Faširanci i kelj

Kad bih trebala kopati po okusima djetinjstva iz nekog razloga bih došla na ovo jelo. Moram priznati da kelj nikada nije bio pri vrhu liste mojih omiljenih jela. Ni blizu zapravo. Ali faširanci zato, e njih sam obožavala.

Tako je i danas ali ipak malo više cijenim i kelj. Točnije od ovog kuhanja i ovog posta. Kad sam naletjela na lijepi mladi kelj, nisam dugo razmišljala što ćemo spremati.
Znam da svi znate ovo skuhati. I znam da svi imate neki mamin recept. Cilj ovog posta je da se, kao i ja, prisjetite ovog jela i da možda baš to odlučite staviti na stol vašim ukućanima.

Kelj:
Glavica mladog kelja
tri srednja krumpira
korijen peršina
mrkva
dva češnja češnjaka
komadić suhog mesa
pola glavice luka
dvije žlice brašna
žlica svinjske masti
crvena paprika, sol, papar

Faširanci:
750 grama mljevenog mesa
3 žemlje dan, dva stare
1 dcl mlijeka
1 jaje
sol,papar
pola glavice luka
šaka svježeg peršina

Ono što ja volim prvo napraviti je pripremiti faširance. Žemlje stare bar jedan dan sam usitnila u zdjelu i zalila mlijekom da fino upiju.
Za to vrijeme nasjeckala sam fino na sitne kockice pola glavice luka. Možete vi i više, osobno ne volim da mi luk prevlada svojim okusom pa stavim manje uvijek. I nasjeckala sam peršin. Peršina, za razliku od luka, volim puno u faširancima. Ubacila sam jaje, promiješala, začinila i ostavila smjesu u frižideru dok sam čistila kelj. Ako vam je smjesa slučajno premekana, dodajte žlicu krušnih mrvica, pomoći će.

Kelj sam očistila tako da sam mu otkinula vanjske listove i trgala ostale dok sam pritom micala zadebljanja s njega. Dok nisam veliki obožavatelj kuhanog kelja, obožavam njegov svježi miris. Divan je.
Očišćeni kelj sam potopila u hladnu vodu i oprala, i čekao je tako da ogulim odmah krumpir i pripremim ostale sastojke.

U vrelu blago posoljenu vodu sam uronila očišćeni kelj. Dok mnogi prvo blanširaju kelj pa ga stave na luk koji su nasjeckali i popržili na masnoći, ja to radim malo drugačije.
Kelj u vodu, desetak minuta kasnije mu odmah dodam krumpir, korijen peršina, češnjak, mrkvu, pola glavice luka (u komadu) i suho meso. Pa se to sve zajedno fino krčka.

Dok se kelj krčka, pripremila sam faširance. Oblikovala sam kugle mesa i spljoštilja ih među pobrašnjenim dlanovima. Čas posla. 

Zagrijala sam masnoću i pržila faširance cca pet minuta s jedne i isto toliko s druge strane. 

Oni izvana moraju biti fino pečeni a iznutra mekani. I takvi su i bili. 

Za vrijeme pečenja faširanaca, dovršila sam kelj sa malo zaprške. Znam da mnogi ne vole zapršku, no ja je volim. Ako vam nije do nje, zgusnuti juhu možete sa krumpirom kojeg ćete malo izvaditi, zgnječiti i vratiti nazad. No ja sam radila zapršku, i to tako da sam na malo svinjske masti popržila dvije žlice brašna, dodala žlicu crvene paprike i usipala je u juhu. Začinila sam sa soli i paprom i to je to. Za to su se vrijeme taman faširanci ispekli i već su tanjuri bili na stolu.

Moram priznati da sam ovaj put u kelju uživala. I u faširancima, naravno. Ali me miris kelja podsjetio na mamu. Mama kuha sve. Hoćeš jest, nećeš. Kelj se često doma kuhao i jela sam ga. Kao što rekoh, nije mi bio najdraža stvar na svijetu ali jela sam ga.
Otkad ne živim s roditeljima, kuham ga sad točno drugi put. Jer uvijek ima hrane koju više volim. Ali upravo sam s ovim postom i kuhanjem za isti, zaključila da nije baš tako loš i da će se sigurno naći češće na tanjuru. Meni više kelja a za Zvonimira ipak (za sad!) još uvijek samo faširanci.