Japrak od raštike

Većinom znam već unaprijed što će biti slijedeći post. S obzirom na gust raspored, ovaj put nisam znala dok opet Zvonimirov tata nije pitao hoćemo li kuhati raštiku. Naime, u ovoj se kući raštika udomaćila. Nije više rezervirana samo za Dalmatince i Primorce, evo i Prigorci je sade a Zvonimirov tata je toliko oduševljen njome da je, njegovim riječima, sadi gdje ide.

Ja se, moram priznat, još nisam sprijateljila s tom biljkom. Nisam neki ljubitelj kelja a ovo mi je poprilično slično okusom. Kad sam odlučila da ćemo za ovaj post kuhati upravo ovo dalmatinsko/hercegovačko jelo turskog porijekla, prvo što mi je palo na pamet je da moram uvaliti koju papriku u lonac, za svaki slučaj da imam što pojesti ako mi raštika baš neće dobro sjesti.

Recept:

750 grama mljevene junetine (mi smo koristili miješano)
20ak listova mlade raštike
1 veća glavica luka
1 šalica riže
150 grama pancete
2 češnja češnjaka
peršin
sol, papar, crvena paprika
1 jaje
1,5 dcl pasirane rajčice
dvije žlice brašna
voda
vrhnje ili jogurt za posluživanje

Listove raštike smo prvo obradili tako da smo od košare prekrasnih listova izabrali najljepše. I onda smo im zadebljane krajnje dijelove stanjili. Govorim u množini jer sam imala poduku iz raštikologije od majstora, sigurno već pogađate, Zvonimirovog tate.

Tako pripremljene listove sam u vreloj vodi kratko prokuhala, čisto da omekšaju, minutu- dvije, izvadila ih i brzo pod ledenu vodu. I tako čekaju svoj red.
Naravno, i svoje drage paprike sam očistila i oprala i pustila da čekaju punjenje.

Luk sam jako sitno isjeckala. Evo, ako išta ne volim u kuhinji to je sjeckanje luka. Plačem čim krenem i ne prestajem dok ne stanem. Sve sam probala, hladnu vodu, ulje, oštar nož, ništa ne pomaže. Jedino što još nisam probala su zaštitne naočale a čini mi se da ću morati i to brzo dok mi se nije zamjerilo do kraja. Ako netko ima neki bolji savjet (koji funkcionira!!), javite. Brzo.

Luk sam prodinstala na malo ulja, čisto da povene i pridružila mljevenom mesu. Začinila sam meso sa soli, paprom i crvenom paprikom, dodala mu sitno sjeckanu pancetu, jedno jaje da poveže smjesu, sitno sjeckani peršin i protisnuti češnjak.

I miješala i miješala i miješala dok smjesa nije bila savršeno ujednačena.

Odmah sam se bacila na punjenje divnih listova raštike. Tu su mi se već svidjeli. Baš divne tamne zelene boje, pa jela bi ih tako. Inače, japrak se radi ili sa raštikom ili češće sa mladim listovima loze. Tu varijantu bih također voljela isprobati.

Na dno lonca u kojem sam kuhala japrak sam stavila malo svinjske masti i sloj fino rezane raštike i na to slagala zamotuljke.

Uglavnom, zamatala sam mljeveno u listove raštike na isti način kao i sarmice inače. Zarolaš, preklopiš, zarolaš do kraja. I slaganje u lonac. I tako dok nisam potrošila sve listove.

 

I onda su došle na red paprike koje ne treba zamatati. Samo gurneš smjesu od mesa u papriku i to je to.

Između zamotuljaka i paprika sam pogurala komade pancete da se kuhaju također, prekrila još jednim slojem narezane raštike, dodala pasiranu rajčicu i zalila sve vodom dok ne prekrije sadržaj lonca.
I to se fino krčka sat i pola.

Za to vrijeme sam skuhala krumpir za pire. Znam da se japrak jede s kiselim mlijekom, ili jogurtom ili vrhnjem, no ja si svaki oblik sarme ili punjene paprike ne mogu zamisliti bez pire krumpira, tako da sam morala isti i ovaj put skuhati.

Kad se japrak skuhao, napravila sam laganu zapršku, još začinila juhu malo sa soli i paprom i crvenom paprikom i to je bilo to. Naravno da možete izbjeći zapršku, ukuhati malo vrhnja, kako god, no ja volim zapršku i juhu koju prelijem preko pire krumpira tako da sam i ovaj put tako napravila.

I u tren oka je došlo vrijeme za degustaciju. Kad sam probavala jelo da vidim što još fali, učinilo mi se jelo jako gorko. No na kraju, nije bilo. Raštika se pokazala punim pogotkom i čak nisam jela na kraju samo filane paprike već se uživalo u okusu raštike.

Zalili smo naše sarmice kombinacijom kiselog vrhnja i jogurta i poslužili ih sa pire krumpirom. Moram reći da sam se oduševila. Volim i sarmu i punjene paprike a od sad i japrak. Još preostaje probati japrak s vinovom lozom, nadam se ubrzo.

Faširanci i kelj

Kad bih trebala kopati po okusima djetinjstva iz nekog razloga bih došla na ovo jelo. Moram priznati da kelj nikada nije bio pri vrhu liste mojih omiljenih jela. Ni blizu zapravo. Ali faširanci zato, e njih sam obožavala.

Tako je i danas ali ipak malo više cijenim i kelj. Točnije od ovog kuhanja i ovog posta. Kad sam naletjela na lijepi mladi kelj, nisam dugo razmišljala što ćemo spremati.
Znam da svi znate ovo skuhati. I znam da svi imate neki mamin recept. Cilj ovog posta je da se, kao i ja, prisjetite ovog jela i da možda baš to odlučite staviti na stol vašim ukućanima.

Kelj:
Glavica mladog kelja
tri srednja krumpira
korijen peršina
mrkva
dva češnja češnjaka
komadić suhog mesa
pola glavice luka
dvije žlice brašna
žlica svinjske masti
crvena paprika, sol, papar

Faširanci:
750 grama mljevenog mesa
3 žemlje dan, dva stare
1 dcl mlijeka
1 jaje
sol,papar
pola glavice luka
šaka svježeg peršina

Ono što ja volim prvo napraviti je pripremiti faširance. Žemlje stare bar jedan dan sam usitnila u zdjelu i zalila mlijekom da fino upiju.
Za to vrijeme nasjeckala sam fino na sitne kockice pola glavice luka. Možete vi i više, osobno ne volim da mi luk prevlada svojim okusom pa stavim manje uvijek. I nasjeckala sam peršin. Peršina, za razliku od luka, volim puno u faširancima. Ubacila sam jaje, promiješala, začinila i ostavila smjesu u frižideru dok sam čistila kelj. Ako vam je smjesa slučajno premekana, dodajte žlicu krušnih mrvica, pomoći će.

Kelj sam očistila tako da sam mu otkinula vanjske listove i trgala ostale dok sam pritom micala zadebljanja s njega. Dok nisam veliki obožavatelj kuhanog kelja, obožavam njegov svježi miris. Divan je.
Očišćeni kelj sam potopila u hladnu vodu i oprala, i čekao je tako da ogulim odmah krumpir i pripremim ostale sastojke.

U vrelu blago posoljenu vodu sam uronila očišćeni kelj. Dok mnogi prvo blanširaju kelj pa ga stave na luk koji su nasjeckali i popržili na masnoći, ja to radim malo drugačije.
Kelj u vodu, desetak minuta kasnije mu odmah dodam krumpir, korijen peršina, češnjak, mrkvu, pola glavice luka (u komadu) i suho meso. Pa se to sve zajedno fino krčka.

Dok se kelj krčka, pripremila sam faširance. Oblikovala sam kugle mesa i spljoštilja ih među pobrašnjenim dlanovima. Čas posla. 

Zagrijala sam masnoću i pržila faširance cca pet minuta s jedne i isto toliko s druge strane. 

Oni izvana moraju biti fino pečeni a iznutra mekani. I takvi su i bili. 

Za vrijeme pečenja faširanaca, dovršila sam kelj sa malo zaprške. Znam da mnogi ne vole zapršku, no ja je volim. Ako vam nije do nje, zgusnuti juhu možete sa krumpirom kojeg ćete malo izvaditi, zgnječiti i vratiti nazad. No ja sam radila zapršku, i to tako da sam na malo svinjske masti popržila dvije žlice brašna, dodala žlicu crvene paprike i usipala je u juhu. Začinila sam sa soli i paprom i to je to. Za to su se vrijeme taman faširanci ispekli i već su tanjuri bili na stolu.

Moram priznati da sam ovaj put u kelju uživala. I u faširancima, naravno. Ali me miris kelja podsjetio na mamu. Mama kuha sve. Hoćeš jest, nećeš. Kelj se često doma kuhao i jela sam ga. Kao što rekoh, nije mi bio najdraža stvar na svijetu ali jela sam ga.
Otkad ne živim s roditeljima, kuham ga sad točno drugi put. Jer uvijek ima hrane koju više volim. Ali upravo sam s ovim postom i kuhanjem za isti, zaključila da nije baš tako loš i da će se sigurno naći češće na tanjuru. Meni više kelja a za Zvonimira ipak (za sad!) još uvijek samo faširanci.