ja naravno nisam imala vremena za to pa je i sat dva u frižideru bilo super. 

Iskreno, meni je obično puno lakše napraviti dva biskvita nego jednog rezati po pola. Ovaj put sam se čak i to usudila. Nakon vijećanja ukućana oko toga koja tehnika bi bila najbolja, jednostavno sam uzela nož, krenula rezati i nadala se najboljem. I ispalo je najbolje.

Za kremu sam čvrsto ulupala šlag od Dukatovog vrhnja za šlag. Moram priznati da često imam problema sa raznim isprobanim slatkim vrhnjima jer mi rijetko koji dozvoljava da ga zaista čvrsto ulupam. Ovo je jedno od onih s kojim to mogu.

Dodala sam u šlag šećer i kesten pire. Kesten pire koji sam koristila je domaći iz kvarta. I prefin je. Ja inače nisam baš ljubitelj kesten pirea ali ovaj mi je divan. Ne znam u čemu je razlika osim toga što ovome znam porijeklo.

Ja sam si ostavila malo šlaga ipak za ukrašavanje. Ako se to može nazvati ukrašavanjem. Ali možda ste vi malo nadareniji za te stvari pa možete više. Ja još učim.
Uglavnom, kremom sam nadjenula biskvit, premazala šlagom i, pošto smo još bili u blagdansko/zimskom raspoloženju, posipala gotovu tortu svim blagdanskim ukrasićima koje sam pronašla.
I naravno da mi je iz paketa pala veća količina na jedno mjesto i onda sam morala pincetom micati. Jer takve stvari se meni događaju pod normalno.